KAKO JE BAKA ZABILA JEDANAESTERAC
Prije nekih mjesec dana, Nina je ušutjela. Ono malo što bi rekla, bilo je kratko i osorno odgovaranje na pitanja ukućana. Naizmjence je djelovala tužno, nezainteresirano i bezvoljno, a potom ljutito i bezobrazno.
Prije tih mjesec dana, bila je odlikašica, uvijek spremna pomoći, nasmijana cura koja je voljela strane jezike, prirodu, životinje i zajednička slavlja s obitelji. Promjena je bila vrtoglava i očigledna.
- Pubertet. - zaključila je umorna mama koja je čistila tuđe kuće za 25 kn po satu, s diplomom ekonomistice u ladici koja joj već 5 godina ničemu nije služila.
- Pubertet. - složio se tata telefonski iz Njemačke, koji je upravo bio u fazi premještanja skele s jedne novogradnje na drugu.
Baka, koja je bila stalno kući, kuhajući i njegujući svoj mali vrt pun svačega, nije rekla ništa.
- Ninice, što se događa? - pitala bi baka.
- Ništa se ne događa! Što me svi gnjavite? Pustite me na miru! Dosadni ste! - odgovorila bi Nina, koja je prije tih mjesec dana uvijek voljela društvo svoje mudre i duhovite bake, koju život nije mazio. Baki je jako nedostajala njezina Nina.
Pozvala je Nenada, starijeg Nininog brata.
- Čuj Nenade... Daj odi na Ninin kompjuter i otvori onaj vaš "fejzbuk", ili kako se to već kaže, tamo di je Nina. - rekla je baka, znajući da su joj roditelji dozvolili da ima stranicu, ali bez lozinke, tako da mogu kontrolirati što se događa. Međutim, nisu stizali, a i sami su se malo razumjeli u kompjuterska posla, kako je to njezin zet nazivao. Mama se ponešto razumjela, ali nakon cijelog dana provedenog rintajući, imala je snage jedino još izvući stol za peglanje i staviti noćnu turu odjeće i posteljine u mašinu.
Nenad je otvorio Ninin profil. Ništa sumnjivo. Nina je lijepila slike slatkih psića i maca, leptire, cvijeće i divote morskoga svijeta. Nenad je otvorio Ninin inbox. Na sreću, poruke zadnjih 5 dana Nina nije stigla izbrisati jer je imala puno obaveza, a možda i nije htjela ići na facebook.
Baka je čitala poruku od neke Mirne: "Kravo debela, ružna si ko noć. Jesi li se kad pogledala u ogledalo? Ako jesi, nadam se da ogledalo nije puklo od muke."
Čitala je poruku od neke Petre: "Ako još jednom budeš nešto lagala Dominiku o nama, Mirna, Karolina i ja ćemo ti srediti tu ružnu njušku da te nitko neće moći prepoznati. Ti si katastrofa! Bolje da te majka nije ni rodila takvu!"
Čitala je poruku od Karoline: "Pazi se! Ako ikome što kažeš, osramotit ćemo te javno, tako da te više nitko u školi neće ni pogledati. Jesi li čula? Ionako je bolje ne gledati to tvoje salo, odvratno je! Da sam na tvom mjestu, ne bih ni izlazila iz kuće."
Baka je čitala i plakala. Sad joj je sve bilo jasno. Nenad je tiho šapnuo:
- Ja to nisam znao. Pa, Ninu maltretiraju! Maltretiraju je, bako! Ona je nemoćna, zato je u zadnje vrijeme takva. Ma, ja ću ove tri...
- Nećeš ti ništa! Mogle bi se još jače okomiti na Ninu. Piši ti njima. Svakoj od njih. Ja ću ti reći što ćeš pisati. Možeš li ti vidjeti jesu li to one pročitale? Dobro. Kad vidiš da su pročitale, izbriši i njihove i naše poruke da Nina ne vidi.
Nenad je namjestio prste na tastaturu. Baka je privukla stolicu, pročistila grlo i počela diktirati;
"Draga Mirna! Ja sam Ninina baka. Ja sam jedna prilično opasna baka, čiji jedan jako dobar prijatelj radi u policiji. /Nenad se zahihotao/ Ukoliko se ne potrudiš u roku od sedam dana pretvoriti iz zlobne zmije u pristojnu djevojku i prići mojoj unuci kao ljudskom biću, moj će prijatelj doći k tebi i tvojima kući. Ne brini. Ja ću znati ako se ta promjena kod tebe dogodila. Dovoljno sam stara da budem mudrija od tebe. Ako vas moj prijatelj posjeti, neće biti dobro. Niti za tebe, niti za tvoje roditelje. Zato, pazi što radiš. Sada te prijateljski opominjem. Ti odlučuješ hoću li za tjedan dana svojeg prijatelja policajca pozvati na kavu i domaće kolače, ili neću. Nina ne zna da ti ovo pišem. Ninina baka."
- A sad to isto napiši i onim drugim dvjema." - rekla je baka i počela oblačiti jaknu.
- A, kamo ćeš ti, bako?" - pitao je Nenad.
- U školu. Imam za obaviti dugi razgovor sa školskim psihologom, Nininom razrednicom i ravnateljicom. To ti je kao izvanredna sjednica s novinarima ispred vratiju, koji će ući ako bude zatrebalo. To ovisi o uspješnosti sjednice i donesenim zaključcima.
Nakon tjedan dana, Nina je razigrano prišla baki, poljubila je u obraz i rekla:
- A, što se ti stalno smijuckaš, ha, bako?
- Ma, ja to onako. Nekako mi je život danas mio. Osjećam se kao da mogu zabiti jedanaesterac bez da me kuk zaboli. Hoćeš popiti sa mnom kakao, da ti ispričam nešto?
- Naravno da hoću! Nismo dugo.
Prije tih mjesec dana, bila je odlikašica, uvijek spremna pomoći, nasmijana cura koja je voljela strane jezike, prirodu, životinje i zajednička slavlja s obitelji. Promjena je bila vrtoglava i očigledna.
- Pubertet. - zaključila je umorna mama koja je čistila tuđe kuće za 25 kn po satu, s diplomom ekonomistice u ladici koja joj već 5 godina ničemu nije služila.
- Pubertet. - složio se tata telefonski iz Njemačke, koji je upravo bio u fazi premještanja skele s jedne novogradnje na drugu.
Baka, koja je bila stalno kući, kuhajući i njegujući svoj mali vrt pun svačega, nije rekla ništa.
- Ninice, što se događa? - pitala bi baka.
- Ništa se ne događa! Što me svi gnjavite? Pustite me na miru! Dosadni ste! - odgovorila bi Nina, koja je prije tih mjesec dana uvijek voljela društvo svoje mudre i duhovite bake, koju život nije mazio. Baki je jako nedostajala njezina Nina.
Pozvala je Nenada, starijeg Nininog brata.
- Čuj Nenade... Daj odi na Ninin kompjuter i otvori onaj vaš "fejzbuk", ili kako se to već kaže, tamo di je Nina. - rekla je baka, znajući da su joj roditelji dozvolili da ima stranicu, ali bez lozinke, tako da mogu kontrolirati što se događa. Međutim, nisu stizali, a i sami su se malo razumjeli u kompjuterska posla, kako je to njezin zet nazivao. Mama se ponešto razumjela, ali nakon cijelog dana provedenog rintajući, imala je snage jedino još izvući stol za peglanje i staviti noćnu turu odjeće i posteljine u mašinu.
Nenad je otvorio Ninin profil. Ništa sumnjivo. Nina je lijepila slike slatkih psića i maca, leptire, cvijeće i divote morskoga svijeta. Nenad je otvorio Ninin inbox. Na sreću, poruke zadnjih 5 dana Nina nije stigla izbrisati jer je imala puno obaveza, a možda i nije htjela ići na facebook.
Baka je čitala poruku od neke Mirne: "Kravo debela, ružna si ko noć. Jesi li se kad pogledala u ogledalo? Ako jesi, nadam se da ogledalo nije puklo od muke."
Čitala je poruku od neke Petre: "Ako još jednom budeš nešto lagala Dominiku o nama, Mirna, Karolina i ja ćemo ti srediti tu ružnu njušku da te nitko neće moći prepoznati. Ti si katastrofa! Bolje da te majka nije ni rodila takvu!"
Čitala je poruku od Karoline: "Pazi se! Ako ikome što kažeš, osramotit ćemo te javno, tako da te više nitko u školi neće ni pogledati. Jesi li čula? Ionako je bolje ne gledati to tvoje salo, odvratno je! Da sam na tvom mjestu, ne bih ni izlazila iz kuće."
Baka je čitala i plakala. Sad joj je sve bilo jasno. Nenad je tiho šapnuo:
- Ja to nisam znao. Pa, Ninu maltretiraju! Maltretiraju je, bako! Ona je nemoćna, zato je u zadnje vrijeme takva. Ma, ja ću ove tri...
- Nećeš ti ništa! Mogle bi se još jače okomiti na Ninu. Piši ti njima. Svakoj od njih. Ja ću ti reći što ćeš pisati. Možeš li ti vidjeti jesu li to one pročitale? Dobro. Kad vidiš da su pročitale, izbriši i njihove i naše poruke da Nina ne vidi.
Nenad je namjestio prste na tastaturu. Baka je privukla stolicu, pročistila grlo i počela diktirati;
"Draga Mirna! Ja sam Ninina baka. Ja sam jedna prilično opasna baka, čiji jedan jako dobar prijatelj radi u policiji. /Nenad se zahihotao/ Ukoliko se ne potrudiš u roku od sedam dana pretvoriti iz zlobne zmije u pristojnu djevojku i prići mojoj unuci kao ljudskom biću, moj će prijatelj doći k tebi i tvojima kući. Ne brini. Ja ću znati ako se ta promjena kod tebe dogodila. Dovoljno sam stara da budem mudrija od tebe. Ako vas moj prijatelj posjeti, neće biti dobro. Niti za tebe, niti za tvoje roditelje. Zato, pazi što radiš. Sada te prijateljski opominjem. Ti odlučuješ hoću li za tjedan dana svojeg prijatelja policajca pozvati na kavu i domaće kolače, ili neću. Nina ne zna da ti ovo pišem. Ninina baka."
- A sad to isto napiši i onim drugim dvjema." - rekla je baka i počela oblačiti jaknu.
- A, kamo ćeš ti, bako?" - pitao je Nenad.
- U školu. Imam za obaviti dugi razgovor sa školskim psihologom, Nininom razrednicom i ravnateljicom. To ti je kao izvanredna sjednica s novinarima ispred vratiju, koji će ući ako bude zatrebalo. To ovisi o uspješnosti sjednice i donesenim zaključcima.
Nakon tjedan dana, Nina je razigrano prišla baki, poljubila je u obraz i rekla:
- A, što se ti stalno smijuckaš, ha, bako?
- Ma, ja to onako. Nekako mi je život danas mio. Osjećam se kao da mogu zabiti jedanaesterac bez da me kuk zaboli. Hoćeš popiti sa mnom kakao, da ti ispričam nešto?
- Naravno da hoću! Nismo dugo.
Vesna
