New
Prognoza vremena
FINE NIJANSE



































































Baner

JA SAM BOGATA ZBOG RUKU KOJE VOLE


Ja možda i jesam još mala po tvojim mjerilima, ali znaš li što bih ja tebi rekla kad bih mogla?

Rekla bih ti da plačeš kad ti se plače, dokle god više nemaš što isplakati.
Da se smiješ kad ti se smije, i to baš onako, kao da te nešto uhvatilo, dokle god te ne zaboli trbuh.

Čemu skrivati tugu ili sreću? Sve je to život, i smjenjivati se mogu jedino ako ih prihvatiš. Inače ostaneš nijem usprkos mogućnosti da možeš govoriti.

Rekla bih ti da je život lijep ako naučiš gledati sitnice.
Na primjer, kad pomaziš malu macu, a ona se više ne želi rastati od tebe, nego joj je toliko lijepo s tobom da zadovoljno predući zaspi u tvom krilu. Toliko si joj drag. A divno je biti nekome drag.

Ili kad ti netko koga ne poznaješ priđe i kaže: "Izgledaš prekrasno s tim svojim osmjehom. Ti si ona mala koja jako voli knjige? Nadam se da te mama sluša. Mi odrasli smo ponekad malo preozbiljni i pričamo gluposti." - tada osjećaš ponos što si to što jesi.

Rekla bih ti da nije važno što nešto ne možeš i da to nije razlog za tugu, jer svakome je dano nešto što može bolje od drugih. Tako mora biti.

Rekla bih ti da možeš zaista biti sretan jedino ako ti je stalo da oni koje voliš budu sretni s tobom. I smireni u tvojoj blizini. Ako želiš da te se plaše, onda ti nisi sretan. Onda si usamljen. I oni koji te vole, isto tako.

Rekla bih ti i da je ružno nekoga žaliti. Jer, možda baš taj koga žališ nosi u sebi cijeli jedan svemir kojeg ti nikada nećeš moći spoznati, ako samo žališ bez želje da zaviriš unutra. A šteta je to, jer ostaješ siromašan za cijeli jedan mali svijet.

Moja mama kaže da sam njezin anđeo.
Kaže mi i da sam njezino zlato.
Kaže da joj je najljepše kad smo nas troje negdje zajedno i da smo tata i ja njezino najveće blago.

Ona kaže da sam ja njezino sve. Jednostavno sve. I onda, kako možeš biti tužan kad si nekome toliko važan? Zato se ja toliko i smiješim.
Ona ionako svima govori da joj je najvažnije na svijetu da se ja smijem i da je sve ostalo manje važno, jer dok se ja smijem, ona se ničega ne boji.

Rekla bih ti i to da me nikada ni jedna kupljena stvar nije usrećila, jer moje ruke je ne mogu držati, ali me uvijek usreće prijatelji koji viču moje ime kad me ugledaju iz daleka, jer su iskreno sretni što su me sreli.

I još bih ti rekla da nije važno jesi li bucko ili mršavko, jesi li visok ili nizak, nego koliko je veliko i toplo ono što nosiš u sebi.

Vidiš, od mene su svi veći, jer ja sjedim u invalidskim kolicima, ali moj tata kaže da sam ja veća od samog života, jer sam toliko puta pobijedila i toliko sam toga prošla, koliko jedan običan čovjek može proći jedino u tri života.

I znaš što još? Nikada se nisam jako plašila.
Zato, jer su me uvijek vodile sigurne ruke kojima je najvažnije na svijetu bilo da pobijedim. I sve su učinile da tako bude. Grlile su, mazile, objašnjavale, molile, brisale suze i, u bijelim sobama sa metalnim krevetima, okretale stranice knjiga s divnim pričama.

I još bih ti svakako rekla da je najdivnija stvar na svijetu, vratiti se svom mirnom i sigurnom domu. O, nema ništa ljepše od toga, vjeruj mi!

I najvažnije od svega, rekla bih ti da si bogat, jako bogat, jedino ako kraj sebe imaš takve ruke. Ja ih imam. Čak četiri.
Od mame i tate.
Vesna
 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner