SONJA SMOLEC |
|
Sonja Smolec je pravi prijatelj. Djeci, odraslima i svakom stvorenju dobre volje. Njezina suncopisna staza se pruža kroz veselo naselje nad kojim bdije široka duga. Vidjeti ćete stanovnike kako radoznalo proviruju iz svojih domova i mašu vam na pozdrav. A kad poželite ući u Sonjine priče, duga će vam svojim debelim nožicama pomoći da se uspnete i kao na toboganu sjurite lijevo ili desno, u neku od priča. Upoznati ćete djevojčice i dječake koji će vas povesti u nove pustolovine i otkriti vam mnoge tajne. Kotrljati ćete se sa mudrim i spretnim kamenom Tvrtkom i razgledavati gnijezda, rovove i jezerca. Doznati ćete zašto je ponekad teško, ali ipak najljepše biti dijete. Od suncopisne staze Sonje Smolec se postaje sretniji i pametniji.
Pitanja 1
SUNCOPITANJA
|
|
Sonja Smolec s djecom iz OŠ Gračani |
|
Lukin portal: Zašto je važno biti prijatelj djece?
Sonja Smolec: Svako prijateljsto se vraća, zar ne? A djeca rastu, rastu...i pamte. Nema ništa ljepše od prijateljstva koje je odraslo zajedno s djecom.
Lukin portal: Zašto se obećanja moraju izvršiti?
Sonja Smolec: Ako obećanja ne izvršimo, gubimo povjerenje onih kojima smo ih dali. Zato je jako važno kome se i kakva obećanja daju, pa makar bila i ona najmanja. Možda se nekima mogu činiti beznačajna ali nisu onima koji očekuju da budu izvršena. Što možemo onda od drugih očekivati ako ne držimo do vlastite riječi? Priznajem, može se dogoditi da ponekad u životu radi nepredviđenih okolnosti obećanje ne možemo izvršiti. Kad se to dogodi moramo biti spremni reći ono što su nas učili kad smo bili mali, onu riječ koju su mnogi negdje usput zametnuli ili izgubili - "oprosti" - i znati na jednostavan način objasniti razloge. Solomon, poznat po svojoj mudrosti, rekao je: "Ptica koju oslobodiš može biti ponovo uhvaćena, ali riječ koja ti ode s usana ne može se više vratiti".
Lukin portal: Otkuda dolijeću Sonjine priče?
Sonja Smolec: Sonjine priče žive svud oko nas i jednako tako i u Sonjinoj glavi. A onda, počnu navirati, kap po kap, riječ po riječ, i tako nastaju romani, gradim neke nove svjetove, neke nove likove i oni postaju onoliko stvarni kao vi i ja.
Lukin portal: Ima li kamen Tvrtko mamu?
Sonja Smolec: Kakvo je to pitanje?! Pa naravno da ima! Planeta Zemlja je njegova mama!
Lukin portal: Bojite li se buba?
Sonja Smolec: Uglavnom ne, ali ima onih koje mi nisu simpatične pa ih izbjegavam.
Lukin portal: Jeste li se ikada izgubila?
Sonja Smolec: Jesam, kao dijete, u NaMi na Trgu Bana Jelačića, između vješalica s odjećom. A sada, svaki dan, čim sjednem za računalo pisati, ja se opet "izgubim".
Lukin portal: Ako su veliki roditelji Velikogoričani, jesu li njihova djeca mali Malodoličani?
Sonja Smolec: Ha, ha... pokušavam zamisliti grad u kojem žive samo djeca i zove se Mala Dolica... Mogla bi to biti dobra ideja za neku novu priču. Nadam se da mi je nitko neće oteti!
Lukin portal: Ima li Sonja Smolec ružičaste naočale?
Sonja Smolec: Sonja Smolec nema ružičaste naočale, ima obične, s metalnim polu-okvirom, ponekad ih zamijeni kontaktnim lećama, pa ipak se još uvijek trudi svijet gledati kroz "ružičaste" naočale, samo joj se u zadnje vrijeme sve više čini da joj dioptrija nije odgovarajuća. Huh? Baš je čudno o sebi govoriti u trećem licu.
Lukin portal: Što je gravitacija? Je li to onda kad Zemlja zove Snježanu?
Sonja Smolec: Gravitacija je kad si mali pa padneš i razbiješ koljeno. Gravitacija je kad se djeca u školi dobacuju papirićima pa oni padnu pred noge učiteljice. Gravitacije je kad ti u imenik padne jedinica... Čekaj, možda je to ipak posljedica neznanja, kad ne znaš odgovoriti na pitanje: Što je to gravitacija?
A Snježana? Ona je malo odletjela, pa se malo vratila i tako nekoliko puta. Na nju ne djeluju uobičajeni zakoni fizike.
Lukin portal: Kako zvone kineski zvončići?
Sonja Smolec: Nježno, najnježnije... samo ih treba znati slušati.
Pitanja 2
SUNCOPITANJA 2
|
|
Sonja Smolec s djecom, knjižnica Drenova iz Rijeke |
|
Enesa Bešić: Druže li se ribice sa kamenom Tvrtkom? Jesu li one njegovi najbolji prijatelji?
Sonja Smolec: Ribice se vrlo rado druže s kamenom Tvrtkom. Ribice jesu njegovi dobri prijatelji, ali Tvrtko ima i puno drugih isto tako dobrih prijatelja.
Jelena Pervan: Zašto ste objavili e-knjigu? Mislite li da su e-knjige bolje od klasičnog, ukoričenog štiva?
Sonja Smolec: Elektronska knjiga bila je izazov, nešto novo na našem tržištu. Od pripreme do realizacije je daleko jeftinija. No, i ona, kao i sve drugo, ima svoje prednosti i nedostatke. Prednosti su što zauzima mnogo manje mjesta, a tvoji su mnogo sretniji kad te nađu za računalom i vide da radiš nešto drugo od uobičajenog – da čitaš knjigu. Nedostatak je taj što svi oni koji vole ukoričeno štivo čitati u krevetu sve dok ne zaspu, to će s e-knjigom malo teže učiniti.
Lukin portal: Čega ste se najradije igrali kao dijete?
Sonja Smolec: Voljela sam razne igre uobičajene za našu generaciju. Kad god sam imala društvo igrali smo se loptom, lovice, skrivača ili Čovječe, ne ljuti se. Kad sam bila sama, voljela sam svojoj lutki šivati ili plesti odjeću. No, ništa se ne može usporediti s igrom u pijesku. Gradnja tunela, kućica, putova. Ili traženje zlata. U pijesku je uvijek nešto svjetlucalo, i to je bio izazov.
Lukin portal: Jeste li bili mirna ili nestašna djevojčica?
Sonja Smolec: Ne, nikad nisam bila mirna djevojčica. Bila sam oduvijek vrlo radoznala i razigrana ali ne bih mogla reći ni da sam bila nestašna.
Lukin portal: Kad vaša priča ima glavu i rep, kojoj je životinji najsličnija?
Sonja Smolec: Mački. Evo odmah i zašto. Mačke su radoznale, umiljate, nestašne, drage, privržene, lukave, a kad treba mogu biti i opasne. Od glave do repa. No, kakva bi to priča bila koja nema i glavu i rep?
Lukin portal: Je li tajna laž?
Sonja Smolec: Ako je tajna istinita, onda nije laž.
Lukin portal: Koji je vaš omiljeni lik iz bajke?
Sonja Smolec: Ne znam zašto, ali nikad nisam imala svoj omiljeni lik iz bajke. Svaki mi je bio drag na svoj način.
Lukin portal: Što ste posljednje naslikali?
Sonja Smolec: Nekoliko slika cvijeća. Bili su to crteži olovkom i drvenim bojicama. Volim crtati makove i suncokrete.
Lukin portal: Posjećujete li Istru?
Sonja Smolec: Povremeno, kao gost književnik. Privatno već dugo nisam bila ali se nadam da ću uskoro imati priliku.
Lukin portal: Što niti jedno dijete ne bi smjelo propustiti?
Sonja Smolec: Svoje djetinjstvo.
Pitanja 3
SUNCOPITANJA 3
|
|
|
|
Vesna Vranić: Je li u današnje vrijeme teže pisati za djecu ili se to meni samo čini? Svakako ćemo sin i ja pročitati knjigu jer gdje se spominju krila, moj sin se oduševi!
Sonja Smolec: Draga Vesna, hvala na pitanju. Za djecu je uvijek bilo teško pisati, a pogotovo u današnje vrijeme. Djeca su najbolji kritičari. Njih se ne može prevariti, naročito ako su to priče iz stvarnog života.
Jelena Sunčica: Uspijevate li se još uvijek boriti s Stineom i drugim horor pošastima? Je li pisanje za djecu došlo slučajno ili ste to oduvijek htjeli? Kako nastaju vaše priče?
Sonja Smolec: Ja se ne borim s nikim. Pišem priče za djecu tako da se ona u njima mogu lako prepoznati. Horor je samo još jedna kategorija koja kao i sve druge ima svoje obožavatelje. Ja, da budem iskrena, niti ne znam tko je navedeni Stine. Promaknulo mi.
Pisanje za djecu baš i nije došlo slučajno. Oduvijek sam, otkad se sjećam, pisala poeziju i razne priče. Priče i romani za djecu samo su nastavak jednog normalnog procesa gdje su se priče koje sam pričala svom sinu dok je bio mali, "preselile" na papir. A onda su nastale i neke nove...
Valentina Martin: Jeste li još uvijek dijete u duši?
Sonja Smolec: Da, jesam.
Valentina Martin: Maštate li često?
Sonja Smolec: Bez mašte nema ni maštovitih priča.
Valentina Martin: Koja Vam je najdraža knjiga iz djetinjstva?
Sonja Smolec: Don Kihot i Sanco Pansa (Don Quixote ili Don Kihot ili Don Kihote (šp. Don Quijote) Migela de Servantesa. Prvi put sam je pročitala u obliku slikovnice koju sam dobila za 6. rođendan.
Valentina Martin: Kako današnjoj djeci približiti knjigu, a maknuti ih od interneta?
Sonja Smolec: Nikoga ne treba siliti na ništa. A ono što se najviše brani - uvijek postaje najprivlačnije. Roditelji koji svoju djecu upoznaju s knjigom još u ranom djetinjstvu, na zanimljiv način i kroz igru, nikad neće imati problema da ih nagovaraju na čitanje knjiga. Od Interneta se ne može pobjeći. To je dio današnjice koji je teško uzimati u "malim dozama".
Valentina Martin: Imate li šarene snove?
Sonja Smolec: Najčešće sanjam u bojama, i sanjam svašta. Da, neki snovi su mi zaista šareni!
Valentina Martin: Volite li tajne?
Sonja Smolec: Svaki čovjek ima neku svoju tajnu. One su potrebne da bi svatko mogao sačuvati dio svoje privatnosti. Ne odobravam one tajne koje su nastale na štetu drugih.
Ivana Halić: Moj Jakov ima 10 mjeseci i već sad pokazuje veliki interes prema pričama. Kad god mu čitam neku slikovnicu, umiri se i sluša. Jako bih voljela da dobije vašu knjigu jer bi ju sigurno dugo čitali. Zanima me, odakle vam inspiracija za te krasne priče? Pomažu li vam i djeca svojom maštom da „krene“ priča ili je sve dio vaše kreativne mašte? Pusa od Ivane i Jakova
Sonja Smolec: Draga Ivana, moje priče nisu za tako malu djecu, nisu slikovnice, ali djeca brzo rastu pa bi ga za koju godinu vjerojatno zanimale.
Inspiracija dođe nekako sama od sebe. To je taj dio mašte koji mi ne da mira. A priče su svuda oko nas.
Irena Caglević: Kako, kad i gdje ste objavili svoju prvu knjigu?
Sonja Smolec: Prva knjiga koju sam objavila je „Tajna ima krila“, objavljena je u nakladi A3 Data, 2002. godine.
Irena Caglević: Čitala sam e-knjigu Kamen Tvrtko. Jako je zabavna i poučna, ali moram pitati odakle ideja za priču o kamenu na dnu jezera?
Sonja Smolec: Priča o kamenu nastala je jednog lijepog sunčanog dana dok sam šetala pored jezera Čiče. Budući da volim sakupljati kamenčiće, i tada sam ih sakupljala, razgledala, čudila se kakvih sve ima, a jedan mi se učinio baš - kao Tvrtko. Bio je na velikom kupu šljunka izvađenog iz jezera i naravno, sav prašan. Kad sam ga oprala u vodi, zasjao je... i eto priče...
Irena Caglević: Tako se inače rađaju najbolje ideje...svaka čast! Evo upravo sam pročitala priču „Ana“ iz vaše knjige „Tajna ima krila“. Moram priznati da do sada nisam čitala vaše knjige, a sad plačem i smijem se u isto vrijeme. Ana me vratila u moje djetinjstvo, s mojom mamom i jednom skroz drugom tajnom...hvala. Da li još slikate?
Sonja Smolec: Draga Irena, drago mi je da vas je moja priča vratila u djetinjstvo.
Da, još uvijek povremeno slikam, teško je naći vrijeme za sve što volim raditi.
Marina Rudinović: Draga Sonja, pročitala sam da ste se od najranijeg djetinjstva bavili pisanjem pjesama. Što mislite od kuda ta ljubav? Nedostaje li vam slikarstvo i narišete li još uvijek i danas nešto, onako za svoju dušu? Lijepo je baviti se nečim što nas jako ispunja pogotovo kad s time rastemo! Lijep pozdrav iz Dubrovnika!
Sonja Smolec: Draga Marina, pozdrav vama i dragom mi Dubrovniku!
Ljubav za pisanjem je nešto što je vjerojatno bilo uvjetovano mojim kućnim odgojem. Kod nas se uvijek čitalo, moj tata je uvijek kupovao knjige, a meni, kad sam bila mala, pred spavanje pričao priče koje je sam izmišljao, a ja sam nastavila njegovu tradiciju.
Nedostaje mi slikarstvo, povremeno nacrtam nešto, onako, kako i sami kažete, za svoju dušu. Moj sin mi je uvijek bio velika inspiracija, nikad mu nije bilo dosta knjiga i priča. Valjda je to genetika.
Marina Rudinović: Znate li možda tajnu kako bi se moglo zainteresirati djecu za priče? Prvo za slušanje priča, a potom da i sami čitaju. Je li moguće nezainteresirano dijete uopće potaknuti da zavoli knjige, što Vi mislite? Ja svome petogodišnjem dječaku čitam priče, on ih voli i postavlja milijun pitanja. Tada znam da ga priče zanimaju i da ih želi razumjeti. Ali moj nećak je nezainteresiran za priče.
Sonja Smolec: Problem čitanja je istovremeno vrlo jednostavan i složen. Djeca po svojoj samoj prirodi oponašaju ljude iz svoje najbliže okoline. Ako vide da oni koji brinu o njima ne čitaju, ni sami neće imati takve navike. Propustiti će sve ono lijepo što im knjiga pruža. Drugi problem je naše školstvo. Djeci se, uz ionako opsežan nastavni program, daje mnogo knjiga za obaveznu lektiru. Već sam malo prije odgovorila - nitko ne voli raditi ono na što ga se sili.
Dijete je uvijek moguće potaknuti da čita. Čitajmo zajedno s njim, postavljajmo mu pitanja o onome što je pročitao.
Čitanje možemo pretvoriti u zabavu; jedan dan Vi čitajte djetetu, drugi dan neka ono čita vama, pa neka dijete Vama postavlja pitanja.
Ne silimo djecu da odjednom pročitaju knjigu od 150 ili 200 stranica, neka čita poglavlje po poglavlje.
Marina Rudinović: Što mislite, kada djetetu početi čitati slikovnice, priče... i treba li nastaviti ako dijete ne pokazuje interes? Moja kćer ima 14 mjeseci, ali ju slikovnice uopće ne zanimaju, za razliku od njezinog brata koji je sa 8 mjeseci volio samnom listati slikovnice.
Sonja Smolec: Draga Marina, djeca su vrlo različita, pa makar bila braća i sestre. Svaki ima svoju osobnost, i u tome je sva draž. Nije dobro uspoređivati ih i od njih očekivati jednake rezultate. Vrijeme će pokazati svoje, iznenađenja su uvijek moguća. Važno je da u vama nađu potporu i poticaj.
Djeci se od najranijih dana, već sa šest mjeseci starosti, mogu pričati kratke pričice, učiti ih brojalice. Djeca vole slušati majčin glas, pa ako slušanjem majčinog glasa osjeti ugodu, to će mu se u njegovoj ili njenoj radoznaloj glavici razvijati želja za još, tražit će još više, a kad malo odraste da može samo čitati, treba im omogućiti pristup knjigama primjerenim njihovom uzrastu.
Antonela Jelić: Zašto bismo trebali pročitati Vašu knjigu?
Sonja Smolec: Nitko ništa ne treba, to je stvar slobodnog izbora. Ako kažem da je knjiga dobra, reklamirati ću sama sebe. Eto, drugi kažu da je dobra, to bi trebala biti najbolja preporuka!
Djeco, šaljite nam svoja vesela i maštovita pitanja za Sonju na info.pjesmicezadjecu.com, s naznakom; Pitam Sonju Smolec!
Očekuju vas lijepa iznenađenja!
DOBITNICI:
-
- Enesa Bešić, Zenica, e-knjiga "KAMEN TVRTKO"
- Valentina Martin - Šarić, Vinkovci, knjiga "TAJNA IMA KRILA"
- Sandra Matijašević, Zagreb, knjiga "HALO, ZEMLJA ZOVE SNJEŽANU!"
-
{lofimg src="/images/stories/Sonja_Smolec.jpg"}
