Piše: Dinka Juričić

Vjerojatno se sjećate onog dana na ljetnim Olimpijskim igrama kad su dvije natjecateljice zajedno pale, ustale i nastavile utrku, ali kad se jedna zbog ozljeda ponovno srušila, druga je stala i pomogla joj ustati ne mareći što time ugrožava svoj uspjeh u utrci. Priča o Nikki Hamblin i Abbey D'Agostino obišla je svijet kao primjer olimpijskoga duha. Djevojke su bile suparnice u utrci, s dva udaljena kontinenta, nikad se prije nisu srele. A cijelome su svijetu pokazale što zaista znači biti prijatelj.

Nisu nam svi ljudi s kojima se družimo prijatelji. I među onima koje smatramo pravim prijateljima ima onih koji to nisu.


Prave prijatelje ponosno upoznajemo sa svojim obiteljima jer znamo da će im se svidjeti. Osjećamo da zbog pravih prijatelja i sami postajemo bolji.

Lažne prijatelje često krijemo od obitelji vjerujući da ih neće razumjeti i da će nam prigovarati zbog druženja s njima. Negdje u sebi osjećamo da s lažnim prijateljem nešto ne štima, ali smo skloni prečuti svoje unutarnje upozorenje. Lažni prijatelj, naime, drži nas u šaci i iskorištava nas, a mi vjerujemo da je to iz nekog razloga u redu, gutamo njihova sitna zlostavljanja, pravimo se da nas to ne boli i ne odupiremo se.

Preispitajte svoje odnose s prijateljima. Naučite razlučiti jedne od drugih, družite se s pravima, nemojte trošiti svoje vrijeme, snagu i emocije na lažne.

Ali budite i vi drugima pravi, a ne lažni prijatelji.

Jedna od najljepših životnih lekcija kojima se oblikujemo u samopouzdane i časne ljude jest da su pravi prijatelji naše drugo krilo. Ono koje nam nedostaje da bismo mogli letjeti. I da najbolje lete oni koji su drugima pravi prijatelji.