Dozvolimo, ljudi, čovjeku da bude čovjek.

Ne stavljajmo mu na čelo etiketu s cijenom i zemljom porijekla.

Ne nazivajmo ga manjinom ili invalidom.

Ne upoznavajmo ga preko njegovog matičnog broja ili članske iskaznice.

I njega život boli.

I on se lako razboljeva.

I on nekoga voli.

I on zbog nekoga pati.

I njemu voljeni umiru.

I on polako stari.

Svi želimo biti prepoznati kao ljudi. Pa, prepoznajmo se onda tako.

Nitko od nas nije birao gdje će biti rođen. Ali svatko od nas bira hoće li nekoga odmah u startu okriviti zbog mjesta gdje je rođen.
Ili zbog onog što ima ili nema.

Samo dozvolimo čovjeku da bude čovjek.

I zovimo ga imenom kojeg mu je majka dala, nakon što ga je u bolovima rađala. Kao i sve majke na ovome svijetu.