MAKSIMIRSKA PRIČA
PRIČA PRVAO JEDNOJ PONOSNOJ, STAROJ MAKSIMIRKOJ KLUPI -Vjerujem, klupo, da će vas ova vijest razveseliti: namjeravam se na vas s mojom kućicom doseliti. -Vi ste, pužu, malo odveć smjeli! Otkud vam ideja da me vaš dolazak veseli? -Pa, vidite, pažljivo motreći danima i danima otkrio sam da vaše oronulo sjedište nikoga ne zanima, iako na maksimirskoj livadi usred ljeta ima podosta šetajućeg svijeta. - Oh, kako vi imate izoštrena osjetila! Ja to nisam uopće primijetila. - Molim vas, samo se nemojte važni praviti i svojim me duhovitostima gnjaviti. Umoran sam od daleka puta i večeras mi se više nikamo ne luta. Moram vam još naglasiti da ću se možda ovdje zauvijek skrasiti. - Gospodine pužu, nisam li ja za vas malo previsoka? Ta niste vi žabac da se popnete u dva-tri skoka! - Što se toga tiče, svakako ste u pravu, no nemojte si time razbijati glavu. Tko visoko stremi, svome cilju stiže čak i ako naprijed sasvim polagano gmiže. - Hej, klupo, učinilo mi se da si me zvala. Pretpostavljam da nisi znala da je pala noć i da hitno na rock koncert moram poć'. - Ma tko te je zvao, krakati stvore? Od tvog glasa već dobivam noćne more. Večeras, znači, opet neću ni oka stisnuti. - Pa onda možeš s nama u zboru povremeno vrisnuti! - Od ove ću moderne glazbe naprosto svisnuti! - Noćas je na programu heavy metal i rock. Znaš ono: Urlikni što glasnije, pa u jezero skok! - U dobra stara vremena žapci su pristojniji bili: svirali su samo valcere, a žabice su plesale u svili. - Oh, klupo, ti si staromodna kao i moj djeda: on samo o Elvis Presleyju pripovijeda. Nadam se, pužu, da si bar ti na mojoj strani. Daj me malo pred ovom fosilnom klupom obrani! - Samo ti krekeći, krakati! Što se mene tiče, možeš i kokodakati. Kad zalupim kućna vrata "plop!", ne probudi me ni grički top. - Izgleda da nitko ne shvaća nas mlade; kad tražimo razumijevanje, kupuju nam čokolade. Kreeee! Tko vas šljivi, fosili bez sluha! - Uh, probio mi je oba uha! - Baš sam se, klupo, na tebi lijepo smjestio. Kao što sam ti već nagovijestio, noćas ću tu u miru prespavati, a možda i cijelo ljeto obitavati. - Oh, kakav to tutanj čujem? - Trese se cijela klupa! Kao da stotinu vojnika livadom stupa. |