New
Prognoza vremena
ZDRAVLJE
















































































KRPELJI - PROLJETNO/LJETNA OPASNOST


obitelj_u_prirodi

S dolaskom proljeća bude se i krpelji, što je potencijalna opasnost za sve koji borave u prirodi, a naročito za djecu.

Krpelji su aktivni uglavnom od proljeća do jeseni i u tom je razdoblju potreban pojačan oprez. Hrane se krvlju gmizavaca, ptica i sisavaca. Usni su im organi prilagođeni za ubode i sisanje krvi te mogu biti prijenosnici opasnih zaraznih bolesti. Ne napadaju samo čovjeka nego i čovjekove ljubimce.

Nekoliko je vrsta krpelja, a najviše problema čovjeku zadaje europski krpelj koji može prenijeti krpeljni meningoencefalitis, tj. virusnu upalu mozga i moždanih ovojnica te bakterijske bolesti poput lajmske borelioze i u nas prilično rijetke i nedovoljno poznate erlihioze. Unatoč velikom broju krpelja u prirodi i broju ugriza, vjerojatnost zaraze je razmjerno mala. Ipak, ne preporučuje se oslanjati na tu statistiku, već se se na svaki način valja zaštititi.

Nakon što krpelj dospije na čovjeka, treba mu oko šest sati da nađe mjesto za hranjenje, potom dva sata buši kroz kožu i najmanje 10 sati je siše i tek je tada osoba zaražena.

Mjere prevencije

Ukoliko je moguće, trebalo bi izbjegavati kretanje van glavnih šumskih puteva i uz gustiš budući da se krpelji obično tu nalaze. Njima smeta direktna izloženost sunčevu svijetlu pa su najaktivniji prije podne i predvečer i obično se nalaze u području gdje ima grmlja, suhog lišća i hlada. Pri odlasku u prirodu savjetuje se nošenje svijetle odjeće radi lakšeg uočavanja krpelja, izbjegavanje „mucastih“ materijala  te nošenje dugih nogavica, rukava i zatvorene obuće.
Što je manje direktno izložene kože, krpelju će trebati više vremena za pronalaženje pogodnog mjesta za bušenje kože.
Uvlačenjem hlača u čarape i majice u hlače produljujemo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost pronalaženja krpelja tijekom njegova kretanja.

U prevenciji je važna i inspekcija tijela na krpelje nakon povratka iz endemskih područja. Nakon povratka iz prirode trebalo bi što prije skinuti nošenu odjeću i staviti ju u pranje kako bi se eliminirali krpelji koji su još na odjeći.

Pregled tijela treba biti detaljan. Krpelji se često mogu pronaći u vlasištu (pogotovo kod djece), iza uha, na pregibnom djelovima tijela, u području genitalne regije i drugdje. S obzirom da zaražena ženka prenosi zarazu na potomstvo, već i oni najmanji krpelji veličine manje od jednog milimetra mogu biti zaraženi. Uzimajući to u obzir, kao i činjenicu da je njihov ugriz (za razliku od komaraca) neosjetan jer u slini sadrže tvari koje sprečavaju osjet boli i znakove upale, nije čudno što se trećina oboljih uopće ne sjeća ugriza krpelja. Upravo zbog toga, pregled tijela treba biti vrlo detaljan. Trebalo bi pregledati i kućnog ljubimca radi njega samoga, ali i zbog toga što krpelji s njega mogu prijeći na ukućane.

Kao mjera prevencije, učestala je i uporaba repelenata za insekte na koži i odjeći pri zalaženju u endemska područja. Ukoliko se upotrebljavaju repelenti (sredstva protiv uboda komaraca i krpelja), treba voditi računa da su to potencijalno toksične tvari pa se treba strogo pridržavati uputa istaknutih na deklaraciji proizvoda. Takvi preparati se ne bi trebali primjenjivati kod djece mlađe od 2 mjeseca. Neki smatraju da takva sredstva ne bi trebalo primjenjivati niti na mlađima od 2 godine. Mazati treba samo dijelove kože koji nisu prekriveni odjećom. Djeci ne bi trebalo mazati lice i ruke s obzirom da s rukama često diraju usta i oči, a sredstvo je potencijalno toksično. Ako je sredstvo u spreju, nanošenje bi trebalo obaviti na otvorenome i dalje od hrane. Repelenti su djelotvorni nekoliko sati pa se sredstvo treba nanjeti više puta ukoliko se radi o cijelodnevnom ili višednevnom boravku u prirodi. Nakon povratka trebalo bi oprati tretirane dijelove kože. Repelenti ne štite od uzročnika bolesti koje krpelji mogu prenjeti nego od samog ugriza.

Ako se krpelj ipak učvrstio u koži, treba ga što hitnije odstraniti. Za to je dostatna pinceta s ravnim rubovima. Krpelja treba prihvatiti što bliže koži te ga jednoličnim potezom polako, ili uz okretanje (u smjeru suprotnom od kazaljke na satu), izvlačiti prema van. Pri tome treba paziti da ne dođe do gniječenja zatka jer se u njemu potencijalno nalaze uzročnici bolesti. Nekada dosta raširena primjena ulja, acetona i sličnih sredstava kojima se premazivao krpelj da bi se ugušio i na taj način lakše odstranio danas se smatraju pogrešnima jer je veća šansa da krpelj zbog prouzročenog stresa upravo tada izbaci svoj infektivni sadržaj u našu krv. Ukoliko tijekom vađenja rilce zaostane u koži, njega se tretira kao strano tijelo u koži, (poput trna), te se vadi kako ne bi došlo do lokalne infekcije. Samo rilce ne sadrži uzročnike bolesti. Oni se nalaze u tijelu krpelja.

   vadjenje_krpelja  

vadjenje_krpelja2
 
U Hrvatskoj krpelji prenose dvije bolesti: Lyme boreliozu i virusni krpeljni meningoencefalitis.


Krpeljni meningoencefalitis

Krpeljni meningoencefalitis bolest je srednjoeuropskog tipa uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa (RNA virus, skupina Flaviviridae) koji na čovjeka prenosi europski krpelj (Ixodes ricinus).
U Hrvatskoj se krpeljni meningoencefalitis javlja u kontinentalnom dijelu između Drave i Save (okolica Zagreba, Varaždin, Koprivnica, Vinkovci, Bjelovar) sa slobodnim područjem oko Slavonskog Broda te u novije vrijeme u Gorskom kotaru. Bolest je sezonskog karaktera jer postaje aktualna u proljeće i ljeto. U europskim žarištima sezona može trajati i dulje, pa se javlja još jedan epidemični val u jesen. Najčešće su pogođene osobe koje dolaze u dodir s krpeljom profesionalno ili turistički, provodeći vrijeme na livadama i šumskim predjelima u prirodnim žarištima bolesti.

Prirodni rezervoar
bolesti različiti su šumski glodavci, mogu biti i ptice, a novija istraživanja pokazuju da su i velike divlje životinje nosioci virusa. I krpelj može biti rezervoar, koji uz to što ostaje dugo zaražen prenosi virus na sljedeću generaciju krpelja. Virus se prenosi nakon ugriza krpelja, ali i putem ingestije (pijenja) mlijeka.

Inkubacija bolesti, tj. vijeme od zaraze do pojave prvih simptoma traje osam do 14 dana. Bolest se razvija u dvije faze. Prva faza javlja se u oko 90 posto bolesnika sa simptomima sličnima gripi: opća slabost i nevoljkost, povišena temperatura, glavobolja, povraćanje, bolovi u cijelom tijelu. Nakon te faze koja traje četiri, pet dana obično je razdoblje bez simptoma koje traje sedam do 10 dana. Druga faza bolesti počinje naglo s visokom temperaturom, glavoboljom, zakočenom šijom i povraćanjem. Češće su izraženi simptomi upale moždanih ovojnica (meningitični), a rjeđe simptomi zbog upale mozga (encefalitični), odnosno kralješnične moždine (mijelitični). Uz znakove upale središnjega živčanog sustava, javljaju se slabosti mišića (osobito gornjih udova), vrtoglavica i pospanost. Bolest ne mora nužno imati takav tijek nego se može javiti samo prva faza ili, pak, odmah počne drugom fazom. U najtežim slučajevima dolazi do paralize disanja, delirija i drugih oblika poremećaja svijesti (koma) sa smrtnim završetkom. Liječenje je isključivo simptomatsko.

Prevencija
bolesti uključuje mnoge postupke, od dezinsekcije ugroženih područja do pasivne imunizacije, tj. cijepljenja. Za ljude koji profesionalno dolaze u kontakt s krpeljima postoji preekspozicijsko cjepivo koje se daje u tri doze: prve dvije u razmaku od mjesec dana, a treća nakon 12 mjeseci. Tako postignuta zaštita traje između tri i pet godina pa se preporučuje docijepljenje svake tri godine.

Lajmska bolest

Lyme borelioza je bakterijska bolest koja se manifestira pojavom kožnog crvenila koje se koncentrično širi na mjestu uboda. Rubovi crvenila obično postaju izraženiji, a sredina blijedi. Uz ovu kožnu manifestaciju može se javiti i povišena temperatura te osjećaj slabosti i malaksalosti. Bolest se uspješno liječi antibioticima i prolazi bez posljedica. Ukoliko se zanemari i antibioticima ne tretira crvenilo kože, borelioza se može zakomplicirati uzrokujući meningitis, paralizu određenih mišića, artritis i dr. Međutim, ukoliko se liječi, bolest prolazi bez posljedica. Borelioza je prisutna u svim dijelovima Hrvatske, izuzevši krajnji jug Dalmacije.

 

CIJEPLJENJE

U Hrvatskoj je dostupno posebno cjepivo za djecu od navršene 1. godine života do 11. godine.
Svi stariji od 11. godina cijepe se cjepivom za odrasle.

Dva su načina cijepljenja:

Klasična shema podrazumjeva davanje 2 doze u razmaku od mjesec dana i treću nakon godinu dana. Da bi se održala zaštita, potrebno je docjepljivati svake 3 godine jednom dozom cjepiva. Kod ovakvog načina cijepljenja zaštita se postiže 14 dana od druge doze.

Najbrži način postizanja zaštite podrazumijeva davanje 3 doze u tri tjedna;  0. dan, 7. dan i 21. dan. Puna zaštita postiže se 21. dana i to je najbrži put ka postizanju zaštite. Prvo docjepljivanje vrši se nakon godinu i pol, a nakon toga svake 3 godine.

Oba načina cijepljenja su jednako vrijedna po učinkovitosti i sigurnosti primjene. Razlika je u brzini postizanja zaštite.

Cijepljenje se može provesti u bilo koje doba godine. Bilo bi idealno cijepljenje provesti u zimi i rano proljeće prije početka aktivnosti krpelja. U praksi se cijepljenje najviše provodi u proljeće kad su krpelji već aktivni. U tom slučaju treba biti svjestan da se zaštita ne postiže odmah nego nakon druge doze.

  • Cjepivo ne sadrži konzervans (nema tiomersala - nema žive).
  • Cjepivo za djecu i neka cjepiva za odrasle ne sadrže niti sastojke ljudskog, odnosno goveđeg porijekla (nema humanog albumina, odnosno poligelina).

Cijepljenje se ne provodi nakon ugriza krpelja jer je cjepivo registrirano za primjenu isključivo prije ugriza krpelja. Ukoliko je došlo do ugriza krpelja, cijepljenje će se provesti mjesec dana od uboda. Nekada su se davala gotova antitijela neposredno nakon uboda, no ta je praksa danas napuštena.

Cjepivo protiv KME-a (krpeljni meningoencefalitis), spada u mrtva cjepiva. To znači da je virus koji se u njemu nalazi mrtav i da se ne može razmnožavati. Prisutnost virusa potiče stvaranje zaštite i ne može kao posljedicu komplikacija prouzročiti meningitis, encefalitis, odnosno blažu formu bolesti protiv koje se cijepi kao što je to ponekad slučaj sa tzv. živim cjepivima.

Cjepivo protiv KME-a je visokoefikasno. Nikada do sada nije registriran izostanak njegove učinkovitosti.

Ukoliko živite u područjima široke rasprostranjenosti virusa KME-a, često boravite u prirodi ili ste skloni ubodima krpelja, trebali biste konzultirati liječnika i razmotriti mogućnost zaštite cijepljenjem.

Cijepljenje provode pedijatri, liječnici opće medicine i Zavodi za javno zdravstvo.

 

 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner