Djeca rastu i napreduju, uče sve više riječi, iskazuju sve više osjećaja, pokazuju zanimanje za različite stvari, a usporedno s time i spolno se razvijaju. U ranoj djetetovoj dobi, djetetovo znanje o spolnosti ovisi o tome kako će mu roditelji odgovarati na pitanja i koje će mu informacije pružiti. Obzirom da je spolnost normalan dio ljudskog života, koji počinje rođenjem i nastavlja se kroz sazrijevanje, tako i spolna edukacija treba biti kontinuirana. Učenje spolnosti uključuje pojašnjenja vezana uz anatomiju i funkciju pojedinih dijelova tijela, ali i učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima oba spola. Pritom je važno da informacije koje će dijete dobiti budu prilagođene njegovoj dobi. Kada započeti s razgovorom?Pravo vrijeme za prva pojašnjenja može biti onda kad dijete pokaže zanimanje za određene aspekte spolnosti. S oko tri godine, djeca počinju učiti razliku između muškarca i žene i identificiraju se s jednim od spolova. Uče dijelove svog tijela i njihove nazive te postaju znatiželjni za dijelove tijela drugih.
Oko pete godine, djecu često zanima "odakle dolaze bebe" ili "odakle sam ja došao". Jednostavnim i dječjoj dobi primjerenim odgovorima, roditelji će pomoći djeci da spolnost doživljavaju prirodno i opušteno, a sebi da kasnijim razgovorima pristupe s manje nelagode.
- Što reći predškolcu na pitanje: Kako nastaje dijete?
- Potrebni su i muškarac i žena da bi nastalo dijete.- Djeca rastu u mami na posebnome mjestu koje se zove maternica.- Mame rađaju djecu, ali tata je potreban kako bi dijete nastalo.- Kad odrastu, curice mogu biti mame, a dječaci tate.- Djeci su jednako važni i mama i tata.
Više
U dobi od 5-8 godina, kod djece se javlja osjećaj srama. Zanima ih ljudsko tijelo, ali pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide iskazivanje nježnosti odraslih. Djeca imaju sve veću potrebu za privatnošću, ali ujedno su im dostupne određene informacije (često su to dezinformacije), izvan roditeljskog doma. Treba znati da ako dijete ne postavlja pitanja, ne znači da ga ta tema ne zanima, odnosno da nema pitanja na koje bi rado znalo odgovor. Stoga, savjetuju stručnjaci, valja naći načina da se ponekad pokrene rasprava ili potakne postavljanje pitanja.Kako razgovarati?- Koristite svakodnevne prigode za razgovor ili pojašnjenje.- Nikad nemojte ismijavati dijete, čuditi se njegovom pitanju ili ga kažnjavati.- Koristite jednostavne izraze. Odgovarajte kratkim, jednostavnim rečenicama, imajući na umu starost djeteta. Odgovorite samo ono što vas dijete pita. Kad ga bude zanimalo više, pitat će ponovno.- Koristite točne nazive za muške i ženske spolne organe. Ako koristite samo nadimke, djeca se mogu zbuniti ili im može biti neugodno kad ih drugi ljudi ne razumiju.- Pitanja dočekajte smireno. Pokušajte ne šokirati se ili ne iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu. Ako o toj temi razgovarate s djecom dok su mala, veća je vjerojatnost da će vam doći s pitanjima i razgovorima o svojim osjećajima i kad budu adolescenti.- Uz razgovor o tijelu, ne zaboravite osjećaje. Pričajte o ljubavi. Djeca trebaju čuti kako spolnost nije vezana samo uz tijelo.- Pomozite djeci da imaju dobre osjećaje o vlastitom tijelu. Ne postoje dobri ili loši dijelovi tijela. - Pomozite djeci da se nauče brinuti o vlastitom tijelu.- Razgovarajte s djecom o privatnosti. Trebaju naučiti i razumjeti kad smiju biti goli (npr. u kupaonici), a kad nositi odjeću (npr. u školi ili trgovini). - Razgovarajte s djetetom o dobrim i lošim dodirima. Dobri dodiri su, primjerice, zagrljaji ljudi koje vole. Isto tako, u redu je kad mame, tate ili liječnici diraju djecu kako bi im pomogli. Loši dodiri su kad ih netko dira na način koji njima nije ugodan. Recite djetetu da je njegovo tijelo samo njegovo i da ima pravo na privatnost. Nitko ga ne smije dirati ako se njemu to ne sviđa i ako ono to ne želi. Recite mu da, ako ga ikad itko bude dirao na način da se osjeća čudno ili loše, treba reći toj osobi da prestane i odmah sve ispričati vama. Objasnite mu da želite znati sve zbog čega se osjeća loše ili nelagodno.- Budite otvoreni za pitanja. Nagradite svako pitanje rečenicom poput: "Baš mi je drago što si me to pitao". To će ih potaknuti da i sljedeći put po odgovore dođu upravo k vama.- Slušajte, slušajte, slušajte… Pažljivo slušajte pitanje, pitajte dijete što ono misli, potaknite raspravu. Tako ćete doznati što vaše dijete već zna i moći ispraviti netočne informacije. Uz to, slušanjem i razgovorom razvijate međusobno povjerenje.Više o spolnom razvoju djeteta
Roditeljstvo stvara čitavu paletu osjećaja, od kojih je većina prekrasna i obogaćuje naš emocionalni svijet.Ipak, toliko toga treba znati i moći da majke, u svojoj želji da budu najbolje svojem djetetu i obitelji, često upadaju u zamku neugodnog osjećaja krivnje. Jedna majka je duhovito opisala svoj osjećaj krivnje: "Od kad sam postala majkom, svakodnevno se preispitujem i mislim da sam trebala bolje. Ali, čini mi se da svoju krivnju imam pod kontrolom. Pomirile smo se, ona kao da je moja druga polovica. Uvjerena sam da ćemo sretno živjeti do kraja života." Šalu na stranu, jer majke se stvarno stalno osjećaju krivima, a evo i najčešćih razloga:
- Krivnja jer se ne igraju dovoljno s djecom, ili:
ne igraju se dovoljno kvalitetno ne da im se igrati s djecom ne mogu se uživjeti u igru potajno broje minute kad će igra završiti
- Krivnja jer djeca previše gledaju TV
- Krivnja zbog gubljenja živaca, vikanja i kažnjavanja
- Krivnja zbog osjećaja da djeca ne jedu dovoljno ili dovoljno zdravo
- Krivnja zbog odgađanja dječjih zahtjeva:
Uvijek im govorimo: Pričekaj, za 5 minuta, za 10 minuta, da bismo dovršili započeto. Hoće li naša djeca misliti da su nam druge stvari važnije od njih?
- Krivnja jer odlazimo na posao i vraćamo se kasno popodne:
Još je veća ako uživamo u svom poslu.
- Krivnja jer nemamo dovoljno strpljenja
- Krivnja kad ih negdje ostavljamo:
Ili krivnja jer nemamo osjećaj krivnje kad ih negdje ostavljamo.
- Krivnja jer ih premalo učimo
- Krivnja zbog dječjih svađa i pitanje jesmo li pošteno postupili
- Krivnja zbog nemogućnosti da djetetu nešto priuštimo
- Krivnja zbog osjećaja nezadovoljstva:
A svi su živi i zdravi...
- Krivnja jer obitelj provodi premalo vremena zajedno
Priličan popis. Mogu li ga majke pobijediti? Da i ne. U današnje vrijeme, život je prilično kompliciran. Želimo biti dobre majke, moramo raditi htjele mi to ili ne, a voljele bismo imati i koji trenutak za sebe. No, nema dovoljno vremena, tako da konstantno osjećamo krivnju zbog nečega. Ne možemo sve, barem ne onako kako smo zamislile i treba prestati gubiti vrijeme plačući nad idiličnim slikama. Koliko puta se majke igraju sa svojom djecom i u isto vrijeme spravljaju večeru i stavljaju rublje na pranje... To je stvarnost. Ako ustvrdite da je vaš najjači osjećaj krivnje vezan upravo uz premalo vremena provedenog s djecom, pokušajte to promijeniti, ali ne po principu "sve ili ništa". Ako dnevno provedete jedan kvalitetan sat s djecom, potpuno usredotočeni na zajedničko druženje, nije li to bolje od deset rastresenih sati? Ako nas potom čekaju kućne obaveze, djeci će to biti u redu. "Motati" će se uokolo jer jednostavno vole biti s nama. Krivnja majki proizlazi iz činjenice da svoju djecu vole "do neba i natrag". Ponekad im, u toj čežnji da daju najbolje, daju i više no što je potrebno. Stoga, idući put kad se počnete osjećati krivima, umjesto da se mrzite, zastanite na trenutak i razmislite radi li se o stvarnoj krivnji. Ono što majke uvijek mogu: Voljeti. Potpuno i bezuvjetno. Činiti ono što je u njihovoj moći. I to će biti dovoljno dobro. Još koje slovo o roditeljskom osjećaju krivnjeOsjećaj krivnje može proizlaziti iz naše odgovornosti, koja je najvažniji dio roditeljstva. Odgovornost uključuje savijest koja nam govori kad nešto činimo krivo. Svjesni pogreške, pokušati ćemo je ispraviti i pametniji nastaviti sa životom. Problem nastaje kad osjećaj krivnje nadvlada razum, kad dugoročno sami sebe ne poštujemo i osuđujemo do mjere koja vodi u depresivna stanja. U tom slučaju je jedino rješenje potražiti savjet stručnjaka, koji će nam pomoći izaći iz začaranog kruga.
A.V.
|
Mnogi će se složiti da je djetinjstvo najljepši dio života. Kad bismo ga uspoređivali s godišnjim dobima, djetinjstvo bi zasigurno bilo proljeće. Ono postaje simbol sreće u našim životima. Kad dijete dođe u obitelj, ono svojom iskrenošću i razigranošću osvjetljava dom.Ipak, uvjerenja smo kako su djeca naivna i nesvjesna "pravog stanja stvari". To je donekle istina, ali nikako ne znači da su uvijek u krivu. Upravo suprotno! Zbog svoje jednostavnosti, djeca imaju jaku intuiciju i često nam svojim postupcima ilustriraju životna načela koja bi nas mogla usrećiti:
- Djeca jasno izražavaju svoje želje
Djeca se ne ustručavaju tražiti ono za što misle da im s pravom pripada. U stvari, oni inzistiraju na tome! Ako prekršite obećanje, djeca će zahtijevati objašnjenje i neće se zadovoljiti površnim odgovorom. Odrasli pak odustaju zbog straha od odbijanja i kojekakvih drugih razloga, i to ih dugoročno čini nezadovoljnima.
Djeca su istraživači. Bez straha istražuju sve što ih okružuje i uživaju u tom osjećaju slobode. U tome ih treba pažljivo ograničavati kako ne bi izgubili entuzijazam. A što odrasli iz toga mogu naučiti? Mogu se potruditi biti odvažniji i poduzeti korake ka željenom cilju. Ako samo razmišljamo o posljedicama, nikada nećemo niti započeti svoje putovanje...
- Uživajte u svojem životu i prihvatite sebe
Djeca se uvijek dobro zabavljaju. Smišljaju svašta i pritom nas znaju dobro nasmijati. Odlično im je i kad su sami i samoća ih ne sprječava da šire sreću oko sebe. Jednostavno - znaju kako uživati u životu. Odraslima bi bilo puno lakše kad ne bi odustali od inspiracije kakvu imaju mališani. U svakodnevnoj žurbi, zaboravljamo na sebe i riječ "zabava" kao da je rezervirana za nekog drugog. To nije istina. Ako istinski prihvatimo sebe i svoj život takav kakav jest, naučiti ćemo i uživati u njemu.
Ako niste zadovoljni sada, prihvatite taj trenutak i budite sretni u idućem. Prepuštanje trenutnim tužnim i tjeskobnim emocijama je dobro za zdravlje. Tako funkcioniraju djeca. Jeste li ih ikada vidjeli da žale za propuštenim ili brinu o budućnosti? Prošlost nije savršena, a budućnost je uvijek neizvjesna. Naravno da odraslima nije moguća dječja bezbrižnost, ali naučite živjeti sada i ovdje, iskoristite mogućnosti ovoga trenutka i imati ćete ispunjen život, kao što to imaju djeca.
Djeca obiluju maštom. To je zanimljivo, jer s malo toga u njihovom vidokrugu, u stanju su zamisliti čudesne stvari... Dječji um je prekrasan i optimističan. On ih potiče na smjele ideje, a nama pokazuje koliko očekuju od života kroz svoje uzvišene snove. Djeca su puna nade. Jedan od razloga tome jest to što su silno znatiželjni! Oni žele znati što se krije iza "fasade" i zanimaju ih detalji. Potom postavljaju pitanja i ne odustaju u svojoj potrazi za odgovorima. Tko zna što još sve možemo doživjeti i naučiti budemo li se ugledali na njih?
Oduševljenje je još jedna stvar koju možemo naučiti od djece. Ona svemu pristupaju s poletom, žarom i zanosom. Bez entuzijazma i uzbuđenja, život nema nikakvu draž. Polet i volja nas čine optimističnima i zdravima, baš kao i fizička aktivnost koja je djeci prirođena.
Djeca su slobodnog duha. Impulzivna su i izražavaju svoju osobnost. A odrasli pokušavaju stati u kalup koji ocrtava okolina. Tako se s godinama sve više pretvaramo samo da bi bili prihvaćeni, a potom se pitamo gdje smo nestali? Gledajući djecu, odrasli bi trebali osloboditi svoj duh iz zatvora koji gradi negativne misli. Podržite djecu da budu svoji.
Mala djeca su nevina i to je njihova najljepša kvaliteta. Djeca nemaju predrasude i nisu zlobna. Imaju jasnu savijest i ne osuđuju. Rekli bismo, prihvaćaju i gledaju svoja posla. Ne bi li život bio puno lakši, a svijet bolji, kad bi odrasli zadržali barem djelić ove osobine djeteta...
Djeca nas mogu učiti ljubavi. Oni pokazuju privrženost od trenutka kad stignu na ovaj svijet, a ljubav čim nas počnu prepoznavati. Djeca se ne boje ljubavi. Vole se družiti i ljubav pokazuju obitelji, prijateljima i drugima za koje osjete da su im bliski. Odrasli su, zbog različitih razočaranja, vrlo oprezni s iskazivanjem ljubavi. To ih donekle štiti, ali im i uskraćuje. Propuštaju brojne trenutke iskrene topline, za kojima kasnije često žale.
Sreća dolazi iznutra. Djeca to pokazuju bolje nego itko drugi. Ona su uvijek sretna, bez obzira na sve. Njihovo veselje osvjetljava sve oko njih i ništa ne može zamijeniti dječji smijeh. Ono što odrasli trebaju učiti od djece jest čim više pokušati biti dobronamjerni, nasmiješeni... Smijati se i druge činiti nasmijanima. Biti sretan je najbolja stvar koju možete sami sebi darovati! Da, od djece možemo puno toga naučiti. Od svoje djece i djeteta u nama samima. Kad nosimo svoje djetinjstvo sa sobom, zapravo nikad ne starimo.
Najjednostavnije rečeno, grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja.
Djeca od najranije dobi razvijaju finu motoriku ruku, odnosno pokrete šake i prstića. Poticanjem fine motorike, potičemo i susjedne zone u mozgu koje upravljaju govorom. U tome im se može pomoći zabavnim igrama poput nizanja, redanja, slaganja, otkopčavanja, zakopčavanja, provlačenja i vezanja vezica... Sposobnost koju će mališani razviti, preduvjet je za uspjeh u kasnijim grafomotornim aktivnostima, crtanju, bojanju i pisanju. Grafomotoričkim vježbama dijete ne razvija samo motoriku već i pažnju, koncentraciju, orijentaciju, govor, spoznaju. Ono pamti otprije usvojene pokrete, koristi se njima u novim situacijama i razmišlja. Kako mališani drže olovku Interes za olovku, mališani pokazuju već u dobi od godine dana. Olovku grabe cijelom šakom, koristeći rame kako bi micali olovku.  S otprilike dvije godine, hvat olovke je donekle napredniji. Od druge do treće godine, djeca olovku drže prstićima, ali još uvijek nepravilno. Nema otvorenog luka između palca i kažiprsta i ruka se miče kao cjelina.  U dobi između tri i pol i četiri godine godine, olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka umjesto prstiju.  S otprilike pet godina (najkasnije do šeste), hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka), a prilikom pisanja miču se prsti. Tek ovaj hvat omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.
Kojom ručicom pisatiOtprilike do druge godine starosti, djeca podjednako koriste lijevu i desnu ruku. Stručnjaci savjetuju da se do te dobi djeci predmeti stavljaju između ruku, kako se ne bi utjecalo na njihov izbor. Moguće je da će dijete prvo pretežno koristiti desnu ruku, a zatim će odjednom početi davati prednost lijevoj.Tek između druge i treće djetetove godine, roditelji mogu početi zapažati radi li se o malenom dešnjaku ili ljevaku. Sklonost određenoj strani, osim ruku obuhvaća i ostale dijelove tijela: stopala, noge, oči pa čak i uši. Stoga se ta karakteristika može zapaziti i u situacijama kao što su uspinjanje stepenicama (kojom nožicom započinje uspinjanje) ili igranje nogometa (kojom nogom "puca" loptu). Do pete godine, 90 posto djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Neka dijete što češće bude u prilici crtati i bojati i nemojte utjecati na to u kojoj će ruci držati olovku. Kad dijete odbija crtati i pisatiNajčešći razlog zbog kojega djeca odbijaju aktivnosti olovkom je vezan uz poteškoće na koje pritom nailaze. Nemojte forsirati i uvijek imajte na umu dob djeteta i njegove sposobnosti. Grafomotorika je sposobnost koja se razvija i vježba. Crtanje i pisanje pokušajte potaknuti na zabavan način, a djetetov lijep rad možete i nagraditi. U dobi kad je dijete već pomalo spremno za pravilan hvat olovke, olakšati mu možete i zabavnim pomagalima:
  Ova pomagala možete nabaviti ovdje.
- Dijete gužva maramicu u ruci, počevši od jednog kuta, tako da mu se cijela maramica smjesti u šaci.
- Crtanje voštanim bojama koje su se istrošile ili izlomile, tako da su ostali kratki komadići. Male komadiće dijete neće moći držati šakom, već će upotrijebiti prstiće i vježbati njihov položaj.
- Dijete prepoznaje predmete opipavajući ih rukom.
- Guljenje mandarina ili manjih naranči. Time će dijete vježbati hvat prstima i povlačenje (kod guljenja).
- Dijete uz pomoć pipete prebacuje kap po kap vode iz jedne čaše u drugu. Ovime razvija jačinu prstiju i koordinaciju pokreta.
- Premještanje olovke među prstima, u smjeru od palca prema malom prstom i natrag, prvo jednom, a zatim drugom rukom.
Poželjne grafomotorne vještine prije polaska u školu
- postoji fleksibilnost šake i prstiju, dijete pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska
- po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije
- zna precrtati geometrijske likove: krug, kvadrat, trokut, romb
- zna napisati svoje ime velikim tiskanim slovima
|
