Heather Shumaker s obitelji
Majka, novinarka i književnica Heather Shumaker, iznenadila je javnost objavom knjige pod naslovom "U redu je ne dijeliti" (It's OK Not to Share), koja donosi savjete koji su u suprotnosti s uobičajenima za moderno roditeljstvo.
Heather kaže;
"Razmislite kako izgleda tipična situacija "dijeljenja" među predškolcima. Jedno dijete je zauzeto igrom, dolazi drugo dijete i želi njegovu igračku. Mi kažemo "Daj prijatelju kamiončić, ti si se dosta igrao." Time potičemo dijeljenje onda kad bismo trebali potaknuti strpljenje drugog djeteta. Tradicionalno dijeljenje je prisila, jer dijete na to neće pristati dok odrasli ne gledaju. Štoviše, mi sami ne slijedimo ta pravila. Npr., sjedite za kompjuterom i čitate vijesti. Odjednom, netko uzima tipkovnicu i počinje tipkati. Hoće li vas to naljutiti? Hoće, jer očekujete da osoba pričeka svoj red, a ne da jednostavno poželi nešto i to ugrabi. Mi ne volimo kad nas se prekida, no kad završimo, rado ćemo podijeliti. Mislim da bi se ista ideja trebala primijenjivati i na djecu. Drugo dijete bi trebalo pričekati dok prvo ne završi s igrom. Naravno, djeca su nestrpljiva, čekanje može izazvati suze i ljutnju, ali puno je razloga zbog kojih smatram da je ovo ispravan način. Kontrola impulsa (pričekati, a ne ugrabiti) je vitalni dio razvoja mozga i jača se kroz praksu. Naučite svoje dijete da kaže; "Da, možeš dobiti moj kamiončić kad se ja prestanem igrati." Kad dijete ostavi igračku (a to je obično vrlo brzo) i krene dalje, podsjetite ga na obećanje koje je dalo prijatelju; "Sjeti se, tvoj prijatelj čeka kamiončić." Djeca se tako uče ljubaznost, pozitivnom samopouzdanju i u prilici su osjetiti unutarnju toplinu prave darežljivosti. A dijete koje je pričekalo svoj red dobiva pouku o strpljenju i odgađanju zadovoljstva."Autorica izdvaja još neke netradicionalne savjete:
- Dopustite djeci borbene igre
Borbene igre, kao što su boks i hrvanje, omogućuju djeci otpuštanje velike energije i potiču prijateljstva. No, tek kad se svi zabavljaju. Ako se neko dijete ljuti, to nije igra. Grublje igre se trebaju odvijati između jednako spremnih prijatelja koji su u razigranom raspoloženju. Osigurajte okolinu, nadzirite i pustite ih da se valjaju i nadmeću.
- Pustite djecu da izgovore ružne riječi
Radije pristanite na ružne riječi nego da ih strogo zabranjujete. Recite djetetu da može reći što god želi - ali, u kupaonici. Dajući djetetu mjesto na kojem se može slobodno izraziti, uzbuđenje zbog nedopuštenih riječi i potreba za izgovaranjem istih se smanjuje. Psovanje je uglavnom potreba za iskazivanjem moći, pa neka imaju izlaz koji nikoga neće povrijediti. Ionako se radi o fazi kod koje totalne zabrane rijetko funkcioniraju, a dijete u svakom slučaju uči da se radi o neprimjerenom ponašanju.
Ako je vaše dijete ljuto i želi udariti, pustite ga da udari, ali u jastuk, kauč ili neko drugo sigurno mjesto. To će mu omogućiti da izbaci energiju, ali i shvati da se ljude ne smije ozlijediti. Mala djeca izražavaju emocije svojim tijelom.
Prijeđite preko "teških" riječi tipa "mrzim te" i nemojte ih uzimati k srcu. To je samo izgovorilo vrlo ljuto malo dijete. Ostanite mirni i imenujte osjećaj; "Ti si sada vrlo ljut/a na mene" ili "Tako si ljut/a da govoriš "mrzim te". Ovaj način omogućuje vašem djetetu i vama da ostanete fokusirani na konkretan problem.
- Bez "papagajskog oprosti"
Kad automatski govore "oprosti", djeca se (pre)jednostavno oslobađaju odgovornosti, umjesto da je preuzmu. Radije potaknite poduzimanje neke akcije koja će popraviti stvar, tipa "Donesi Sari maramicu." Učite djecu da ponude neko jamstvo za buduće ponašanje, poput "Neću ponovno srušiti toranj." Takvi postupci ili rečenice imaju puno veću težinu od pukog "oprosti". Predškolci rijetko imaju grižnju savjesti, pa nemojte inzistirati na lažnim isprikama. Budite primjer i dijete će naučiti pravo značenje riječi "oprosti".
- "Ti se ne možeš igrati" - je u redu
"Ne možeš se igrati s nama" može biti istina. Mala djeca, u dobi od 2-3 godine, se ne mogu nositi s nekim igrama. Starija djeca se ne osjećaju sigurno kad se pojavi mlađe dijete s idejama primjerenim njegovoj dobi. Starije dijete se pita; "Hoće li mi promijeniti igru? Hoće li uništiti moj dvorac?" Djeca bi trebala imati pravo igrati se sama ili s odabranim prijateljima jer tu mogu postavljati granice ("Možeš se samnom igrati ako mi ne srušiš kocke.") Društveno odbacivanje plaši većinu odraslih, ali djeca trebaju doživjeti preuzimanje socijalnih rizika i naučiti se oporavljati od povremenog odbijanja. Ako odbacivanje postane prečesto (bilo da je dijete odbacivano ili odbacuje), posavjetujte se sa stručnom osobom.
- Smiješ šarati izvan papira
Umjetnost je aktivnost koju mala djeca obožavaju. Bit je u radu i istraživanju, a ne u rezultatu. Stoga, "umjetnost" svojeg djeteta nemojte ograničiti samo na papir na stolu. Predškolce će oduševiti ako njihova kreativnost nađe put izvan tihog okvira. Nabavite veliku kartonsku kutiju, prepustite mu veliki zid u dječjoj sobi, slikajte s gumenim čepovima, bočicama s raspršivačem ili valjcima na otvorenom. Tako će svako dijete otkriti svoju kreativnu stranu.
- Možeš biti prijatelj uginuloj životinji
Početak shvaćanja pojma smrti je važan zadatak za predškolca. Krenuti možete od npr. uginule ptičice ili gliste. Dopustite djetetu da grančicom nježno dotakne uginulog stvora, neka se dijete čudi i postavlja vam pitanja prije negoli ugleda tugu zbog primjerice uginulog kućnog ljubimca. Ako vas pita kada ćete vi umrijeti, nemojte se šokirati. Čak i po pitanju smrti, predškolcima se sve vrti oko njih samih. Objasnite mu da bolest ili starost dovode do odlaska s ovog svijeta, ali i da bi u tom slučaju, ono bilo sigurno zbrinuto (recite djetetu tko bi o njemu brinuo).
Edukacija o spolnosti počinje već u predškolskoj dobi. Mala djeca su prirodno znatiželjna kad su u pitanju rođenje i tijelo. Naučite dijete nazivima dijelova tijela i objasnite mu što je intimno. Možete se poslužiti djetetovoj dobi primjerenim slikovnicama koje objašnjavaju kako bića dolaze na svijet (ljudi, životinje, pa i biljke). Budite roditelj otvoren za dječja pitanja, kako bi u kasnijoj dobi dijete u vas imalo povjerenja. Ako je dijete dovoljno staro da postavi pitanje, dovoljno je staro i da dobije jednostavan odgovor. I još nekoliko Heatherinih savjeta:
- Igračke oružje i negativci su dozvoljeni
Predškolci se igraju takvim igračkama da bi istražili strah, a ujedno razvijaju osjećaj za moralnost jer igranje oružjem podrazumijeva borbu između dobrog i lošeg. Kod takvih je igara potrebno postaviti pravila kako ne bi došlo do povrede i ne brinite. Dijete koje se igra gusara, neće postati gusar.
Djevojčice imaju slobodu igrati se bilo čega i nositi bilo kakvu odjeću. Dječaci ne. Zašto? Istraživanje rodnih uloga je prirodno, a dijete ga najbolje može doživjeti kroz igru. Isto tako, oko 3. godine, postaje normalno da se djeca međusobno dijele na dječake i djevojčice. Predškolska djeca ponekad isključuju jedna druge iz igre jer "to djevojčice ne mogu" ili "to nije za dečke". Ovakve izjave nisu prijetnja ravnopravnosti, već razvojna faza.
Mala djeca lažu da bi ostvarila želje ili kontrolirala svoj svijet. Zbog toga neće odrasti u nemoralne osobe. Kad mališana "uhvatite u laži", preformulirajte laž u pobudu koja je do nje dovela; "Ti bi stvarno želio/la da se to tako dogodilo, zar ne?" Djeca često govore ono za što misle da je ispravno ili da bi udovoljila odraslima. Naučite dijete da cijenite kad vam kaže istinu, ma kakva ona bila.
Klinički psiholog Kay Redfield Jamison, piše: "Djeca trebaju slobodu i vrijeme za igru. Igra nije luksuz. Igra je nužnost."
Igre na otvorenom su nesputane i kreativne, one uče djecu kako funkcionira svijet. Kad se igraju u prirodi, djeca istražuju svim svojim osjetilima, maštaju, pregovaraju i svoju okolinu čine vedrijom.
- Igra u prirodi je aktivnost koja obuhvaća sva osjetila
Kad su vani, djeca će vidjeti, čuti, omirisati i dodirnuti stvari koje im nisu dostupne dok se igraju unutra. Kako bi razumjela poticaje s kojima se u prirodi susreću, djeca koriste mozak na jedinstven način.
- Igra u prirodi spaja neobaveznu igru i učenje
Kroz igru u prirodi, djeca povezuju i shvaćaju mnoge stvari koje su učili u školi ili na druge načine. Na primjer, kad uoče korijenje drveta i dodirnu ga, sjetiti će se onoga što su učili o načinu na koji se biljke hrane.
- Igra u prirodi stimulira kreativnost
Priroda i prirodni materijali potiču bezgraničnu dječju maštu i služe kao sredstvo inventivnosti i kreativnosti. Stijene, kamenje, zemlja... pružaju neograničene mogućnosti za igru, a dijete ih sa svakim novim izlaskom može otkrivati na drugačiji način.
- Igra u prirodi je slobodna
Nema uputa za igru u prirodi. Djeca stvaraju svoja pravila i pritom koriste maštu, kreativnost, inteligenciju i pregovaračke sposobnosti.
- Igra u prirodi smanjuje nervozu
Vrijeme provedeno vani psihološki smanjuje nervozu. Djeca se otvorenije i opuštenije vraćaju tradicionalnom okruženju u kojem uče.
- Igra u prirodi povećava pažnju
Vrijeme koje djeca provode u nestrukturiranoj igri van kuće, prirodno povećava njihovu pažnju. Često su djeca koja imaju poteškoće vezane uz mirno sjedenje uz papir i olovku, bitno uspješnija nakon vremena provedenog u prirodi.
- Igra u prirodi je maštovita
Jer ne postoje smjernice, djeca sama kreiraju svijet oko sebe. U ovakvoj vrsti igre, djeca koriste svoju maštu na načine na koje to ne čine u kući.
- Boravak u prirodi razvija poštovanje spram drugih bića
Djeca razvijaju empatiju i obazrivost spram drugih bića. Promatrajući male kukce, ptičice ili vjevericu koja se užurbano penje uz stablo, djeca su u mogućnosti učiti o drugim živim bićima i od njih.
- Igra u prirodi potiče rješavanje problema
Kad djeca upravljaju svijetom u koji su postavili neka svoja pravila, uče što funkcionira, a što ne, koji način razmišljanja i djelovanja donosi uspjeh, a koji ne, kad ima smisla nastaviti s pokušajima, a kad treba stati.
- Igra u prirodi potiče organizacijske sposobnosti
U okruženju u kojem djeca kreiraju zabavu, pojaviti će se i prirodni organizatori. Jedno dijete će dominirati u objašnjavanju kako se igrati, dok će drugo s užitkom postavljati izazove vezane uz vanjske prepreke. Sve vrste organizacijskih sposobnosti su potrebne i poticajne.
- Igra u prirodi obogaćuje rječnik
Dok se igraju vani, djeca će možda ugledati žir, vjevericu i kumulusne oblake. U susretu s pojavama u prirodi, rječnik djece se proširuje na način koji se ne događa kad su unutra.
- Igra u prirodi poboljšava sposobnost slušanja
Dok djeca pregovaraju o pravilima zamišljene igre, moraju dobro slušati jedni druge, pitati za objašnjenja i razrađivati detalje tih objašnjenja, onako kako ne moraju kad se unutra igraju poznatih igara.
- Igra u prirodi poboljšava sposobnost komunikacije
Nisu jasna pravila izmišljene igre? Nisu sigurni kako se popeti uz drvo ili napraviti kućicu za vile? Kako bi doznala i razumjela, djeca moraju naučiti postavljati pitanja, razjašnjavati se, ali i sama objašnjavati na način koji je drugima razumljiv.
- Igra u prirodi potiče suradnju
U igrama i situacijama u kojima nema pobjednika, djeca zajedno rade da bi postigla cilj. Možda će zajedno napraviti ili prijeći neku prepreku ili će skupa napraviti kućicu za neku životinjicu. Djeca se uče kompromisima i rade zajedno kako bi došla do željenog ishoda.
- Igra u prirodi pomaže djeci da primijete obrasce i uzorke
Priroda je prepuna obrazaca i uzoraka. Latice cvijeća, žile na listu, kora drveta... sve su to uzorci. Sposobnost zamjećivanja i pravljenja uzoraka je važna za rano učenje matematike.
- Igra u prirodi pomaže uočavanju sličnosti i različitosti
Sposobnost sortiranja predmete i primjećivanje sličnosti i različitosti među njima je također važna za uspjeh u matematici. Vrijeme provedeno u prirodi daje brojne mogućnosti za sortiranje.
- Boravak u prirodi poboljšava imunitet dece
Zdrava djeca imaju bolje predispozicije za učenje. Kad djeca provode dovoljno vremena vani, njihov imunitet je jači. Time se smanjuje podložnost bolestima i izostanci iz škole.
- Igra u prirodi povećava nivo fizičke aktivnosti
Djeca koja se igraju vani su manje podložna pretilosti.
- Boravak u prirodi povećava upornost
Igre u prirodi često zahtijevaju upornost. Djeca moraju stalno iznova pokušavati kako bi im "eksperiment" uspio. Ako se grana u potpunosti ne proteže preko potoka ili kora drveta ne pokriva sasvim njihovu kućicu, djeca moraju pokušavati dok ne uspiju.
- Igra u prirodi je zabavna
Djeca su prirodno sretna kad se kreću, igraju i stvaraju vani. To ih veselje čini otvorenima za eksperimentiranje, učenje i svaki napredak.
|
Aaron Gouveia sa sinovima
Aaron Gouveia je ponosan suprug i otac dvojice sinova, novinar i autor brojnih članaka na temu roditeljstva. Povodom Dana očeva, na svojem je blogu The Daddy Files, zanimljivo opisao što smeta očeve koji samo (i nesmetano) žele biti roditelji...
/
Kad se približava Dan očeva, tatama diljem svijeta postavlja se pitanje što bi željeli za poklon. Većina nas kaže nešto u stilu: "Ne trebam ništa, imam vas i to je sve što mi treba." Ma, zaboravi... Ove godine nešto želim. Nešto posebno. I ne tražim to samo za sebe nego i za sve očeve koji su uključeni u odgoj. Želim da nam prestanete govoriti (uglavnom nenamjerno) nepromišljene stvari koje nas izluđuju. Molim vas, pročitajte ovaj popis i shvatite ga ozbiljno, jer ponekad ljudi koji su si najbliži najviše griješe jedni spram drugih. Najbolje u svemu je što će ovaj poklon biti besplatan, smanjit će nam krvni tlak i prestat ćete nam potajno ići na živce. 8. "Ti si tako dobar tata." (Čekaj... što? Zar njemu stvarno smeta ovaj kompliment?) Da, smeta mi. I reći ću vam zašto. Kad sam to prvi put čuo, nisam napravio ništa posebno. Nisam spasio svoje sinove od nadolazećeg automobila niti sam ih branio od divljeg medvjeda. Samo sam se bavio s njima. Ponekad, kad bih čuo ovu rečenicu, nisam čak ni bio sam s djecom, moja žena je bila pored mene. I u tome je stvar – nitko ne daje takav kompliment mami. Ja sam tata koji želi biti ravnopravan partner u roditeljstvu, a to znači da ne trebam imati nikakav poseban tretman. Ako ne hvalite majčino roditeljstvo, ne trebate hvaliti niti tate kad rade ono što i trebaju raditi. 7. "Izgleda da je danas tata oblačio bebu." Priznajem, nemam smisla za modu. Mislim da se ljubičasta i narančasta sasvim dobro slažu, kao i prugice i kockice, a "srediti se", meni znači odjenuti traperice bez rupa. Dakle, kad je moj red da odjenem dijete, važno mi je da to bude u skladu s vremenskim uvjetima, a ne s modnom pistom. Uopće nije važno jesu li hlačice u skladu s bodijem, a čarapice djeca ionako odmah skinu. Je li dijete dovoljno toplo obučeno ako je vani hladno? Dovoljno lagano ako je vruće? Jesu li pokriveni svi dijelovi tijela koji trebaju biti pokriveni? Misija završena. Uostalom, kakav moraš biti čudak da prosuđuješ djetetov stil odijevanja? 6. "Što radite po cijeli dan?" Ja nisam tata na porodiljnom, ali ovo je za sve dečke koji su donijeli važnu odluku da budu kod kuće s djecom. Ljudi koji postavljaju ovo pitanje, ne čine to jer žele doznati nešto novo, nego da bi mogli suditi. A odgovor većine očeva koje znam, glasi: "Više nego što misliš." Biti tata puno radno vrijeme znači isto što i biti mama u toj poziciji. Kuhanje, mijenjanje pelena, pranje i trčanje za djecom. Biti moderan muškarac znači mijenjati se, a to bi se trebalo odnositi i na okolinu. 5. "Ne brini, dušo, mama će se brzo vratiti." Kad sam sam s djecom, i jedan sin počne cendrati, a drugi ima napad bijesa, zna biti gadno. Ali ono što cijelu situaciju čini još gorom su ljudi (da, to se dogodilo više puta), koji nam pristupe s ulagivačkim osmijehom i kažu mojoj djeci: "O, ne brinite, mama će brzo doći." Huh. Šalite se? Prije svega, djeca imaju izljeve bijesa bez obzira na to koji je roditelj s njima. Kao drugo, nemojte govoriti djeci da će se mama brzo vratiti jer to ne znate! Pa, možda sam samohrani roditelj. Možda sam gej. Ne znate kakva je nečija obiteljska situacija pa vas lijepo molim da se suzdržite! 4. "Krivo radiš. Daj da ti pokažem..." Ovo posebno smeta jer to najčešće čujemo od partnerica. Naravno, ponekad napravimo nešto krivo. Tko nikad nije stavio pelenu ili bodi naopačke? Ali u nekim drugim situacijama, kao kad nam spočitavate kako držimo dijete ili kako ga discipliniramo, čini se da "krivi" način samo nije - "vaš" način. A to nije u redu. Roditeljstvo se uči, i s vremenom ćemo shvatiti što djeluje, a što ne, baš kao što su i mame shvatile. Ali treba nam dati priliku, a ne da stalno slušamo kako nešto radimo krivo samo zato što to ne radimo isto kao vi. Popustite malo uzde i možda će tate imati zanimljivu ideju i smisliti novu metodu. 3. "O, stvarno si hrabar." Opet je to izrečeno samo zato što sam vani sa svoje dvoje djece. I, iskreno, to obično izgovara netko stariji, tko pripada nekoj drugoj generaciji. A niti sam na bojišnici, niti ih sklanjam pred uraganom. Samo nešto skupa obavljamo. Jesu li mame "hrabre" kad nešto trebaju obaviti pa vode djecu sa sobom? Naravno da ne. To je nešto uobičajeno. Pa ako niste spremni mami dati odličje, nema potrebe da ga nudite nama. 2. "Oh, vidi tko je danas Gospodin Mama!" Nazvati tatu "Gospodin Mama" je veliki grijeh u svijetu očeva, a kad to kažeš ocu koji ravnpravno brine o djeci, to je kao da si ga posuo pepelom. Očinstvo nije verzija majčinstva i tate ne igraju ulogu mame. To bi značilo da je roditeljstvo ženski posao, a mi to ne prihvaćamo. U stvari, broj očeva koji ostaju kod kuće se udvostručio u posljednjih 25 godina, a čak i očevi koji rade izvan kuće sve više pokušavaju stvoriti ravnotežu između posla i privatnog života, jer su svjesni važnosti ravnopravnog roditeljstva i prisutnosti očeva u obiteljskom životu. Zato ukinimo ovaj zastarjeli izraz koji šteti i očevima i majkama. 1. "Danas tata čuva dječicu?" Ako ćete poslušati samo jedan od ovih savjeta, onda neka to bude ovaj. Molim vas, prestanite na tate gledati kao na dadilje. Ne možeš "čuvati" svoju vlastitu djecu! Mi smo očevi, a ne plaćene dadilje. Ljudi nikad ne pitaju majke čuvaju li svoju djecu! Ali kad je tata u pitanju, ljudi to automatski i bez razmišljanja zovu "čuvanje". Pa čak i neki očevi koji su usvojili takav stav. Shvatite, tate nisu dadilje.
Jesam li nešto propustio?
Ako nas itko može istovremeno zbuniti i iznenaditi svojim izjavama, to su onda djeca! Upravo se u takvoj situaciji nedavno zatekla naša novinarka i kolumnistica Jelena Sekovanić.Moj je mališan, u jednom razgovoru vođenom u vrtiću između svojih prijatelja i teta, izjavio kako želi, kad odraste, biti smetlar. Djevojčice su uglavnom poželjele biti pjevačice, plesačice i glumice, dok bi dečki najradije bili policajci, specijalci, astronauti, možda pokoji mehaničar... i jedan smetlar. Donedavno je i moj sin maštao o karijeri glumca i pjevača, pa me sadašnja izjava skroz iznenadila. Njegovo jednostavno objašnjenje bilo je kako želi biti običan čovjek, u tom smislu da zadrži svoju privatnost. Mora da mu se slava naših poznatih osoba učinila prenapornom. Iako veoma primamljiv, ni takav način života nije nimalo lak. Razmišljajući o njegovim izjavama, moju zbunjenost su potukli čvrsti argumenti da mi je sin na dobrome putu da jednog dana izraste u radišnog čovjeka. I baš zato što je "izabrao" jedno od najtežih i najneprivlačnijih zanimanja koja postoje, shvatila sam koliko drugačije djeca mogu gledati ovaj svijet i sve stvari i događaje koji nas okružuju. Za većinu odraslih, smetlar je onaj koji nije htio učiti ili nije imao mogućnosti za školovanje, možda je bio prisiljen prekinuti isto ili je možda čak i školovana osoba koja već godinama ne uspijeva pronaći neki bolji posao pa je primoran raditi upravo ovaj. U dječjim očima, smetlarski je posao super, mada je poprilično težak i nije ga lako obavljati, naročito po snijegu i ledu ili po vjetru i kiši. Ali mogu se voziti na velikom kamionu s velikim rotirajućim narančastim svijetlom, koji prilikom vožnje unatrag proizvodi onaj zanimljiv zvuk. Naposljetku, netko nam mora i kante isprazniti, a kasnije se stričeki smetlari brinu da svaka vrsta otpada dođe u svoje reciklažno dvorište kako bi pomogli prirodi u njenom očuvanju. Za početak, moj sin je shvatio da postoje lakši i teži poslovi, da svako zanimanje ima svoje čari i nedostatke, da je rad ono što nas pokreće i oplemenjuje i ono najvažnije, da nema posla kojeg se čovjek treba sramiti, ma koliko neugodan bio, ako je taj posao pošten i ako svojim trudom i marljivošću dobijemo rezultate. Znam da će se tijekom njegovog odrastanja još mnoga zanimanja izredati u njegovim mislima. Samo neka želja za radom, napretkom i poštenim poslom ostanu postojani, ma kako daleko nas njegovi snovi odveli. Nadajmo se da će sreća biti naklonjena našim mališanima tijekom njihovog školovanja i prilikom odabira njihovog zvanja. Neka ih odabrani posao u cijelosti ispunjava, neka ga rade s puno entuzijazma i pošteno, i neka ne zaborave biti sretni!
|
