Postoji dosta dječjih izjava koje spadaju u kategoriju "izluđujućih", ali ipak prednjače sljedeće:
"To je moje!", "Dosadno mi je!", "Nije fer!", "Hoću sad!" i "Neću!"
Bez obzira na to je li dijete jedinac ili ima brata ili sestru, vjerojatno će u većini slučajeva odbiti dijeliti svoje stvari. To je stoga što predškolci misle da ako će neku svoju dragocijenu stvar podijeliti s drugim, više je nikad neće vidjeti. Dakle, oni nisu nužno razmaženi ili sebični, jednostavno su zabrinuti! A briga jer tolika da vrlo često kulminira scenom, plačem i vrištanjem... Kako reagirati: Budite neutralni i, ako je moguće, nemojte zauzimati strane. Naravno, ako stvari izmaknu kontroli, pokušajte uvjeriti dijete da će "posuđeno" dobiti natrag. Razgovarajte sa svojim mališanom kako biste poboljšali njegove socijalne vještine.
To je rečenica koja roditelje može prilično iznervirati, pogotovo jer znaju da je dječja soba prepuna igračaka. Treba znati da se prdškolci brzo "zasite" igračaka, teže zadržavaju pažnju i imaju stalnu potrebu za prisutnošću svojih roditelja. Kako reagirati: Svakodnevno pokušajte odvojiti neko vrijeme za druženje sa svojim djetetom, a potom zajedno osmislite razne mogućnosti za njegovu samostalnu igru. Možda ćete na samom početku igre trebati malo sudjelovati, ali onda poticajno igru prepustite djetetu.
Kad roditelj ne popušta u svojoj odluci, djeca često reagiraju ljutnjom, durenjem ili tugom. To obično toliko isfrustrira roditelje (pogotovo ako se događa na javnom mjestu), da pomišljaju nije li bolje popustiti "ovaj put"... Kako reagirati: Najvažnije je da ostanete staloženi i dosljedni. Pokušajte se što prije maknuti s mjesta zbivanja i zainteresirati dijete za drugi sadržaj. Kasnije porazgovarajte s djetetom; dopustite mu da vam kaže svoje mišljenje i objasnite zašto ste donijeli odluku kojoj se protivilo.
Djeca su ponekad jako uporna u svojim namjerama i željama. Ne prestaju navaljivati da im, npr. date slatkiš prije ručka. Kako reagirati: Vrijedi isto pravilo kao kod izjave "Nije fer!". Dijete će s vremenom naučiti da ne može uvijek biti po njegovom.
Kad su u afektu, djeca (kao i odrasli) govore stvari koje inače ne misle. Ljute se, govore da vas ne vole... U takvim situacijama ne treba odgovarati na "provokacije". Kako reagirati: Iako biste najradije viknuli: "Baš me briga što ti hoćeš, napravi to odmah!" i izrekli neku prijetnju, pokušajte se suzdržati i nemojte nastavljati raspravu. Vi jeste osoba koja odlučuje i to djetetu trebate dati na znanje, ali na malo drugačiji način. Ponudite mu više opcija. Ako primjerice, dijete treba pospremiti svoje igračke, možete mu ponuditi svoju malu pomoć i nakon toga mu predložiti odlazak u park ili gledanje omiljenog crtića. Na taj način će dijete zadovoljiti svoju potrebu za uspostavljanjem kontrole i donošenjem odluka.
Djeca najučinkovitije uče ako su opuštena i ako im je pritom zabavno i zanimljivo. Poticajne (motivacijske) tehnike pomažu djeci pri koncentraciji, zadržavanju pažnje i učenju. Poticaji mogu biti raznoliki, a svima je za cilj da dijete učenje ne doživljava kao dosadno i nepotrebno. Pri korištenju poticajnih tehnika, uvijek treba imati na umu interese i mogućnosti svakog pojedinog djeteta.
- Opuštanje uz glazbu i disanje
Priprema na učenje uključuje opuštanje. Opustiti se možemo slušajući omiljenu glazbu koja motivira mozak i pravilnim disanjem, koje opskrbljuje tijelo kisikom, poboljšava cirkulaciju i otklanja stres. Potrebno je što više provjetriti prostorije u kojima boravimo, kako ne bismo udisali ustajali zrak.
Tehnike koncentracije i uživljavanja potiču bolje raspoloženje. One pomažu da se osjeti određeni trenutak i izraze vlastite misli i osjećaji. Opet uz pomoć pravilnog disanja, osjećamo trenutak u kojemu raste smirenost koja sa svakim izdahom, odnosi napetost.
Učenik treba zamisliti ono što se od njega traži, npr. da uči određeno gradivo, ali da mu je pritom zanimljivo i da se odlično osjeća. Ovaj način dovodi do pozitivnog ozračja, neophodnog za kvalitetno učenje i pamćenje.
- Tehnike koje uključuju kretanje
Uz opuštajuće tehnike, postoje i tehnike koje uključuju kretanje. Takve tehnike pomažu da dijete svoju energiju djelomično usmjeri na pokrete kako bi mu bilo zanimljivije. Na primjer, prilikom ponavljanja gradiva, učenik za točan odgovor podiže lijevu ruku, a za netočan desnu. Ili, kad dođe do točnog odgovora ili rješenja, može ustati, a kod netočnog ostati sjediti. Tako se dijete u isto vrijeme kreće i razmišlja, što naročito može odgovarati djeci s povećanom potrebom za aktivnošću.
Uz poticajne igre, djeca postaju zainteresirana i nemaju osjećaj da nešto moraju izvršiti. Dijete zapisuje svoje ciljeve i označuje one koje je ostvarilo. Dijete samo smišlja zadatke koje će rješavati (za sastavljanje pitanja će trebati ponoviti gradivo, a dijete je ujedno uključeno u proces odabira). Naučeno gradivo se može prezentirati kroz crtež, pri čemu se vježba govorno i likovno izražavanje. Zadaci uobličeni u zagonetke, ispunjaljke, križaljke, skrivalice, asocijacije i kvizove, na zabavan će način pomoći djetetu pri usvajanju određenih pojmova i termina. Igra opisivanja pojmova - netko opisuje određeni pojam bez da kaže njegov naziv, a dijete treba pogoditi o kojem je pojmu riječ. Zvučni zapisi (npr. glazba različitih država), boje, slike i sl. na određenu temu, mogu dodatno zainteresirati dijete za gradivo. Zanimljive anegdote, metafore ili citati, činjenice čine zabavnima i pomažu djetetu u povezivanju gradiva. Više:Metoda ključnih riječi - s obzirom da ljudi informacije i pojmove s kojima se susreću pamte na različite načine, postoji i nekoliko vrsta tehnika za pamćenje. Najpoznatija je metoda ključnih riječi. Najvažnije prilikom primjene te metode je da nas informacije koje želimo zapamtiti, asociraju na nešto poznato i nama blisko. Nakon što smo informaciju koju želimo zapamtiti povezali, sljedeći korak je da ta dva pojma zamislimo zajedno. Mentalne mape - slikoviti prikaz nekog nastavnog sadržaja, odnosno bitnih pojmova i događaja koji služi kao podsjetnik. Taj prikaz sadržava riječi, sličice i rečenice. Najbolje je početi od sredine, crtežom koji će karakterizirati temu, a oko nje se zrakasto šire ostali dijelovi, i to na način da zajedno čine cjelinu na kojoj se radi. Pritom se koriste razne veličine i vrste slova te ih se dodatno označava bojama. Određuju se ključne riječi i svaka se zapisuje zasebno. Najvažniji djelovi se dodatno pojačavaju asocijacijama. Brzo čitanje - jedna od odličnih metoda učenja je metoda brzog čitanja za djecu. Brzo čitanje objedinjuje rad obje polutke mozga, čime se zadržava pažnja. Ova metoda djeci daje osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, što im olakšava daljnje učenje. Na seminarima Brzog čitanja, djeca uče kako usvojiti i strukturirati znanje na nov i individualno prilagođen način.
|
Mama i tata su nižeg rasta, a sin je najviši među vršnjacima... Roditelji su košarkaši, a njihova djevojčica sitna kao jagodica... Mnogi se roditelji pitaju; "Na koga li je?", pa se sjete članova šire obitelji i tu eventualno pronalaze poveznicu.Nema striktnog pravila. Osim genetike, veliku ulogu imaju trudnoća, okolina, način života i prehrana djeteta... Osim toga, nove su generacije puno više od prethodnih.
- Trudnoća i genetski faktori
Rast i razvoj fetusa u gotovo 60% ovisi o organizmu i zdravstvenom stanju majke. Ako dijete dobiva dovoljno kisika i hrane preko posteljice, to će na njega povoljno utjecati do njegove druge godine života. Dužina novorođenčeta kao i njegova težina nemaju puno veze s naslijeđem. Ponekad se događa da beba niskih roditelja bude duža od bebe čiji su roditelji košarkaši. Tijekom prve dvije godine, beba niskih roditelja polako počinje gubiti prednost koju je imala pri rođenju i njezin rast se nadalje odvija u okvirima srednje visine roditelja. Tek nakon druge godine, roditeljski DNK daje smjernice za sveukupni rast i razvoj, pa tako i za konačnu visinu koju dijete može postići (i premašiti).
- Utjecaj prehrane na visinu djeteta
Kvalitetna prehrana, s dovoljnim sadržajem vitamina doprinosi brzini rasta. Dijete koje dobiva raznoliku hranu iz svih pet grupa namirnica, puno će brže dostići (i vjerojatno prestići) svoju maksimalnu visinu. S druge strane, stanja teške pothranjenosti negativno utječu na rast, tako da pothranjeno dijete najverojatnije neće dostići visinu koju mu zadaje genetika.
Novorođeni dječaci su u prosjeku za jedan centimetar duži od novorođenih djevojčica. U prvoj godini je brzina rasta podjednaka, a kasnije se tempo mijenja. Postoji način da se odredi koliko će dijete biti visoko u starijem uzrastu: visina koju djevojčice dosegnu sa 18 mjeseci, mogla bi biti polovina visine koju će imati kada odrastu. Visina dječaka s dvije godine je pola njegove visine u odrasloj dobi. Zato je dobro da roditelji bilježe rast djeteta. Dječaci ubrzano rastu u adolescentskoj dobi pa sve do punoljetnosti, dok se kod većine djevojčica rast gotovo zaustavlja oko šesnaeste godine. Budući da rast dječaka traje skoro tri godine duže nego kod djevojčica, normalno je da su oni viši, i to u prosjeku oko trinaest centimetara.
- Koliko će dijete biti visoko kada naraste?
Postoji formula za izračunavanje visine djeteta na osnovu visine majke i oca, iako ona nije pouzdana. Također, rezultati formule su precizniji za djevojčice, dok se dječacima može dodati još 5-10 cm. Dakle, zbrojite visinu majke i oca, pa dobiveni rezultat podijelite s dva (to je srednja visina roditelja). Za dječake, dodajte barem 6,5 cm, a za djevojčice oduzmite 6,5 cm. * Belgijski i kanadski znanstvenici razvili su matematičku formulu kojom je moguće preciznije predvidjeti djetetovu visinu u odrasloj dobi. Napominju kako je nova formula primjenjiva samo na djevojčice u dobi od 8 do 16 godina te na dječake u dobi od 9 do 18 godina. Za predviđanje visine do koje će dijete izrasti, nužni su podaci o dobi i spolu djeteta, njegovoj tjelesnoj masi, visini u sjedećem položaju te visini kad stoji. ZanimljivostU razdoblju od siječnja do srpnja, djeca puno više rastu u visinu nego što dobivaju na težini, dok je od kolovoza do prosinca proces obrnut. Ubrzanje rasta u tom periodu posljedica je veće količine svjetla, jer dani postaju sve dulji.
Ah, te slatke dude i bočice! Mališani ih obožavaju jer zamijenjuju ugodu duboke povezanosti s majkom. Naime, dojenje je zadovoljavalo sve djetetove potrebe; za hranom, sigurnošću, utjehom, ljubavlju... Pokreti usta pri sisanju, za dijete su simbolički način povratka tom najljepšem osjećaju.
U dobi od godine dana do 18 mjeseci, dijete izlazi iz oralne faze i započinje nova faza njegovog razvoja. Dijete već ima dosta zubića, a iako je grickanje i dalje omiljena zabava, vrijeme je da se bočici kaže "pa-pa", bez obzira služi li djetetu za hranjenje ili piće. Najvažniji razlozi za odvikavanje od bočice su moguće povrede pri padu, opasnost od zagrcavanja, pretjerani unos kalorija, kvarenje zubića i devijacija gornjeg nepca. Kako se odviknuti od bočiceOdvikavanje od bočice je proces koji će dijete doživjeti kao gubitak. Naravno, sve se može ublažiti uz igru, ljubav i strpljenje.
- Kad započnete s dohranom u obliku kašaste hrane, dnevne obroke prvo nudite na žlicu, a tek potom eventualno nadohranite dijete na bočicu.
- Rano započnite i s navikavanjem na šalicu/čašu. Već s oko 8 mjeseci starosti djeteta, možete nabaviti plastičnu šalicu za bebe s popularnim "kljunom". Tako će se, uz vašu pomoć, dijete postupno navikavati na novi oblik u ručicama i drugačiji način pijenja. Kao napitak, nastojte nuditi vodu. Nemojte navikavati dijete na zaslađene sokove.
- Drugi korak je da s djetetom odaberete "pravu" šalicu od meke plastike, s ručkicama i po mogućnosti, s nekim omiljenim likom. Zamijenite "kljunkicu" tom novom šalicom.
- Počnite odvajati bočicu od večernje rutine. Dajte djetetu bočicu, nakon toga operite zubiće i stavite dijete u krevetić bez bočice. Uvedite novu rutinu, uz umirujuću glazbu, uspavanku ili priču za laku noć.
- Tekuće večernje obroke iz bočice zamijenite konkretnijim obrocima na žličicu. Tako dijete neće biti gladno po noći. Ukoliko se iz navike probudi tražeći bočicu, u početku ponudite vodu iz bočice, a nakon nekog vremena, zamijenite je čašom.
- Ako će dijete inzistirati na bočici, kratkoročno se možete poslužiti i malom varkom. Obrok ili napitak koji ćete stavljati u bočicu razrijedite vodom, a ponuda iz zdjelice ili šalice neka bude ukusnija.
- Ograničite vrijeme korištenja bočice. Ako dijete poželi bočicu u vrijeme koje niste odredili, ponudite mu šalicu uz nježno obrazloženje.
- Ako primijetite da se dijete igra s bočicom, zamijenite je igračkom ili dekicom. Isto tako, ograničite prostor u kojem dijete pije iz bočice (neka to bude vaše krilo ili naslonjač) pa će bočica biti sve manje prisutna u svakodnevici.
- Ohrabrite i pohvalite dijete kad prihvati šalicu i dajte na važnosti njegovoj veseloj šalici iz koje piju "velika djeca".
- I za kraj, malo mašte! Na primjer, recite djetetu da je bočica morala otići i da je "zadužila" njegovu šalicu da je mijenja (prilagodite priču svojem mališanu i njegovoj dobi).
|
