Kao roditelji, želimo najbolje za svoju djecu. Nastojimo im pružiti sve, stvari koje možda sami nikada nismo imali ili iskusili u djetinjstvu. Ali, ponekad pretjerujemo u svemu tome pa rezultat naše težnje da djetetu pokažemo koliko ga volimo, nije onakav kakvom smo se nadali. Počnemo primjećivati da djeca ne idu ka tome da postanu bolji ljudi, već postaju razmažena i samoživa.
Prije negoli što stvari izmaknu kontroli, pogledajte što ne treba raditi za djecu:
- Djecu ne treba tretirati kao kraljeve
Dijete se treba osjećati posebnim, i znati da bismo sve učinili za njega, ali to se ne smije pretvoriti u bezuvjetno ugađanje, pri čemu roditelj gubi autoritet. Roditeljska je dužnost odrediti granice i pravila ponašanja kroz djetetovo odrastanje. Važan je balans i ne miješanje roditeljstva s ugađanjem. Nastojte zadovoljiti djetetove potrebe, imajući u vidu djetetovu osobnost. Time mu omogućujete pravilan razvoj.
Novac je sredstvo za život, ne služi za ukras ili za natjecanje. Što prije to dijete shvati, to će mu biti jednostavnije. Danas je djeci puno stvari lako dostupno, ali roditeljski je zadatak upravljati novcem kako treba, koliko god da ga obitelj ima. Ako se djeci daje previše ili im se odmalena kupuju stvari koje prelaze roditeljske mogućnosti, to će biti previše i za dijete i za obitelj. Rezultat je vječito nezadovoljstvo.
Da bi se zaradilo za život, potrebno je raditi. Stoga je važno da dijete shvati koliko je rad koristan. Naravno da sve ono što će dijete raditi u obitelji treba biti u skladu s njegovom dobi i mogućnostima, ali samo će na taj način učiti o vrijednosti rada. Kako dijete odrasta, odredite određene zadatke i zajedničke ciljeve. Korist je višestruka.
- Preuzimati odgovornost za njihove postupke
Nemojte preuzimati odgovornost za postupke svojeg djeteta. Dopustite mu i da (uz vašu pomoć) ponekad izabere kako će postupiti, a potom treba preuzeti odgovornost za taj postupak. Dijete će puno puta pogriješiti, ali će pritom i učiti o uzrocima i posljedicama te će se sve bolje znati nositi s time.
- Nagrađivati iz pogrešnih razloga
Ako je djetetu dosadila stara igračka (ili ju je uslijed nemara uništilo), to nije povod za kupnju nove. Kad djetetu kupujete igračke samo da bi prestalo "cendrati", vi zapravo nagrađujete loše ponašanje. Nagrade i poklone treba davati onda kad su zasluženi, i kad znate da će se dijete prema njima ponašati odgovorno.
- Sklanjati ih od tuđe nevolje ili različitosti
Nemojte sprječavati djecu da pomažu drugima, naprotiv, motivirajte ih! Uključite ih u volonterske ili humanitarne akcije u kojima ste odlučili sudjelovati. Isto tako, povedite ponekad svoju djecu na okupljanja na kojima će moći vidjeti različite ljude s različitim životnim stavovima, obitelji koje funkcioniraju drugačije od vaše...
Mnoga su djeca odgajana na način da imaju pravo na sve. Okolina i mediji ih uče kako je važnije imati nego biti. Kad dijete naučimo zahvalnosti, pomažemo mu shvatiti značaj onoga što ima ili je dobilo.
Roditelji su prvi primjer svojoj djeci. Ako djetetu govorimo o odgovornosti i ne podržavamo razmaženost, to trebamo potkrijepiti vlastitim ponašanjem.
Smatra da roditelji do druge godine života djecu stavljaju na pijedestal i obasipaju komplimentima, a od druge godine ih naglo i beskompromisno počinju kritizirati za sve u čemu ne odgovaraju njihovim očekivanjima. Namjera kritiziranja je najčešće navesti djecu na ispravno ponašanje, što je pak odraz kulture u kojoj živimo.
Kritike mogu biti dio verbalnog zlostavljanja, ali većinom su samo dio naučenog ponašajnog obrasca kojeg sami još nismo osvijestili pa ne znamo drukčije.
“Ne činiš to kako treba, pusti mene!", "Nisi dobra u tome, bavi se nečim drugim.", "Dobro si to naučila, ali ne znaš to primijeniti.", "Zašto si to napravio, ugledaj se na brata!", "Možeš ti više, samo da nisi tako lijen.", "Može on to, ali neće, ništa mu se ne da."...
Jeste li se uhvatili kako izgovarate ovakve ili slične rečenice svojoj djeci?
Djeca i mladi su najosjetljivija skupina našeg društva. Potrebno im je puno razgovora, razumijevanja, potpore, razumne pohvale da bi se razvili u cjelovita i zdrava psihofizička bića. Pod razumnom pohvalom ne podrazumijeva se olako davanje komplimenata, već promišljena pohvala kad se sagleda cjelokupni rad ili postupak djeteta u svrhu daljnjeg napretka i većeg osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja.
Unatoč tome što većina roditelja razumije važnost navedenog, brojni se ne mogu suspregnuti od svakodnevnih kritika sličnih onima s početka teksta. Kritike su često upućene svakodnevno, nepromišljeno i govore više o osjećaju životnog nezadovoljstva samog roditelja nego postupku djeteta.
Što kritiziranjem poručujemo djetetu?
Roditelji uglavnom žele najbolje za svoju djecu i kritike upućuju u svrhu djetetovog razvoja, ali dijete ih ne doživljava na takav način. Kritike omalovažavaju dijete, snižavaju njegovo samopoštovanje i emocionalno ga iscrpljuju.
Postoje bolje alternative kritiziranju. Važno je da roditelj, u trenutku ljutnje ili razočaranja, zastane, razmisli što je to što ga tišti u djetetovom ponašanju i bira riječi kojima će to izraziti.
Djeca će bolje doživjeti izjave: "Vidim da si se potrudio, mislim da još možeš poraditi na tome. Ne dobivaš dobre ocjene, razmislit ćemo što ti otežava učenje. Smatram da ne radiš dovoljno, ali znam da možeš bolje i više, ja ću ti pomoći."
Obitelj nije jedino mjesto gdje se dijete susreće s kritikama. Škole su često najveće izvorište kritika zbog nepoznavanja boljeg načina komunikacije s djetetom.
Učitelji kao i roditelji prigovorima nastoje dijete usmjeriti na proces učenja i ponašanje koji oni smatraju ispravnim. Pohvalom razvijaju osjećaj moći, važnosti, ostvarenja u djeteta, dok kritikom razvijaju negativno mišljenje djeteta. S vremenom, dijete uistinu razmišlja o sebi kao o neuspješnoj i lijenoj osobi.
Učitelji govore: "Ne ide ti ovaj zadatak, neka ga netko drugi riješi.", "Nisi dovoljno učio.", "Sve bi bilo lakše, kad ne bi bio toliko lijen i nezainteresiran.", "Pogledaj učenika do sebe, je li se on tako ponaša?", "Tvoj brat je bio bolji u školi."...
Učenik misli: "Ni u čemu nisam dobar, bolje da se prestanem truditi. Ništa mi ne ide, zašto uopće gubim vrijeme na ovo? Bolje da se idem igrati. Drugi ovo bolje znaju, bolje da se ne javljam."
Iako učitelji i roditelji ponekad kritiziraju djecu vodeći se pozitivnim mislima kao što su djetetovo usmjeravanje u pravcu truda, zalaganja, dobivanja boljih ocjena, pristup je pogrešan i cilj neostvaren.
Kritiziranje ne bi smjela biti odgojna strategija jer ono degradira djecu i ne nudi protumodel ponašanja. Štoviše, stalne kritike rezultiraju dječjim otporom ili se dijete razvija u nesigurnu i pokornu osobu.
Stoga, ako želimo odgovorno, osnaženo, zdravo i marljivo dijete, trebamo birati postupke i riječi.
|
"Jedan otac vrijedi više od stotinu učitelja." - zapisao je britanski pjesnik George Herbert.
Dobar otac je djetetu junak, vodič, mentor, zaštitnik, učitelj i prijatelj. Očeva uloga je voljeti dijete, disciplinirati ga, predati mu moralno i materijalno nasljeđe... ukratko, utjecati na oblikovanje djetetovog pogleda na svijet. Muškarci sve više prepoznaju svoju važnu ulogu u obitelji i pozitivno odgovaraju izazovima roditeljstva, a sve više očeva teži uspostavljanu smislenog odnosa sa svojom djecom. Dobro očinstvo je umijeće. Kako ga postići i njegovati?
- Budite svjesni važnosti očinstva
Iako su mnoga istraživanja bila posvećena ispitivanju majčinog utjecaja, novija istraživanja otkrivaju kako pozitivna i aktivna očeva uključenost potiče zdraviji razvoj djeteta. "Ono što znamo pokazuje kako uključenost oca u podizanje djeteta utječe na porast koeficijenta djetetove inteligencije već u dobi od šest ili sedam godina." - tvrdi pedijatar T. Berry Brazelton. On naglašava kako očevom uključenošću raste vjerojatnost da će dijete imati razvijen smisao za humor, razviti bolju unutarnju osjetljivost i biti motiviranije za učenje. S druge strane, očevo emotivno udaljavanje može imati dubok negativni utjecaj. Istraživanja jasno pokazuju izravnu povezanost očeve odsutnosti s višim nivoom agresivnog ponašanja kod sinova, te naglašenijim stereotipima spolnih uloga kod djece.
- Neka vaša uloga bude jednako glavna
Nemojte biti zadovoljni sporednom ulogom u odrastanju svoje djece. Njegovanje dobrog očinstva znači biti maksimalno uključen u odgoj svog djeteta. To podrazumijeva i pomaganje djeci u izradi domaćih zadataka, prisutnost na roditeljskim sastancima, igranje s djecom, provođenje vremena sa svakim djetetom pojedinačno i, općenito, provođenje više vremena kod kuće.
- Neka materijalno ne remeti vaše odnose
Iako je važno vrijedno raditi kako bi se uzdržavala obitelj, očevi bi trebali znati "podvući crtu". Fokusiranje na materijalno sputava uspostavljanje bliskih odnosa s obitelji. Dječji psiholog Lee Salc kaže: "Materijalni uspjeh roditelja može biti štetan za odgajanje, ako oduzima vrijeme koje je potrebno podijeliti s djecom. Već mala djeca prepoznaju što roditelji smatraju najvažnijim." Mudri očevi znaju da su odnosi, a ne materijalna dobra, izvor životnog zadovoljstva. Oni upoznaju svoju djecu, znaju što ih boli ili plaši, a što im donosi radost. Znaju po čemu se njihovo dijete razlikuje od ostale djece. Svjesni su djetetove osobnosti. Znaju kad je dijete imalo težak dan, kad se uzrujalo zbog nečega, znaju imena djetetovih najboljih prijatelja, znaju što najviše ohrabruje dijete... Dobri očevi promatraju, slušaju, uče i trude se biti dobar uzor.
- Budite junak svojem djetetu
Očevi postaju junaci svoje djece kad su im primjer vrlina, razumijevanja, požrtvovnosti, marljivosti, discipline i ljubavi. Nemojte prepustiti drugima da budu junaci vašoj djeci. Dobro očinstvo je ulaganje u budućnost.
Žene koje su odgojile vlastitu djecu prije puno godina, ponekad zaborave na neke stvari koje donosi majčinstvo. Teresa Kindred, književnica i blogerica, istaknula je nekoliko stvari vezanih uz majčinstvo koje je zaboravila, no pamćenje joj je "‘osvježeno" kad je postala baka.
Na što se to bake podsjete kad čuvaju djecu?
- Nemoguće je voditi smislen razgovor kad su mala djeca u blizini
Započete i nikada dovršene rečenice, misao prekinuta na pola… da, da, svi roditelji koji pokušavaju voditi neke normalne razgovore doživjeli su isto. Što se događa? Buka i dječja pitanja, zahtjevi i primjedbe su jednostavno toliko česti i zaglušujući, da ih je nemoguće ignorirati i posvetiti se ozbiljnijem razgovoru. Dakle, kad su djeca u blizini, bolje se držati lakih i nevažnih tema.
- Kad ideš van kuće s djetetom, trebaš vući gomilu stvari sa sobom
Iako bi netko pomislio da idete na neko putovanje od par dana, s obzirom na količinu torbi i vrećica, ne, vi ipak odlazite samo na kavu ili do parka. Mame uglavnom moraju uz sebe imati sve moguće što bi moglo zatrebati; pelene, hranu, vodu, igračke, rezervnu odjeću…
Oni čija su djeca odrasla, uživaju u jednoj sitnici koju možda ne znaju cijeniti dovoljno – u tišini. Istina, nema ništa ljepše od cike i vriske veselih dječjih glasića. Lijepo je imati svoju obitelj oko sebe, ali svima nam ponekad nedostaje malo kvalitetne tišine, u kojoj ćemo moći biti sami sa svojim mislima. Ljudi koji su zaboravili kako je imati djecu, jednako su tako zaboravili koliko glasna ta djeca mogu biti.
- Koliko su djeca zahtjevna
Djeca su zahtjevna i to se s vremenom zaboravi. Čak i majke koje imaju tek nešto veću djecu mogu zaboraviti koliko zahtjevne mogu biti male bebe, te koliko im je vremena potrebno posvetiti. Kako li se tek to sve čini bakama, koje su svoju djecu odgojile prije nekoliko desetljeća? "Gledam svoju kćer koja mora biti u stalnom pokretu oko svoje djece. Pokušavam joj pomoći, ali npr. dvogodišnjakinja je toliko vezana uz nju, da me gotovo ne pušta blizu! Samo mi kaže: M ama će." – pojašnjava Teresa Kindred. Samo ljudi koji sa strane promatraju majke, mogu vidjeti koliko one moraju dati od sebe kako bi zadovoljile potrebe svoje djece.
- Koliko je važno "piškanje" i "kakanje"
"Dok su mi kćer i unuci bili u posjetu, beba je napunila pelenu tri puta, i toliko puta ju je trebalo prati i presvlačiti. Malo od svega je završilo i na maminoj majici, pa se i ona morala presvlačiti. Dvogodišnjakinja je pak u fazi odvikavanja od pelena, pa se popiškila izvan tute. Uglavnom, većina našeg razgovora se svela na tu problematiku, i tek sam se tada prisjetila koliko vremena odlazi na takve stvari." – ispričala je baka Teresa.
|
