Nenadani pozivi iz škole uvijek zabrinu roditelje. Najčešće se radi o obavijesti o izostanku djeteta ili o školskom uspjehu.
Ali, što kada roditelji zaprime poziv u kojem ih razrednik poziva na razgovor zbog sukoba njihovog djeteta s drugim djetetom? Pogotovo ako činjenice govore da je vaše dijete izazvalo taj sukob, odnosno da je bilo agresivno prema vršnjaku?
U roditelju se budi čitav niz osjećaja – od početne nevjerice i nelagode, pa sve do ljutnje. Roditelj može biti iznenađen jer se takvo ponašanje uopće ne uklapa u sliku koju ima o svojem djetetu. Roditelji ponekad čak usmjeravaju svoju ljutnju na odgajatelja jer je okrivio njihovo dijete "za nešto što ono nije moglo učiniti". Neki roditelji mogu osjetiti razočaranje u svoje dijete, a ponekad i u sebe, sumnjajući u ispravnost svojih roditeljskih postupaka. Djetetovo ponašanje u izvan kuće ne mora uvijek biti u skladu s ponašanjem u kući. Razlike u postavljenim granicama, neprisutnost odraslih ili pritisak vršnjaka, samo su neki od razloga. S odrastanjem, vršnjaci u životu djeteta postaju sve važniji, čime se povećava i njihov utjecaj na dijete. Kao roditelji, i dalje smo prisutni i nezamjenjivi u djetetovom životu, no nismo više u mogućnosti usmjeravati dijete u onoj mjeri u kojoj smo to mogli prije. Djeca koja se ponašaju nasilno prema svojim vršnjacima, to mogu činiti iz brojnih razloga. Možda ne poznaju bolje načine komunikacije sa vršnjacima, sami su doživjeli ili doživljavaju nasilje, napeti su zbog različitih izvora stresa, priklanjaju se ponašanjima vršnjaka da bi se uklopili ili pak oponašaju stariju braću i sestre, roditelje ili druge važne osobe u svojoj okolini. Roditelji koji su kod djeteta i sami primijetili sklonost agresivnijem rješavanju svađa, poteškoće s kontroliranjem ljutnje i prihvaćanjem postavljenih granica, trebaju biti manje iznenađeni takvim vijestima.
Nije lako prihvatiti da se naše dijete ponaša nasilno, no poduzimanjem određenih koraka nasilno se ponašanje može zaustaviti, a roditelji kroz svoju ulogu mogu učiniti mnogo. Po saznanju da je vaše dijete svojim ponašanjem povrijedilo vršnjaka, možda ćete se imati potrebu braniti, imajući osjećaj da ste vi i vaše dijete na jednoj, a drugo dijete, njegovi roditelji, razrednik ili stručni suradnik na suprotnoj strani. No, svi vi zapravo imate zajednički cilj – zaustaviti nasilje. Da bi se taj cilj postigao, potrebno je pružiti podršku žrtvi, ali i pomoći djetetu koje je bilo agresivno da usvoji druge načine ponašanja. Stoga je u takvim razgovorima važno zadržati smirenost, ispitati što se dogodilo i usmjeriti se na rješavanje nastale situacije. Ponekad nije lako utvrditi kako je situacija točno tekla, već se moramo osloniti na priče dvoje ili više djece koje su često oprečne. Čak i kad su odrasle osobe bile prisutne u konfliktnoj situaciji, moguće je da im je promaknulo određeno neverbalno ponašanje jednog djeteta koje je potaknulo događaj. Stoga je detaljno analiziranje svakog postupka i izrečene riječi često kontraproduktivno, pa se treba usmjeriti na širu sliku. Razgovarajte s djetetom o tome što se dogodilo. Pokušajte ostati smireni i bez ljutnje saslušati na koji način ono vidi situaciju. U razgovoru i odnosu s djetetom, iznimno je važno povjerenje koje se mora graditi postupno, uz veliko međusobno poštovanje i razumijevanje. Ukoliko u odnosu ili razgovoru s djetetom osjetite nepovjerenje ili sumnjate u njegovu iskrenost, važno je bez optuživanja i pretpostavljanja podijeliti svoje sumnje s djetetom i zamoliti ga da vam pojasni.
Pitajte dijete kako se osjećalo prije nego što se počelo ponašati agrsivno, kako se osjećalo nakon činjenja nasilja.
Pokušajte razumjeti što se zapravo nalazi iza djetetovog ponašanja, jer što bolje razumijemo djetetovo ponašanje, lakše je prepoznati na što se usmjeriti u rješavanju problema.
Iako može biti teško prihvatiti da naše dijete sustavno usmjerava svoju agresiju prema drugoj djeci, osvještavanje te činjenice je ono što mu može donijeti najviše koristi. Time se naša energija počinje usmjeravati na potragu za mogućim rješenjima, a ne na ignoriranje problema prebacivanjem krivnje na druge. U razgovoru s djetetom pokušajte ostati smireni, ali jasno izrazite da nećete tolerirati takvo ponašanje. Čak i ako je dijete reagiralo na tuđu provokaciju, pojasnite mu da nasilje ne rješava probleme i ponudite druge mogućnosti. Ukoliko vaše dijete ima poteškoća s kontroliranjem ljutnje ili sukobe rješava agresijom, ponudite mu alternativne načine rješavanja problema. To možete učiniti kroz razgovor ili tako da zajedno s njim "odglumite" određenu situaciju. Potičite dijete da isproba različite uloge te mu svojim primjerom ponudite neke druge načine rješavanja problema. Kroz razgovor ili igru uloga, potičete suosjećanje kod djeteta, što je vrlo važno. Mnoga djeca koja čine vršnjačko nasilje ne razumiju kako se žrtve osjećaju i koliko im zastrašivanje šteti.Isto tako, postavite jasna očekivanja i granice, odredite posljedice koje slijede neprimjereno ponašanje i budite dosljedni u njihovom provođenju. Postavljene granice moraju biti jasne, konkretne i dobro definirane te trebaju uvažavati potrebe drugih, ali i potrebe djeteta. Pojasnite djetetu kakve je posljedice imalo njegovo ponašanje za drugu osobu i pokušajte ga potaknuti da zamisli kako se osjeća osoba prema kojoj se netko ponaša na način na koji se ono ponašalo prema drugom djetetu.
Da bismo znali što je u pozadini nasilnog ponašanja, ponekad razgovor sa samim djetetom nije dovoljan. Posavjetujte se sa školskim pedagogom, psihologom ili defektologom. Svakako potražite mišljenje i djetetovog razrednika. Kako oni vide situaciju? Što vide kao pozadinu djetetovog ponašanja? Kako kroz suradnju vas kao roditelja i škole možete promijeniti djetetovo ponašanje? Neprimjereno ponašanje prema drugima može biti i posljedica nedovoljno razvijenih socijalnih vještina djeteta. Većina roditelja već od rane dobi uči djecu da budu ljubazna prema drugima, da ih pokušaju razumjeti i da budu spremni pružiti pomoć. Budući da se radi o vještinama, za njihovo su razvijanje potrebne situacije u kojima će ih dijete moći vježbati u uvjetima u kojima se osjeća sigurno. Stoga je dobro osmisliti različite situacije u kojima će djeca moći usvajati poželjno ponašanje. Primjerice, roditelji mogu organizirati rođendanske proslave s djecom, uključiti dijete u izvanškolske aktivnosti kroz koje će razvijati svoje vještine komuniciranja s drugima, kao i samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Ono što također možete učiniti je s djetetom "glumiti" određene svakodnevne situacije s vršnjacima. Pohvalite dijete kada u svakodnevnim situacijama primijeni naučene vještine. Neka djeca postaju nasilnicima zbog želje da se uklope u društvo ili jer se boje da i sami ne postanu žrtve. Porazgovarajte s djetetom o tome, recite mu da ga razumijete, ali mu objasnite da se nasilje treba zaustaviti. Porazgovarajte s djetetom o drugim mogućnostima kako se može suočiti s time. Ne zaboravite da su roditelji i drugi članovi obitelji važni uzori po kojima djeca oblikuju vlastito ponašanje. Stoga svojim ponašanjem ukazujte kako se nositi s ljutnjom, kako rješavati sukobe mišljenja, kako postići da nas netko razumije i doći do kompromisa bez agresije i zastrašivanja. Ukoliko se u svojoj okolini dijete susreće s agresijom, ono će usvojiti takvo ponašanje. Obratite pozornost na način na koji disciplinirate dijete. Fizičko kažnjavanje uči dijete da je agresija primjeren način rješavanja problema.
Ukoliko osjetite da vam je potrebna pomoć vezana uz djetetovo nasilno ponašanje, ne ustručavajte se posavjetovati sa stručnjacima. Oni vam mogu biti velika podrška. Svojim znanjem i iskustvom će vas usmjeriti na kvalitetne i dugoročne promjene.
Pomoć stručnjaka je dostupna u obrazovno-odgojnim ustanovama i u privatnim praksama i savjetovalištima. Ukoliko ste iz Zagreba, možete se obratiti besplatnom Savjetovalištu za djecu i roditelje Hrabrog telefona. Pomoć možete potražiti i u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba , gdje kroz savjetovanje ili psihoterapiju možete doprinijeti pozitivnoj promjeni ponašanja djeteta. Ukoliko niste iz Zagreba i niste u mogućnosti doći u Zagreb, možete se obratiti putem savjetodavne linije (0800-0800), e-maila:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
, chata ili foruma, a vezano za informacije o savjetovalištima u mjestu u kojem živite. I za kraj, roditelji, ne zaboravite – upravo vi imate jednu od najvažnijih uloga u smanjivanju međuvršnjačkog nasilja, odgajajući svoju djecu s puno ljubavi i razumijevanja. Ljubav, pažnja, roditeljska prisutnost, postavljanje granica i zaštita od nasilja u djetetovoj okolini, na TV-u i internetu, zasigurno će dovesti do pozitivne promjene u djetetovu i vašem životu.
U Finskoj, djeca ne smiju krenuti u školu prije sedme godine, jer je djetinjstvo vrlo poštovano i privilegirano.
U vrtićima ćete vrlo rijetko vidjeti djecu kako sjede i povlače crte kao pripremu za pisanje, ali ćete ih često vidjeti kako pjevaju, plešu, slikaju, glume, slušaju o biljkama, životinjama i prirodi koja ih okružuje...
U ranom školskom obrazovanju, fokus je naučiti ih kako se uči i razviti želju za znanjem i saznanjem.
Škole u Finskoj doživljavaju se kao drugi dom, nastavnici se oslovljavaju imenom, radna atmosfera je pozitivna i otvorena, puno se priča i diskutira, vrata svih učionica su otvorena, učenici su ležerno odjeveni, po učionici trčkaraju u čarapama ili kućnim papučama. Djeca se po školama raspoređuju po mjestu prebivališta kako bi se izbjegle socio-ekonomske razlike. Finci imaju mogućnost doživotnog, konstantnog usavršavanja jer je obrazovanje, na svim nivoima, uvijek i za sve besplatno, pa čak i u privatnim školama koje su također besplatne i koje rade po istom planu i programu kao i državne škole. Didaktički materijali su odlični, a mnogi se udžbenici štampaju i u elektronskoj formi.
 Škole po mjeri djetetaKad se u 7:30 ujutro otvore škole u Finskoj, učenici veselo utrčavaju u školske hodnike, skidaju cipele i jakne, odlažu ih u svoje ormare i peru ruke. Veliki je žamor jer se svatko svakome javlja, svi se poznaju, imenom dozivaju nastavnike, javljaju im se... Glazba se čuje dok ne započne školski sat, i sve to ima izvrstan, pozitivan efekt na radnu atmosferu koja slijedi. Svako dijete pronalazi svoj razred, a svaki razred u finskim školama ima svoj naziv. Najčešće su to pojmovi vezani uz prirodu, imena biljaka, životinja itd. Djeca sa smetnjama u razvoju stižu taksijem koji plaća država, i nastava može početi! Učionice su prostrane i svijetle, s mnogim pomoćnim sredstvima koja doprinose boljoj nastavi. Materijali nameštaja su trajni, a zidovi pastelnih, veselih boja. Atmosfera u razredima je opuštena. Ako učenik osjeti zamor pri sjedećem položaju, on se može protegnuti i prošetati učionicom, ali na način koji ne ometa nastavu. Rasprava o onome o čemu se uči nikad ne prestaje. Svi sudjeluju u radu, bez izuzetka. Pritom nije važno sjediti mirno i uspravno.
Učenici vrlo rijetko imaju domaće zadaće. Finci smatraju da djeca kod kuće trebaju biti djeca; imati vremena za sebe, za igru, svoje interese, a učenje i rad se provode u školi. Roditelji i nastavnici kontaktiraju i surađuju na bazi uzajamnog povjerenja. Biti prosvjetni radnik u Finskoj znači imati zanimanje s najvišim ugledom u društvu. Vrlo je teško upisati ovaj studij jer se kandidati za upis rangiraju prema 100 kriterija, uz psihološke testove. Odabiru se najbolji, a država ih nagrađuje potpunim povjerenjem i kompletnom autonomijom, od izbora udžbenika do načina rada. Prosvjetnim radnicima se vjeruje jer su uz (najmanje) master diplomu i 5 godina studija, u potpunosti pripremljeni za svoje zvanje. U Finskoj nećete čuti da se roditelji raspituju koja je škola najbolja jer se u Finskoj ne sastavljaju liste naj škola, nema konkurencije i učenici se ne pridobivaju na taj način, već po principu uzajamne suradnje radi općeg dobra. Topli obroci i slobodno vrijemePoslije rada dolazi bogat, topao obrok. Školski obroci u Finskoj su besplatni još od 1946. godine. Djeci je dozvoljeno pomagati osoblju u kuhinji, čime se smanjuje osjećaj hijerarhije. Svi jedu za stolom na kojem je uvijek čist stoljnjak i vaza s cvijetom, tijekom cijele godine. Na meniju su često npr. mesne okruglice, pire krumpir, salata, kruh... Obroci se prilagođavaju djeci s raznim potrebama, uz prethodnu najavu pa se sprema i vegetarijanska hrana, hrana za određene bolesti, organska hrana itd. Obroci su nutritivno izbalansirani i čine trećinu preporučene kalorijske vrijednosti za dati uzrast. Nastavnici jedu zajedno s djecom. Kad se vrijeme za ručak završi, djeca sklanjaju sve za sobom i odnose pribor na mjesto za odlaganje, a tu naviku imaju i u svojim domovima.
U školama, pored redovnih učionica, postoje i teretana, biblioteka, prostorije za razonodu, soba s glazbenim sadržajima, soba za sekciju narodnih rukotvorina, studio za glumu, prostorija za znanstvena istraživanja, fotelje na kojima se učenici odmaraju čitajući, šah stolovi... Tu su i razne životinje koje učenici hrane; ribice, kornjače, zečići… te mnoštvo bilja o kojemu učenici vode brigu. Tako se djecu uči odgovornosti i ljubavi spram prirode. Pored toga, učenici skupljaju i materijale za reciklažu, što širi ekološku svijest. Kad je vrijeme za odmor, djeca smiju izaći na otvoreno, bez obzira na kišu ili snijeg. Škola obično završava između 12:00 i 14:00 sati, ovisno o uzrastu djece. S obzirom da većina roditelja radi do 17:00 sati, djeca mlađeg uzrasta mogu ostati u školi i baviti se raznim zanimljivim sadržajima.
Za djecu staijeg uzrasta postoje velika igrališta u blizini škole, koja su osigurana od prometa. Niti finska djeca nisu uvijek "anđeli", ali je važan pristup kojim se rješavaju problemi. Čim se kod djeteta primijeti nezainteresiranost ili pad u uspjehu, kontaktiraju se roditelji kako bi se pronašao uzrok. Ako se uoči da je dijete na putu ka porocima, škola odmah alarmira najbolje ustanove koje se bave tim problemom. Ono što je najvažnije u Finskoj je činjenica da je radna etika uvijek bila na najvišem nivou. Finci, kako u prošlosti, tako i danas, smatraju da samo kontinuirani rad i učenje mogu donijeti blagodat, kako na osobnom planu, tako i na planu razvitka društva. Nitko ne može birati kakav će se roditi, ali svatko može izabrati kakav će čovjek postati.
Tarja Mitrović
|
Iako se radi o hrani koja može sadržavati štetne sastojke, neke se namirnice još uvijek nalaze na jelovniku pojedinih dječjih vrtića...
Pravilna prehrana u dječjoj dobi značajno smanjuje rizike od kasnijeg nastanka bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa, karcinoma, gojaznosti i osteoporoze. Reforma prehrane u hrvatskim vrtićima dinamičan je proces koji bi se trebao odvijati u skladu s novim znanstvenim spoznajama i razvojem modernih prehrambenih proizvoda prilagođenih djeci. Kako bi trebala izgledati prehrana u jaslicama i dječjim vrtićimaNakon hranjenja majčinim mlijekom ili dojenačkim pripravkom, djetetu u dobi od 4 do 6 mjeseci, daje se prva kašasta ili kruta hrana. Nakon pojave zubića, može se davati hrana izraženije teksture. Za dob od 6-12 mjeseci to su usitnjeno voće, povrće i meso. Nakon navršenog 9. mjeseca moguće je davati žumanjak, a bjelanjak se ne preporučuje za dojenačku dob. Punomasno kravlje mlijeko se uvodi nakon 1. godine. Sol i šećer nije potrebno dodavati kako bi se hrana učinila ukusnijom jer djeca imaju puno jači osjet okusa nego odrasli. Za djecu u dobi od 1-3 godina preporučuju se 3 obroka i 3 međuobroka dnevno, a u dobi od 5 godina i kasnije, prehrana postaje slična onoj kakva se preporučuje odraslima. Službene preporukeProšle je godine mnogo učinjeno po pitanju stvaranja novih službenih preporuka za prehranu u dječjim vrtićima. Nove smjernice uključuju preporuke o udjelu zasićenih masti, jednostavnih šećera te prehrambenih vlakana u prehrani dojenčadi (6-12 mjeseci) i djece (1-6 godina). Osnovne prednosti novih prehrambenih standarda i jelovnika su: - Prehrana se treba temeljiti na cjelovitim žitaricama, sezonskom voću i povrću. - U jelovnike se uvode nove vrste mahunarki. - U skupini mesa prednost se daje mesu peradi, kunićevine, teletine i janjetine. - U skupini mlijeka i mliječnih proizvoda naglasak je na fermentiranim mliječnim proizvodima te je određen minimalni udio mliječne masti za pojedinu dob. - Izvori masti trebaju biti bogati nezasićenim, a siromašni zasićenim masnim kiselinama. - Prilikom pripreme jela trebalo bi koristiti svježe začinsko bilje. - U smjernice su uključene i preporuke o adekvatnom unosu vode. - Veća je transparentnost i uključenost roditelja.
- Preporučene vrste namirnica po obrocima u dječjem vrtiću, za djecu od 1-6 godina možete pogledatiovdje.
U programu Ministarstva zdravstva navode se preporuke za dnevni unos energije i nutrijenata u dječjim vrtićima, vrijeme serviranja, preporučeni broj obroka ovisno o duljini boravka i preporučena učestalost unosa različitih skupina namirnica. Dane su i tablice koje navode preporučene namirnice unutar jedne skupine. Preporuke za unos energije i nutrijenata vrijede za normalno uhranjenu i umjereno tjelesno aktivnu djecu. Hrana čija je upotreba u dječjim vrtićima navedena kao nepoželjna je ona koja najčešće izaziva alergijske reakcije te hrana bogata "lošim" mastima i jednostavnim šećerima. Spomenuti su i light-mliječni proizvodi jer u prehrani djece restrikcija unosa masti i energije nije preporučljiva. Za dojenčad se ne preporučuje med zbog moguće kontaminacije sporama Clostridium botulinum koje ne predstavljaju opasnost za stariju djecu s razvijenim gastrointestinalnim sustavom. Istaknuta je i važnost stalne dostupnosti pitke vode. Provedba programaDonošenje i provedba preporuka za prehranu djece je dinamičan proces, budući da se i u domeni prehrambene industrije događaju promjene. Za provedbu programa u praksu nužna je suradnja zaposlenika u vrtićima, nutricionista i roditelja. Paštete i hrenovke u dječjim vrtićimaIako se radi o hrani koja je, unatoč tomu što utažuje glad, siromašna nutrijentima koji potiču rast i razvoj, odnosno može sadržavati nepoželjne sastojke i konzervanse, ove se namirnice još uvijek često nalaze na jelovniku pojedinih dječjih vrtića. Ako dijete kod kuće jede industrijsku paštetu i hrenovke, to je stvar individualne odluke roditelja. Dječji vrtić je pak nešto drugo. To je institucija koja treba pratiti opće smjernice vezane uz zdravlje djece i te informacije učiniti dostupnima. Na sreću, postoje i brojni primjeri dječjih vrtića diljem Hrvatske, u kojima je svjesnost o važnosti pravilne prehrane mališana na zavidnoj razini. Takvi su dječji vrtići transparentni i u svim drugim segmentima svojeg djelovanja, jer im je osnovni cilj sreća i zdravlje djece te mirni i informirani roditelji.
Put k posvojenju nije lak! Prije nego što krenete u postupak posvojenja treba znati da je posvojenje, kao poseban oblik obiteljsko-pravnoga zbrinjavanja i zaštite djece, regulirano Obiteljskim zakonom (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/2007 i 61/2011), i to člancima 123. do 148. Navedenim odredbama Obiteljskoga zakona propisane su pretpostavke za zasnivanje posvojenja, postupak posvojenja te prava i dužnosti vezane uz posvojenje. Osim tog zakona, drugi podzakonski akti uređuju postupak i način vođenja postupka posvojenja: 1.) Pravilnik o načinu vođenja očevidnika i spisa predmeta o posvojenju (Narodne novine 032/2005) 2.) Pravilnik o metodama utvrđivanja podobnosti za posvojenje, načinu izrade mišljenja o podobnosti za posvojenje i vođenju središnjeg očevidnika o potencijalnim posvojiteljima i posvojenjima (Narodne novine 079/2008) 3.) Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o osobama lišenih prava na roditeljsku skrb (Narodne novine 077/2004).
Tko može biti posvojiteljPosvojitelj može biti osoba u dobi od najmanje 21 godine, a starija od posvojenika najmanje 18 godina. Ako postoje osobito opravdani razlozi, posvojitelj može biti i osoba mlađa od 21 godine. Ako posvojitelji posvajaju sestre i braću, polusestre ili polubraću, dovoljno je da jedan posvojitelj ispunjava dobnu pretpostavku samo za jedno dijete. Ako su posvojitelji posvojili dijete, a naknadno žele posvojiti njegovu sestru, brata, polusestru ili polubrata, mogu ga posvojiti bez obzira na svoju dob. Ne može se posvojiti brat odnosno sestra ni dijete maloljetnih roditelja. Iznimno, može se posvojiti dijete maloljetnih roditelja nakon godinu dana od rođenja djeteta, ako nema izgleda da će se ono podizati u obitelji roditelja ili bake i djeda odnosno drugih bližih srodnika. Dijete mogu posvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga. Dijete može posvojiti osoba koja nije u braku, ako je to od osobite koristi za dijete. Posvojitelj može biti hrvatski državljanin, a iznimno i stranac ako je to od osobite koristi za dijete. Ako je posvojitelj stranac, posvojenje se može zasnovati samo uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Roditelj djeteta, bračni drug osobe koja namjerava posvojiti dijete i dijete starije od 12 godina moraju dati pristanak na posvojenje pred centrom za socijalnu skrb svoga mjesta prebivališta, odnosno boravišta. Dijete daje pristanak bez nazočnosti roditelja i osoba koje ga žele posvojiti. Posvojenje se može zasnovati do osamnaeste godine života djeteta. Što sve treba obaviti1. Osoba ili osobe koje žele posvojiti dijete obraćaju se centru za socijalnu skrb prema svojem prebivalištu (matični centar), od kojeg imaju pravo saznati sve obavijesti o posvojenju. Tomu centru podnosite zahtjev za posvojenje. Dovoljna je jedna rečenica te svakako napišite kontakt (adresa, telefon, mobitel). U roku od nekoliko tjedana na adresu stiže poziv Centra za socijalnu skrb kojem pripadate prema mjestu stanovanja (npr. ako živite u Zagrebu na Trešnjevci, dolazi poziv Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ured Trešnjevka). U pozivu se navodi datum i vrijeme kada i gdje potencijalni posvojitelji moraju pristupiti prvom od tri djela procjene. 2. Centar je, sukladno članku 135. st. 2. Obiteljskog zakona, dužan u roku od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva za posvojenje izraditi mišljenje o podobnosti za posvojenje za potencijalne posvojitelje koji su mu se obratili. Centar za socijalnu skrb izrađuje mišljenje o podobnosti za posvojenje nakon tri povezana, ali vremenski podijeljena dijela procjene: psihološke procjene (testovi i razgovor sa psihologom - traje cca 4 sata), razgovora sa socijalnim radnikom (uzimanje socijalne anamneze te pregled stana - traje cca 1-2 sata) te završnog razgovora. 3. Nakon što centar izradi mišljenje o podobnosti za posvojenje potencijalni posvojitelji se mogu obratiti bilo kojem Centru za socijalnu skrbu RH s prijedlogom/molbom za posvojenje. ( Adrese svih CZSS) 4. Udruga za potporu posvajanju ADOPTA savjetuje potencijalnim posvojiteljima da se telefonski jave i/ili javljaju centrima kojima su poslali prijedlog/molbu za posvojenje ili ih osobno posjete uz najavu. 5. Kada potencijalni posvojitelji uđu u postupak obradbe matičnoga centra za socijalnu skrb za pojedino dijete, centru se dostavljaju sljedeći dokumenti:
- Izvod iz matične knjige rođenih
- Izvod iz matične knjige vjenčanih
- Uvjerenje da nisu lišeni roditeljske skrbi
- Uvjerenje da nisu lišeni poslovne sposobnosti
- Uvjerenje da nisu kažnjavani i da nisu pod istragom
- Mišljenje o podobnosti za posvojenje (psihološka obradba i socio-anamnestički podatci)
- Potvrdu da ne boluju od duševnih i zaraznih bolesti
Obavijesti o tome gdje se koji dokument može nabaviti, potencijalni posvojitelji mogu dobiti u matičnome centru za socijalnu skrb. 6. Centar za socijalnu skrb koji se nalazi u mjestu prebivališta ili boravišta djeteta, donosi odluku o posvajanju i dostavlja je posvojitelju. 7. Protiv odluke o posvojenju, stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka odluke. 8. Ako žalba nije podnesena, nakon proteka roka žalbe od osam dana, POSTAJETE RODITELJ/I! Uloga posvojitelja je odgovorna i zahtjevna. Pomoć pri pripremi za tu ulogu možete potražiti u ADOPTAonici - ADOPTinoj edukaciji i pripremi za posvajanje.
Izvor teksta:Udruga za potporu posvajanju Adopta
|
