MAMIN KUTAK - Stranica 9 - Lukin portal za djecu i obitelj - Dječje pjesme i pjesmice, igre, zagonetke, priče, basne, bajke, crtići, zanimljivosti, igrice, brojalice i bojanke za djecu

MAMIN KUTAK

ODABIR ZANIMANJA

Kad su posve mala, djeca se putem igre i mašte "zaljubljuju" u određena zvanja. Tako djevojčice, pomalo stereotipno, često požele biti balerine, pjevačice, liječnice, a dječaci astronauti, vatrogasci ili nogometaši. Neki od mališana će to doista i postati, odnosno, neka će djeca zadržati interes ka nekom zvanju koje su odabrali već u najranijoj dobi. Tada kažemo da su za ta zvanja jednostavno bili stvoreni.

Kod većine djece, afiniteti se ipak mijenjaju. Kako rastu, otkrivaju svoje talente, i u najboljem slučaju ih, uz pomoć svojih roditelja, njeguju i usavršavaju.

Utjecaji

Roditelji najaktivnije sudjeluju u djetetovom odrastanju. Oni mogu prvi prepoznati djetetove sklonosti, usmjeriti dijete i potaknuti ga. Dijete nema dovoljno znanja niti životnog iskustva da bi znalo što je za njega najbolje, stoga je tu roditelj koji će mu pomoći otkriti ono što ga zanima ili što bi za njega bilo najbolje.

Ovdje treba biti oprezan. Roditelji katkad znaju poistovjećivati svoj životni put s djetetovim, zahtijevati od djeteta da nastavi tim putem ili ga odgovarati od nekog zvanja. To je zbunjujuće za dijete koje u školi, putem medija ili iz okoline dobiva suprotne informacije; da svako zvanje može biti dobro, zanimljivo i isplativo. Dopustite svojem djetetu da slobodno promišlja o svojem budućem zvanju, uz pozitivne razgovore i nenametljive savjete.

Otkrivanje, poticanje i usmjeravanje sklonosti djeteta zahtijeva dodatni angažman. Ukoliko dijete pokazuje ljubav prema sportu, možda će više puta odustajati prije negoli se "pronađe" u nekom individualnom ili ekipnom sportu. Ako dijete pokazuje interes prema znanosti, dobro je uključiti ga u radionice putem kojih, uz igru, može razvijati svoj talent.

Što se financijskog aspekta tiče, to ne mora nužno opterećivati roditeljski budget. Vrtići i škole često organiziraju razne aktivnosti, djeca se vode u različite ustanove, u policijsku i vatrogasnu stanicu, bolnicu, pekarnicu, na različite fakultete i sl., kako bi upoznala društvo u kojemu žive. U obiteljima u kojima se razgovara o znanju, struci, u kojima se čita i raspravlja, djeca prate iskustva i opažaju.

Važne osobine

Budući uspjeh u poslu ovisi o razumijevanju samoga sebe.

Svaki pojedinac posjeduje brojne osobine po kojima se razlikuje od drugih ljudi. Neke od tih karakteristika su izuzetno važne za izbor zanimanja. To su; sposobnosti, karakterne osobine, individualno iskustvo i zdravstveno stanje.

Po sposobnostima se najviše razlikujemo jedni od drugih. One nam omogućuju usvajanje znanja i vještina za uspješno obavljanje različitih poslova. Sposobnosti su tjelesne, osjetne, psihomotorne i intelektualne.

Tjelesne sposobnosti vezane su prije svega uz funkciju tjelesnih organa, našu snagu, izdržljivost i otpornost.

Osjetne sposobnosti koje su važne za izbor zanimanja su; vidne (oštrina vida, razlikovanje boja, širina vidnog polja), slušne, osjetljivost njuha i okusa, ravnoteža, prepoznavanje dodirom.

Psihomotorne sposobnosti povezane su s obavljanjem različitih jednostavnih i složenih pokreta te spretnošću; brzina reagiranja, mirnoća i spretnost ruku, nogu i prstiju, motorna usklađenost pokreta s vidnim ili slušnim podražajima.

Intelektualne sposobnosti su složenije mentalne funkcije. One se očituju u uspješnosti shvaćanja i povezivanja, rješavanja problema, mogućnosti promjene načina razmišljanja u različitim okolnostima, opažanju, zamišljanju, razumijevanju...

Uz to, za prepoznavanje adekvatnog budućeg zvanja treba uzeti u obzir i osobitosti temperamenta.

Odabir

Izbor zanimanja jedna je od najvažnijih, a katkad i najtežih odluka koju čovjek donosi u životu jer utječe na cijeli život.

Uvijek ima djece koja se teško opredjeljuju. Njima treba pomoć, ohrabrenje i više truda kako bi ih se motiviralo i usmjerilo.

Svako zvanje zahtijeva trud i ulaganje, a pravo zanimanje je ono kojemu smo skloni, ali i kojemu smo se spremni posvetiti. Dobri temelji su stvaranje radnih navika kroz obaveze u obitelji, odgovorno ponašanje prema školi i društvu.

Naravno, treba misliti i na ono što određeni posao može pružiti. Ali, školovanje za koje se odlučimo ne znači nužno i da je to naša sudbina. Danas je moguće i prekvalificirati se, posvetiti se onome što volimo, raditi na sebi.

Sreća ne ovisi o zvanju, nego dobro odabrano zvanje bitno utječe na osobnu sreću.

Više:

Doznajte koje zvanje odgovara vašoj osobnosti i vašim sposobnostima!

Upitnik profesionalnih sklonosti

IZ KUTA JEDNE MAME

On će zalupiti vratima dok beba spava.

Kad beba plače, on će vas pitati što nije u redu (kao da se podrazumijeva da vi to znate, ali jednostavno ne želite učiniti ništa po tom pitanju).

On će krenuti prematati dijete i zvati vas iz druge sobe da mu donesete pelene (koje stoje odmah pokraj).

Ponekad, imati posla s njim, ostavlja dojam kao da imate još jedno dijete u kući.

Postoji li rješenje? Kako majke mogu uključiti svojeg partnera u dnevni raspored i pritom sačuvati zdravi razum? Nije lako, ali je izvedivo.

Faza medenog mjeseca

Prvi tjedan, kada smo doveli našu djevojčicu kući, moj muž bi se pojavljivao (kao da je iskakao iz kutije) čim bi je čuo da plače usred noći.

A nakon tih prvih sedam dana? Spavao je kao klada.

Prijelaz s ponosnog sudjelovanja do dozivanja mojeg imena kad bi se malena pokakala, bio mi je poziv na buđenje.

Što se promijenilo? Zar se uzbuđenje zbog dolaska bebe tako brzo istrošilo? Zar je medeni mjesec već gotov?

Ne, mislim da odgovor leži puno dublje. Kako djeca rastu, njihove potrebe se mijenjaju. Ono što je nekad bilo relativno jednostavno, postaje sve složenije, a neki se muškarci ne znaju s time nositi. Umjesto da se suoče sa strahom od neuspjeha, oni se "odjavljuju" uz ispriku da "nisu mama".

"Odlično ti ide!"

Jedna od najboljih stvari za borbu protiv muške "nesnalažljivosti" je pozitivna podrška i afirmativne riječi. Što ljudi imaju bolje mišljenje o svojim mogućnostima, to će biti opušteniji i radije se primiti posla.

Neki dan sam hranila našu kćer pire krumpirom po prvi put, kad je moj suprug došao s posla.

Nakon što sam mu dala žličicu da je nastavi hraniti, vidjela sam da je tome pristupio posve prirodno pa sam mu to i rekla. Bio je iznenađen i sretan. Nepotrebno je reći da je ohrabreno nastavio s hranjenjem.

Pozitivne afirmacije su pozivnica za naše partnere da budu više uključeni. Prigovaranja su pozivnice za odustajanje.

Tako je to...

Moram reći, kao nova mama, da je prilično teško imati nehajnog partnera. Mi se zaista želimo dokazati same sebi (i svima ostalima), ne samo da možemo nešto učiniti, već da to činimo spretno i sa stilom. Tada, naravno, besane noći, žudnja za tušem i glamour usirenog mlijeka, uzimaju svoj danak.

Jedna moja poznanica, čiji je muž vatrogasac, kaže: "Nisam ni sanjala da će nakon jednog mojeg putovanja, moj suprug shvatiti koliki je posao brinuti o malom djetetu. Kad sam se vratila, bio je na rubu snaga (i suza). Tek sad razumije koliko vremena i truda je potrebno da bi sve bilo u redu, i osjećam da me puno više cijeni. Rekao mi je; "Draže mi je odlaziti na posao."

Dakle, još jedan sjajan način za osvješćivanje partnera jest ostaviti ga samog s malim djetetom makar na nekoliko sati i vidjeti kako će to podnijeti. Ionako svaka mama zavrijeđuje dugu, opuštajuću masažu.

Velike su šanse da će nakon toga vaš partner više suosjećati s vama i biti spreman pomoći. Potrebno je iskusiti barem dio tog 24-satnog posla bez prava na pauzu i bez plaće.

Budimo realni...

Neće ići lako. No, pozitivna komunikacija, ma samo započinjanje razgovora bez tenzija (uf), najbolje potiču ravnopravno roditeljstvo. Put može biti dug i neravan, ali vrijedi cilja. Stvarno vrijedi.

ModernMom

ŠTO BI TREBALO ZNATI PRIJE ROĐENJA DJETETA

Imati dijete je teško, koliko i slatko i divno. Prelijepo i iscrpljujuće.

I ja sam postala majkom. Zapravo, čestitam majkama koje imaju dvoje ili više djece. Za mene, one su nevjerojatne! Kako li samo sve to uspijevaju?...

Tako piše Deanna Verbouwens (Modernmom), koja smatra da bi joj bilo puno lakše da je znala neke od ovih stvari:

1. Nećete spavati. Čak i ako je vaša beba "spavalica", vi opet nećete moći mirno spavati jer vam je puna glava svega što ste pročitali i čuli. Majke konstantno bdiju nad svojim bebama.

2. Bebe su mušičave, i u puno toga su slične odraslima. Jedan dan vam je hladno, drugi vam je vruće, ponekad ste neraspoloženi, ponekad niste, ima dana kad uopće nemate apetit, a ima dana kad biste mogli pojesti cijelu tortu u nekoliko zalogaja. Takve su i bebe! To je zapravo jedan od najvećih izazova - pustiti stvari da idu svojim tijekom.

3. Odaberite dvije do tri bliske osobe koje ćete salijetati pitanjima. Ako ćete savjete i mišljenja tražiti na puno strana, ostati ćete zbunjeni.

4. Bit ćete zaboravni. Ne brinite, događa se svim mamama.

5. Vjerujte si!

6. Griješit ćete, i to je u redu.

7. Nemojte uspoređivati svoje dijete s drugom djecom, čak niti ako imate blizance.

8. Sve faze u podizanju djeteta imaju svoj kraj. Budite svjesni toga i strpljivi.

9. Vjerujte svojim instinktima. Možda će vam u početku biti teško prepoznati ih i na njih se osloniti, ali vi imate prirodan majčinski instinkt. Nikad ga ne zanemarujte.

10. Kad bake čuvaju vašu bebu, nemojte biti obuzeti kontrolom. Pustite ih da se brinu o svom unučetu onako kako one misle da treba i kako najbolje znaju. One su podigle vas ili vašeg supruga.

11. Nije čudno ako osjećate da će vam cilj koji želite postići u nekoj fazi podizanja djeteta donijeti oslobođenje. Hoće, i u tom osjećaju niste usamljeni.

12. Dojenje, hranjenje bočicom, žitarice, voće, povrće i sve ostalo, hranjenje djece je posao. U tome ćete uživati prvih mjeseci dok ćete dojiti (ok, izuzev dojenja oko 2 u noći, dok iscrpljeni budete slušali kako suprug hrče). Kad uđete u rutinu, hranjenje prvih mjeseci je sama ljubav, ali nakon šest mjeseci postaje briga i uglavnom gnjavaža.

13. Osluškujte, slušajte svoje dijete, bez obzira koliko je staro. Nije jednostavno, ali naučit ćete puno toga.

14. Postat ćete ljudska maramica. Nabavite sredstva za uklanjanje mrlja.

15. Djeca brzo rastu. Zvuči kao fraza, ali je istina.

16. Prljavom rublju nema kraja. Stroj za pranje rublja postaje vaš nezamjenjiv suputnik.

17. Osjećat ćete sve što prolazi i vaše dijete. Sve čudesno, sve dobro i sve loše. Od ovog posljednjeg će vam ponestajati zraka i zastajkivati srce.

18. Budite ljubazni prema sebi, brinite o sebi, pronađite vremena za sebe; makar sat tjedno za šetnju, čitanje, pedikuru... Samo tako ćete moći brinuti i o drugima, na način na koji to želite.

19. Dopustite svojoj djeci da budu svoja. Naša djeca jesu određena verzija nas, ali također imaju svoje osobnosti, vlastite hirove i interese.

20. Dijete je definicija bezuvjetne ljubavi. Da, vi volite svojeg partnera, roditelje, braću i sestre, prijatelje, rodbinu..., ali ništa se ne može mjeriti s ljubavlju koju osjećate za svoje dijete. To je ogromna, neobjašnjiva, stvarna, iscrpljujuća - čista ljubav.

POSTOJI LI IDEALNA DOBNA RAZLIKA IZMEĐU DJECE?

Nema striktnog pravila. Postoje neka znanstvena zapažanja i neki logički zaključci, ali je li pravo vrijeme za novog člana i je li spremno vaše starije dijete, individualno je za svaku obitelj.

O dolasku bebe je uvijek poželjno razmisliti, ali u svakom se slučaju stignete pripremiti do rođenja.

I mala i velika dobna razlika među djecom imaju svoje prednosti i svoje nedostatke;

Razlika od 12 mjeseci do 2 godine

Ovaj period je dobar za majku jer je prošlo određeno vrijeme od prvog porođaja, tijelo se vratilo u "normalu", a ipak je još uvijek dovoljno "zagrijano" za još jednu trudnoću. Ta "zagrijanost", kako statistike pokazuju, smanjuje rizik od prijevremenog porođaja ili rođenja bebe s nižom tjelesnom težinom. Uz to, roditelji su navikli na npr. nespavanje pa se s time lakše nose nego nakon dulje pauze, majke su ušle u rutinu i sve nekako ide u hodu. Oprema starijeg djeteta je još praktički nova pa je i financijski aspekt takvog roditeljstva nezanemariv.

Pozitivna strana vrlo male razlike među djecom je i ta što starije dijete još nije zauzelo svoj "jedinstveni" položaj u obitelji, ono od početka ima društvo za igranje pa je i ljubomora manja.

Teža strana se odnosi na "trčanje" za dvoje mališana i činjenicu da starije dijete traži pažnju za koju se ima manje vremena.

Razlika od 2 do 3 godine

S aspekta roditelja, prednost ove razlike je u tome što je starije dijete već dosta samostalno, a opet dovoljno malo da se s bratom ili sestrom može igrati.

Ali kako se u ovoj razlici snalaze mališani?

Uzrast od 2 godine je jedna od važnijih prekretnica u dječjem razvoju. To je vrijeme kad dijete postaje samostalno, formira svijest o sebi i svojem mjestu u domu. Dolazak drugog djeteta doživljava kao mogućnost gubitka svojeg položaja, roditeljske pažnje i ljubavi te svega što je do tada pripadalo samo njemu.

Istraživanja pokazuju da najveći rivalitet među djecom postoji kad je među njima razlika 2 do 3 godine. Često se događa da se starije dijete počne ponašati kao mlađe (traži dudu, traži da ga se nosi ili vozi u kolicima...).

Razlika od 4 i više godina

Majka je već pomalo zaboravila strku oko posve malog djeteta i spremno se veseli još jednom djetetu.

Što se tiče četverogodišnjaka, dolazak nove bebe u obitelj ne narušava njihovo samopouzdanje. Ipak, kao i u svemu, to ne vrijedi za svu djecu.

Kod razlike veće od 5 godina, rivalstvo je svedeno na minimum. Ako i postoji razlog za tako nešto, starije dijete je već zrelije i svjesnije pa ili popušta mlađem ili se zna izboriti za sebe. S druge pak strane, djeca nemaju iste interese, društvo i obaveze.

Kako starijem djetetu reći da dolazi nova beba?

Nemojte dugo kriti ili odlagati vijest! Dajte starijem djetetu vremena da se privikne na novost i prihvati je. Povedite ga sa sobom na UZV, neka vidi svoju mlađu sestricu ili brata. Pričajte starijem djetetu o tome kako beba raste, pričajte mu priče u kojima su brat i sestra (ili dva brata i dvije sestre), glavni junaci. Pričajte mu o njegovom odrastanju, skupa gledajte fotografije.

Neka starije dijete sudjeluje u svim pripremama za dolazak bebe, naravno, ako to želi. Dajte mu do znanja da ga trebate. Međusobna briga povezuje i stvara bliskost među braćom i sestrama.

Sasvim je normalno da su djeca povremeno ljubomorna na brata ili sestricu. Što su roditelji sposobniji u pružanju zdrave doze ljubavi, topline, ali i granica, osjećaja manje vrijednosti i ljubomore je manje.

Tada je i idealna dobna razlika među djecom zapravo ona koja najviše odgovara pojedinoj obitelji.

Više:

Stigla je nova beba - ja?

ŠTO NIJE U REDU S TATOM?

U jednom trenutku, vaš život je više ili manje savršen.

Vjerojatno ne razmišljate o tome da bi vas hrpe igračaka na podu, prazan bankovni račun, stalno tupkanje rastućih nožica, totalno pomanjkanje intimnosti s partnericom, hrpe posuđa i rublja koje se svakodnevno gomilaju, nemoguće radno vrijeme... - moglo dovesti do ruba ili vas gurnuti preko.

Ali to je moguće. I obično se događa bez upozorenja.

Jedne noći idete u krevet i sljedeći dan se probudite s osjećajem da ste u kaosu. Okidač može biti jedan obični Legić na koji ste stali na putu do kupaonice, i koji vam se zario u taban (večer prije ste rekli sinu da ga pokupi).

Odjednom, svi će se pitati što nije u redu s tatom. Ili će pitati mamu; "Hej, mama! Što se događa s tatom? Čudno se ponaša..." - češkaju se po glavi i nemaju pojma zašto je tata ljut i sumanuto mrmlja po kući.

Odgovornost braka i odgajanje djece polako uzimaju danak, i u nekom trenutku možete "puknuti". I to ne puknuti poput grane tijekom večernje oluje, nego se slomiti poput moćnog hrasta kojeg je srušio tornado. A tada je teško vratiti se u normalu.

Svako biće na planeti ima svoju prijelomnu točku. Nakon što godinama pokušavate skrenuti pozornost na određene stvari i ostati postojani, ne možete shvatiti zašto vas ljudi u vašem životu (za koje činite puno), ne mogu poštovati dovoljno da slijede tih nekoliko pravila ili barem samo pripaze na ono što vam je važno.

Jedan od razloga zbog kojeg ljudi imaju osjećaj da su došli do kraja svojih mogućnosti, nikad nije kockica na podu. Radi se o dugotrajnom procesu, a uz to, odrasli često ignoriraju razne "alarme" dokle god se da, nadajući se da će nešto od onoga što ih muči u međuvremenu nestati.

Kako izbjeći "slom živaca"?

Postavite dobre temelje. Ako vam nešto smeta, čak i sitnica - izrazite svoje brige i svoje mišljenje. Često se misli da je netko neraspoložen jer je kuća u neredu, a zapravo se radi o umoru od "općeg nereda". Nagla reakcija na djecu zbog nepristojnosti ili ljutnja na suprugu zbog kašnjenja ništa neće promijeniti, ali ako im objasnite kako takvo ponašanje djeluje na vas, kako se zbog toga osjećate, nešto će se zasigurno pokrenuti.

Odličan način za takvu komunikaciju je održavanje tjednih obiteljskih sastanaka, na kojima svatko može razgovarati smireno o stvarima koje ih muče. Donose se rješenja koja su održiva za sve ukućane i koja se mogu sprovesti tako da svi budu zadovoljni. Obiteljski sastanci osiguravaju da vas se čuje, ali i da poslušate. U tom slučaju nema nesporazuma.

Također je dobro utvrditi posljedice zbog nepoštivanja zajedničkih odluka, a za pažljivost jednih prema drugima se možete i nagraditi.

Svatko od nas ima drugačiju percepciju života, a brak i podizanje obitelji je učenje suživotu i poštivanju tuđih vrijednosti i normi.

To znači da u obitelji jedna osoba ne bi trebala diktirati pravila. Svi trebaju raditi zajedno i nastojati biti maksimalno iskreni jedni prema drugima. Uvijek dajte šansu potrebama i željama jedni drugih, makar ih možda u potpunosti ne razumijete.

Zašto je članak namijenjen tatama?

Majke su obično te koje jasnije, "na svakodnevnoj bazi" izražavaju svoje nezadovoljstvo (ali i sreću). Iako živimo u vremenu kad se percepcija očeva bitno promijenila i kad je uloga supruga i oca daleko slojevitija i bogatija nego prije, muškarci još uvijek imaju "problem" s izražavanjem svega što se odnosi na njih same.

To je prirodno, tate imaju potrebu biti precizni i samouvjereni, a ne razmišljaju da sve to mogu biti i ako se povremeno otvore i jasno izraze ono što ih muči. Zbog toga neće biti manje snažni, već upravo suprotno.

Osjećaj krivnje nakon naleta grubosti je muškarcima dobro poznat. Ukoliko se ništa ne riješi, taj osjećaj dugoročno dodatno "hrani" nezadovoljstvo, dok sve jednom ne kulminira.

Ali, što ako uz djecu i ostalo nemate vremena za kvalitetan razgovor s partnericom? Što ako uvijek sve rezultira svađom?

Nije istina da nemate vremena. Ne da vam se. Kako koji put, ali uglavnom iz par desetaka razloga. Promislite o tome i pojaviti će se i mjesto i vrijeme.

Ako uvijek sve rezultira svađom s partnericom, pričekajte s obiteljskim sastancima. Da bi obiteljska okupljanja imala smisla i poslala zdravu poruku vašoj djeci, roditelji moraju biti smireni, tolerantni i znati što žele. Želite sretan brak? Pokušajte pronaći način, vas dvoje ili uz pomoć savjetovanja.

Dragi tate, ponekad bi bilo dovoljno i da vam netko kaže; "Znam da ti nije lako." To bi značilo da vas taj netko vidi, čuje i cijeni vaš trud. Ali, to se rijetko događa, svakodnevnica se pobrine da ta rečenica ostane u domeni misli vaše obitelji.

Zato nemojte čekati da vam "bude dosta svega". Već danas odlučite svoj život učiniti kvalitetnijim.

Više:

Što ne treba govoriti tatama

Roditeljstvo bez stresa

Više članaka...

Newsletter

KOLUMNE