MAMIN KUTAK - Stranica 4 - Lukin portal za djecu i obitelj - Dječje pjesme i pjesmice, igre, zagonetke, priče, basne, bajke, crtići, zanimljivosti, igrice, brojalice i bojanke za djecu

MAMIN KUTAK

"NE" MOŽE ZNAČITI LJUBAV

Zasigurno vam je poznata situacija u kojoj na djetetov zahtjev, upit ili potrebu trebate odgovoriti sa "ne". Reakcija od strane djeteta na vaš odgovor se obično ne podudara s reakcijom koju priželjkujete.

Recimo da se nalazite u trgovini igračaka sa svojim petogodišnjakom u potrazi za rođendanskim poklonom za njegovog prijatelja. Pronašli ste prekrasan autić, ali i vaš petogodišnjak bi želio takav. Kada izračunate cijenu autića puta dva, shvaćate da ćete na njegovu želju morati odgovoriti s "ne". Dijete to ne razumije, osjeća se povrijeđeno i tužno, te započinje s upornim molbama.

Mnogi roditelji se boje posljedica ako kažu "ne", pa su skloni pristajati i na krive stvari. Linija manjeg otpora je često izbor većine, a osim toga, svima nama se više sviđa kada čujemo "da" umjesto "ne". Pogotovo je teško reći "ne" onima koje volimo.

To što se "da" doživljava kao odgovor više ispunjen ljubavlju, ne bi trebalo utjecati na vaš odgovor u datoj situaciji. Za dobrobit obitelji je važno naučiti mirne savjesti reći "ne" i pomoći si međusobno pri savladavanju toga. Uvijek objasnite djetetu razloge zbog kojih mu ne možete ispuniti određenu želju i ustrajte u tome bez ponavljanja unedogled. Neka na vaše odluke ne utječe vaše trenutno raspoloženje, budite dosljedni. Ubrzo će dijete vaše odluke početi shvaćati ozbiljno i prestati s pregovaranjima.

Moguće je biti roditelj koji vodi i odlučuje, čak i kad se, u odnosu na roditelje iz prošlih vremena, treba odreći dijela moći i rečenica tipa "Zato što sam ja tako rekao!".

ŠKOLA NA DRUGOM KRAJU SVIJETA - NOVI ZELAND

U nižim razredima u školi na Novom Zelandu nema ocjena. Čuo sam dosta zabrinutih roditelja koji su došli iz drugih zemalja, kako na ovaj način djeca neće ništa naučiti, ali su se na kraju uvjerili kako stvar funkcionira...

Evo ga, dječak je postao školarac. A prvi mu je dan škole bio 20.05. - srijeda.

Ispalo je kako je to najbolji dan, jer srijedom imaju Discovery time, pa cijelo vrijeme nešto istražuju i muvaju se svugdje po školi.

Zanimljivo je što su nas u školi u Novom Zelandu objeručke prihvatili, iako će sin u njoj provesti svega tri i pol tjedna.

Volim vidjeti kako netko radi stvari na drugačiji način, zato ću ovdje podijeliti vlastita iskustva s Osnovnom školom Winchester, iz Palmerston Northa;

Birokracija

Za upis u školu, malac je trebao imati valjanu studentsku vizu, rodni list i potvrdu o adresi gdje živimo.

Ispunili smo kratki upitnik u kojem su se tražile osnovne informacije o bolestima/alergijama, upit o cijepljenju (ovdje nije obavezno cijepljenje), upit želimo li sinu osigurati besplatno mlijeko, i dopuštamo li korištenje fotografija na kojima se nalazi, za promociju škole.

I to bi bilo to.

Kad se polazi u školu na Novom Zelandu?

Novi Zeland je na drugom kraju svijeta usporedno s Hrvatskom, pa kad je kod njih zima, kod nas je ljeto i obratno. Školska godina im započinje negdje kad nama kreće polugodište, dakle u našu zimu, s jednom iznimkom – oni nemaju "masovno" upisivanje djece u školu, već se djeca upisuju kad god, mada je to uglavnom kad navrše pet godina.

Kad sam čuo da se djeca upisuju s pet godina, činilo mi se prerano. Znam da i neke druge zemlje rano upisuju djecu u školu, ali sada sam iz prve ruke imao priliku vidjeti kako to izgleda.

I izgleda odlično. Kao prvo, zbog načina i strukture škole, ali o tome ću malo kasnije. Uglavnom, poanta je da kad vam dijete navrši pet godina, vi ga iz vrtića upišete u školu, makar to bilo 6. veljače, 5. svibnja, 7. kolovoza, ili kad god.

Što je odlično kod ovakvog sistema? Nova djeca koja dolaze, susreću se s uhodanim razredom i puno se lakše uklapaju. I lako svladavaju gradivo učeći od druge djece.

Škola

Škola izgleda kao jedan veliki, super uređeni dnevni boravak. U svakom razredu su tepisi, igračke, puno igračaka, knjige, tableti, nepravilno raspoređeni mali stolovi, za kojima može sjediti četvero đaka u isto vrijeme. Sa strane je jedan madrac gdje se pričaju priče, i razredi su svi povezani jedni s drugima.

Kad nas je ravnatelj prvi put proveo kroz školu, prošli smo nekih desetak razreda. Oči su mi ispale od čuđenja zbog uređenosti i ugodnog ambijenta, ali najzanimljivije mi je bilo da nismo niti malo ometali nastavu. Djeca i nastavnici su naviknuti da im netko prolazi sobom, pa su oni jednostavno radili svoj program. Djeca, petogodišnjaci, rade u malim grupama odvojeno, ali predano svoje zadatke. I tako je bilo u svih deset razreda.

S druge strane, vanjsko igralište škole je odlično, kao i kod svih drugih škola. Ima puno zelene površine za trčanje i igru, i super park s raznim spravama za penjanje. Uz to, imaju mali bazen (krenuli su u cijeloj zemlji s velikom kampanjom učenja plivanja), vrt, tenis terene, nogometno igralište i još raznih igrališta, igre nacrtane kredom na pločniku. Uz navedeno, ova škola ima par životinja (kokoši, zečevi, zamorci), o kojima se djeca brinu i s kojima se igraju tijekom odmora.

Knjige

Djeca nemaju knjige, imaju samo radne bilježnice. Za prvi razred smo kupili šest radnih bilježnica, dvije kemijske, tri flomastera, ljepilo, i jednu Kiwi vrećicu u kojoj se nosi domaća zadaća. U školi im ostaju sve stvari.

Ocjene

Ovdje nema ocjena. Ne znam točno do koje dobi, ali otprilike do 12. - 13. godine, djeca se ne susreću s ocjenama. Školskom sustavu su važna 4 područja: jezik, pisanje, čitanje i matematika. I za ta područja kategoriziraju je li znanje djece iznad prosjeka, odnosno, nacionalno u skladu s prosjekom, ispod prosjeka ili znatno ispod prosjeka.

Nema "bubanja" informacija napamet. Djeca uče kroz igru. Čuo sam dosta zabrinutih roditelja koji su došli iz drugih zemalja, i koji su pokazali bojazan kako na ovaj način djeca neće ništa naučiti – ali su se na kraju uvjerili kako stvar funkcionira.

Svakom djetetu se pristupa individualno, gleda se koji su mu potencijali te se isti potom razvijaju.

Odvijaju se razgovori nastavnik-dijete-roditelj, gdje kroz razgovor dijete samo postavlja svoje ciljeve za nadolazeće razdoblje (što želi poboljšati, a što želi razvijati).

Odjeća i obuća

Na Novom Zelandu je uglavnom običaj da djeca nose školske uniforme. O tome bi se posebno moglo raspravljati, ali ova škola je jedna od rijetkih gdje djeca dolaze odjevena po svojoj volji, dakle nema uniformi. Ono što primjećujem jest kako je velik broj djece puno laganije odjeven no što bi po mojem standardu bilo poželjno (a mislio sam da imam visok stupanj tolerancije).

Ovdje nastavnici ne govore djeci da se odjenu, zaogrnu, ili obuju cipele. Dosta djece hoda boso i u kratkim rukavima ili hlačama, dok sam ja u jakni. Ali, djeca su zdrava.

U učionici nije obavezno biti u papučama. U stvari, ne sjećam se da sam ijedno dijete vidio u papučama (sin je bio u čarapama).

Hrana

Djeca si donose hranu od kuće. Imaju užinu i glavni ručak. Za piće, uz mlijeko, može se piti samo voda – nema sokova.

(Ne)poznavanje jezika

Sin nema prebogat vokabular engleskog jezika, ali to u ovoj školi nije problem. Ne može svaka škola prihvatiti slabog govornika engleskog, već za to mora imati određenu infrastrukturu – što je u ovome slučaju riječ.

Manje grupe

Kad djeca kreću u školu, mališani od 5-6 godina su raspoređeni u manje grupe. Razredi su manji. Kako odrastaju, raspoređuje ih se u veće grupe.

Za kraj bih možda trebao staviti jednu napomenu. Ova škola glasi kao jedna od najboljih u Palmerston Northu (gradić od 70.000 ljudi), i ne znam kako je u drugim školama, osim što sam vidio kako sve škole imaju super uređeno igralište i školski park za igru. Zgodno je što je svaki školski park napravljen na drugačiji način.

I još jedan osvrt. Bili smo u jednom vrtiću ovdje, i ono što smo vidjeli me oborilo s nogu. Za svako dijete se radi poseban program i prilagodba usmjerena na odlike i potencijale djeteta. Također, svako dijete ima bilježnicu koja je pravo malo remek djelo, gdje odgajatelji ostavljaju napomene o djetetu, prate razvoj, pišu za njih usmjerene priče popraćene djetetovim slikama – o čemu roditelji i rodbina mogu lako imati uvid i preko Interneta.

Kia Ora i ostajte mi dobro!

Ognjen Livada

OBITELJSKE DRAME

U svakoj se obitelji povremeno događaju neugodne situacije, u kojima su akteri bliži ili dalji članovi obitelji. Tada često reagiramo impulzivno i nepromišljeno, pa naši postupci i komentari zbunjuju i plaše djecu. Kad se nakon nekog vremena situacija smiri, odrasle osobe znaju sa svime izaći na kraj, ali u malim se glavicama i dalje roji tisuću pitanja.

Kako možemo zaštititi svoju djecu od obiteljskih "drama"?

Osvijestite vlastito ponašanje

Kako se sami nosite s neugodnim obiteljskim situacijama? Jeste li aktivno uključeni, ignorirate li ih, ili nešto treće? Svodi li se vaša komunikacija na višetjedno razglabanje o problemu i akterima? Ako je tako, znajte da će se mišljenje vašeg djeteta o pojedinim članovima obitelji zasnivati upravo na onome što vi govorite.

Porazgovarajte sa svojom djecom

Djeca čuju i ono što ne želimo. Isto tako, mišljenja ljudi variraju. U trenucima ljutnje, u stanju smo izgovoriti mnoge stvari koje zapravo ne mislimo ili oko kojih ćemo se predomisliti. Ako znate da su djeca bila izložena tome, porazgovarajte s njima. Razgovarati možete tijekom događaja, ali i kasnije. Važno je procijeniti koliko sve to potencijalno utječe na djecu i njihove stavove.

Odnos vaše djece s članovima obitelji je drugačiji od vašeg

Ukoliko se majka ne slaže sa svojom svekrvom, i najradije bi prekinula sve veze s njom, zbog djece je dužna sagledati širu sliku. Neka veza vašeg djeteta s bakom ne ovisi o vašoj vezi sa svekrvom, jer ona može biti divna baka djetetu. Dijete ne smije biti zarobljenik vaših loših odnosa, i ne smije mu biti uskraćen topao odnos s bakom. Djeca rastu, i uskoro su sposobna i sama uvidjeti tko je kakav u obitelji.

"Crne ovce" u obitelji

Većina obitelji ima članove koji stalno upadaju u neke probleme. Ujak koji nikako ne može naći posao, sestra koja uvijek ima problema u vezama, problematični tinejdžeri... Djecu ne treba držati pod zaštitom od tih ljudi, naprotiv, oni su primjer kako je život pun izazova s kojima se treba znati nositi. Kad pričate o problemima članova obitelji, budite taktični, bez osuđivanja i teških riječi, ali djetetu možete reći istinu, na način primjeren njihovoj dobi.

Izolacija

U pojedinim obiteljima postoje i oni koji su samodestruktivni, koji ne žele priznati problem, ili odbijaju pomoć. Ako kontakt s tim osobama očigledno nije u interesu i za dobrobit vašeg djeteta, barem dok ne razvije sposobnosti za razumijevanja situacije, najbolje je da ih držite podalje. Ljudi koji žive određenim načinom života, svjesno ili podsvjesno biraju otuđenje - imaju pravo na to. Ali ako vama vaš roditeljski instikt govori da trebate zaštititi djecu od pojedinih članova obitelji – poslušajte ga, bez razmišljanja.

NOŠENJE IGRAČAKA U VRTIĆ

Vrtićarci često žele u vrtić ponijeti svoju omiljenu igračku. Neki se odgajatelji s time slažu uz određena pravila grupe, drugi ne, a na roditeljima ostaje da svojim mališanima daju objašnjenje. To nije uvijek jednostavno jer djeci su njihovi razlozi važniji od svega.

Opravdan razlog za nošenje nekih igračaka u vrtić je svakako period adaptacije. U većini vrtića će, barem u početku privikavanja, biti dopušteno donošenje omiljene igračke. Kasnije djeca žele ponijeti igračku za koju smatraju da će biti odlična za trenutne igre s vršnjacima, žele se "pohvaliti" novom igračkom ili im je još uvijek potrebna veza s domom.

Donosimo vam razloge za i protiv donošenja igračaka u vrtić:

Zašto je dobro ponijeti igračku?

Igračka olakšava period adaptacije

Period adaptacije na vrtić je vrlo osjetljiv period, i dobro je kad dijete uz sebe ima nešto što ga povezuje s domom i pruža mu sigurnost.

Dijete se uči odgovornosti

U većini vrtića vlada pravilo da se igračka od kuće može donijeti jednog dana u tjednu. Obično su to ponedeljak ili petak, dani do vikenda. To znači da dijete koje želi ponijeti svoju igračku u vrtić, treba razmisliti o tome koji je dan, koliko još dana ima do dana kad su igračke dozvoljene, treba odlučiti koju igračku će ponijeti, i na kraju, taj određeni dan se treba sjetiti svojeg plana. Uz sve to, dijete je razgovaralo s roditeljima, i u vrtiću će voditi računa o svojoj igrački.

Dijete se uči dijeliti

Iako se djeca u vrtiću uče dijeljenju stvari, vlastita omiljena igračka je ipak nešto drugo. Igračke u vrtiću su zajedničke, pa djeca vrlo brzo usvoje pravilo dijeljenja. Međutim, kad se radi o vlastitoj igrački, prisutne su nešto drugačije emocije.

Zamke donošenja igračaka u vrtić

Skupe igračke

Nemojte dozvoliti da dijete u vrtić donosi skupe ili nenadoknadive igračke. Koliko god se djeca naučila paziti na svoje stvari, ona su i dalje samo djeca. Nitko u vrtiću ne može biti odgovoran za gubitak ili oštećenje igračke, a dijete ne može cijelo vrijeme "bdjeti" nad njom.

Premale igračke

Male igračke ili one koje se sastoje od sitnijih dijelova, nije dobro nositi u vrtić. Osim što takve igračke mogu potencijalno ugroziti zdravlje djece, sitne dijelove je puno lakše izgubiti. Ako se radi o nečemu što je djetetu jako važno, u krajnjem slučaju takvu igračku spakirajte u neku kutijicu ili sl., i neka dijete u tome drži igračku.

Lomljive igračke

Objasnite djetetu da može lako ostati bez takve igračke, pa skupa odaberite neku adekvatniju.

Svađe

Iako donošenje vlastite igračke uči dijete nesebičnosti, s obzirom da je cilj zajednička igra, postoji i druga strana medalje. Naime, igračku je nemoguće pokazati svima, poigrati se njome sa svima, svima je "malo" dati. To može biti izvor frustracija za prijatelje i malog vlasnika. Da bi se to premostilo, dobro je unaprijed s djetetom proći određene situacije i savjetovati ga kako se ponašati s vlastitom igračkom u vrtiću.

Što treba znati prije negoli se igračka odnese u vrtić?

Dogovoriti s odagajateljem pravila i poštovati ih

Dijete treba znati pravila kolektiva, kao i razloge zbog kojih su uvedena. Ako je pravilo da se igračke donose samo petkom onda to treba poštovati, kao i druga pravila vezana uz ponašanje i postupke s igračkom donešenom od kuće.

Dijete treba razmisliti koju igračku želi ponijeti i zašto

Na taj ćete način izbjeći "natezanja" prije vrtića, kao i ona u samom kolektivu.

Objasnite djetetu njegovu odgovornost

Dijete treba voditi računa o svim svojim stvarima, pa tako i o igračkama. Isto tako, ono uči da njegove odluke imaju određene posljedice, ponekad pozitivne, ponekad ne.

Postupci ukoliko se igračka izgubi ili ošteti

Pripremite dijete. Koliko god ono pazilo na svoju igračku, moguće je da se ista izgubi ili ošteti. Kad je dijete toga svjesno, manje je potreseno. U tom se slučaju treba obratiti odgajateljici.

ZAPOSLENE MAME

Život donosi promjene. Na neke se lako priviknuti, a neke se čine vrlo teškima. Jedna od takvih promjena je povratak na posao nakon isteka porodiljnog dopusta. Prvo je bilo potrebno privikavanje na ostajanje kod kuće i brigu o djetetu, a sada je uz tu brigu potrebno vratiti se na posao.

Pomisao na povratak na posao u svakoj ženi budi osjećaj krivnje, i to iz dva razloga. Ili se krive što se vraćaju na posao i time "napuštaju" svoje malo dijete, odnosno, ostavljaju ga drugoj osobi na čuvanje, ili stoga što zapravo osjećaju olakšanje jer će nakon dugo vremena malo izbivati iz kuće i promijeniti rutinu. Važno je upamtiti da svaka majka osjeća krivnju te da će ona s vremenom nestati. Ujedno je važno podsjetiti se zašto se vraćate na posao i koje su prednosti tog izbora.

Dobra organizacija je pravi način za privikavanje na nove oklonosti, čak i kad ne znate jeste li u stanju obaviti toliko stvari u jednom danu. Ako ste po prirodi dosljedni u svojim odlukama, idealno bi bilo kad biste redovito radili plan obaveza za idućih nekoliko dana. Tako ćete dobiti na vremenu koje možete posvetiti svojoj obitelji i sebi. Ne uzrujavajte se ako se striktno ne držite svake stavke, nitko vam neće zamjeriti što rublje stoji neopeglano nekoliko dana ili što danas niste pripremili večeru. Skratite vrijeme pripreme obroka za obitelj. Potoje brojni, ukusni recepti koji se mogu pripremiti u kratkom roku.

Okupite svoj tim podrške. To su vama bliske osobe koje su i prije dolaska djeteta bile dio vašeg života i pomagale vam u određenim situacijama. Majka, sestra ili prijateljica zasigurno će uskočiti u kriznim, pa i u svakodnevnim situacijama, a tu je i suprug koji će također morati učiniti određene ustupke dok stvari ne sjednu na svoje mjesto.

Ukoliko imate razumnog poslodavca, pokušajte s njim dogovoriti da vam ponekad izađe ususret. Povremeni dolazak na posao pola sata kasnije ili odlazak pola sata prije, ne bi trebalo biti nešto nemoguće. Pogotovo ako vaš poslodavac i sam ima djecu.

Provođenje vremena s bebom možda neće biti intenzivno kao za vrijeme porodiljnog, ali ne zaboravite da je kvalitetno provedeno vrijeme puno učinkovitije nego kvantitativno. Za vrijeme druženja sa bebom, potpuno joj se posvetite. Ne dozvolite da vas ometaju mobitel ili televizor. Tako ćete biti mirni jer ćete znati da beba osjeća vašu ljubav i prisutnost.

Koliko god se činilo nemoguće, stvorite vrijeme i za sebe. Bilo da se radi o knjizi, filmu ili vježbanju, priuštite si barem jedan sat u tjednu koji će biti samo vaš. I tu uskače vaš tim podrške. Samo takav način organizacije će vas činiti sretnom i ispunjenom, što djeca itekako osjećaju.

Možda će vas zanimati:

Na porodiljnom

Više članaka...

Newsletter

KOLUMNE