"Trudna sam. To je to. Jasno kao dan." - gledala sam u dvije plave crtice na testu za trudnoću koji sam prije toga kupila.
Dvaput sam provjerila. Jedna crta - nisi trudna. Dvije crte - trudna si. Da, definitivno sam bila trudna. Srce mi je kucalo kao ludo. Vrtjelo mi se u glavi. Bila sam nervozna, uzbuđena, prestrašena i sretna, sve u isto vrijeme. Ovo se zaista događa! Nakon godina maštanja, pripremanja i iščekivanja, taj dan je napokon stigao. Postat ću majka. Nisam imala pojma da će za 9 mjeseci započeti putovanje koje će moj život promijeniti iz temelja. I tako sam počela učiti cijenu majčinstva iz prve ruke. Saznala sam što je točno potrebno da bi se bilo majkom, i stekla potpuno novi dojam i zahvalnost prema predivnoj ženi koju ja zovem Mamom. Naučila sam da postoje stvari koje majke proživljavaju, a njihova djeca obično ne znaju ništa o tome, stvari koje nam mame nikada nisu rekle:
- Plakala je zbog vas... puno
Plakala je kad je saznala da je trudna. Plakala je kad vas je rađala. Plakala je kad vas je prvi puta primila u naručje. Plakala je od sreće. Plakala je od straha. Plakala je jer su njeni osjećaji prema vama toliko duboki. Osjećala je vašu bol i sreću i dijelila ih je s vama, vidjeli vi to ili ne.
- Željela je taj zadnji komad kolača
Kad vas je vidjela kako je gledate s tim velikim očima i oblizujete se, nije ga mogla pojesti. Znala je da će je puno više usrećiti vaš zadovoljni trbuščić.
Boljelo je dok ste se namještali u njezinom trbuhu, rastezali ga 9 mjeseci, a onda vas je trebalo donijeti na svijet. Boljelo je i nakon poroda, i dok vas je dojila. Boljelo je kad ste je vukli za kosu, kad ste je ogrebli s oštrim noktićima koje niste dali skratiti, kad ste je nebrojeno puta slučajno udarili glavicom dok je ležala pokraj vas ili vas mazila, kad ste je u igri udarili onom igračkom. Boljelo ju je kad ste bili bezobrazni prema njoj, boljelo ju je kad vas je zbog nečeg kaznila...
Od trenutka vašeg začeća, činila je sve što je bilo u njezinoj moći da vas zaštiti. Postala je vaša mama medvjedica. Bila je ona koja je htjela reći "ne" kad je susjeda pitala može li vas pridržati, jer u njezinoj glavi vas nitko ne može čuvati tako pažljivo kao ona. Njezino srce je zastalo kad ste napravili svoje prve korake. Ostajala je budna kako bi bila sigurna da ste stigli kući i budila se rano da bi vas otpratila. Bila je tu za svaki natučeni prstić, za svako spoticanje, temperaturu, ružan san, svađu s prijateljima, spremna da vas utješi. Bila je tu kako bi se pobrinula da budete u redu.
Sama je svoj najgori kritičar. Zna sve svoje mane i ponekad se mrzi zbog njih. Najstroža je prema sebi kad ste vi u pitanju. Željela je biti savršena mama, ne pogriješiti ni u čemu - ali samo je čovjek, radila je greške. Vjerojatno si ih još uvijek pokušava oprostiti. Željela bi svim srcem da se može vratiti kroz vrijeme i napraviti neke stvari drugačije, ali ne može, pa budite ljubazni prema njoj i znajte da je sve radila najbolje kako je znala.
- Gledala vas je kako spavate
Bilo je noći kad je bila budna do kasno, jako kasno, moleći se da napokon zaspite. Jedva je držala oči otvorenima dok je pjevušila i čekala da se umirite. A kad ste napokon zaspali, sav taj njezin umor bi nestao dok je sjedila gledajući u vaše lice, osjećajući veću ljubav nego što mislite da je moguće.
- Nosila vas je mnogo duže od devet mjeseci
Trebali ste je da vas nosi. Pa jest. Naučila vas je nositi dok čisti, dok jede, dok nosi vrećice iz trgovine. Čak vas je držala dok je ležala, jer je to ponekad bilo jedino što je mogla. Ruke bi joj se umorile, leđa je zaboljela, ali svejedno vas je držala i nosila jer je željela da joj budete blizu. Mazila vas je, ljubila, voljela i igrala se s vama. Osjećali ste se sigurno na njenim rukama, pa vas je imala uza sebe koliko god često i dugo ste to trebali.
- Srce joj se slomilo svaki put kad ste zaplakali
Nije bilo zvuka tužnijeg od vašeg plača, ili prizora groznijeg od suza koje cure niz vaše lice. Napravila je sve što je u njenoj moći da prestanete plakati, a ako nije mogla zaustaviti vaše suze, srce joj se slamalo u milijun sitnih komadića.
- Stavila je vas na prvo mjesto
Bila je bez hrane, bez tuširanja i bez sna. Uvijek je stavljala vaše potrebe ispred svojih. Provela bi cijeli dan ispunjavajući vaše potrebe i na kraju dana više nije imala energije za sebe. Ali idući dan, probudila bi se i sve ponovila, jer joj značite više od svega.
Biti mama je jedan od najtežih poslova koji itko može raditi i ponekad vas dovede do samih granica. Plačete, boli vas, pokušavate, ne uspijevate, radite i učite. Ali, također iskusite više radosti nego što ste mislili da je moguće i osjetite više ljubavi nego što to srce može podnjeti. Bez obzira na sve kroz što majka prolazi, sve bi to ponovila za vas jer ste joj neprocjenjivi. Zato, idući put kad je vidite, recite svojoj mami hvala; pokažite joj da je volite. U tome nikad ne možete pretjerati.
Natasha Craig/HP
"Tata, jesam li lijepa?"
"Da, jako si lijepa."
"Tata, što znači biti lijep?"
"Ljepota znači puno stvari. Zapravo, ona za svakog znači nešto drugo. Teško ju je objasniti." "Kako ti znaš da sam ja lijepa?" Htio sam reći svojoj kćeri:Zato što si draga. Zato jer ti se oči rašire i nasmiješiš se kad vidiš nešto što do tada nisi. Jer ti se čelo nabora kad o nečemu razmišljaš. Jer, kad si uzbuđena oko nečega, zabaciš ruke unazad dok trčiš. Zato što, kad te gledam u oči, vidim tvoju mamu i podsjećaš me na to koliko se volimo. Jer se penješ na stvari na koje vjerojatno ne bi trebala... Lijepa si kad zapitkuješ. Lijepa si kad ti odgovaram, a ti me pitaš nešto drugo. Lijepa si kada me gledaš u nevjerici i pitaš; "Je li to stvarno, ili se samo šališ?". Lijepa si kad se smiješ mojem odgovoru. Tvoje lice je lijepo kad poljubiš svog brata u čelo. Tvoje ruke su lijepe kada ih ispružiš prema mojima, kad uzmu stvari iz tvoje mašte i prenesu ih na papir i kada tvoje uzbuđenje pretvore u pljesak. Tvoje ruke su lijepe kada njima grliš mamu, kad mašeš po zraku dok plešeš i kad na njih nasloniš glavu dok čitaš. Tvoje noge su lijepe kad trčiš i okrećeš se, skačeš pa opet trčiš. Lijepa si jer si živa. Lijepa si jer si znatiželjna. Lijepa si jer iz svijeta uzimaš dobre stvari, provlačiš ih kroz svoje uši i oči, usta i tijelo i vraćaš ih meni kroz djela i riječi, kroz sve što radiš. Ti si najljepša osoba koju znam. Što sam zaista rekao:"Jednostavno znam." "Oh! Ok! Hvala tata!" Zatim si otrčala, s rukama iza sebe, nogama ispod, otvorenim očima, premlada da se zamaraš ljepotom, a lijepa u isto vrijeme. Tako, tako lijepa.
|
Činjenica je da je roditeljstvo jedna luda vožnja. Postoje veličanstveni trenuci, ali i oni u kojima se pitate "Što mi je ovo trebalo?". Zato je dobro povremeno misliti na pozitivne učinke roditeljstva koji se javljaju i onda kad nam je dosta svega:
Što je beba teža (ili nosiljka, sjedalica za auto...) to ruke postaju jače.
Imate li malo dijete, dnevno ćete napraviti barem 10 000 koraka i sagnuti se nekoliko stotina puta. Ako uz to trebate koristiti stepenice... Ma, koji aerobik!
Idućih barem 15-tak godina, imate stalan i opravdan izgovor za nered u kući.
Gledate svog partnera kako hoda po kuhinji s nervoznim djetetom na rukama i novom mrljom od bljuckanja... i volite ga i drago vam je što je on taj.
Blagdani s djecom opet postaju bajkoviti. Vraćaju vas u djetinjstvo, čine ponosnima... uz to, stvarno je super napraviti čestitku na kojoj ste svi.
Kad postanete roditelj, otkrivate blagodati sasvim običnih stvari, poput - jastuka. Jastuk postaje luksuzna, mekana pojava za vašu umornu glavu.
To što ste u stanju zadrijemati sjedeći je zapravo vrlo praktičan način za skupljanje snage.
Neograničena količina zagrljaja, kad god poželite (i ponekad kad ne želite).
Nakon sati i sati i sati pričanja priča, glatko možete raditi kao glasnogovornik ili barem spiker.
Naučiti ćete točne nazive svih dinosaurusa, traktora, egzotičnih životinja... jer su slikovnice neumoljive i dosadno točne.
Uz osluškivanje zvukova iz dječje sobe i razna večernja akrobatska šuljanja, ninje su za vas male bebe.
Tješenje, skretanje pozornosti, kamufliranje cikle u tanjuru... u snalaženju vam nema premca.
- Konačno netko misli da dobro pjevate
Imati fan klub nije mala stvar, pa makar brojio i samo jednog obožavatelja.
U 60 minuta ste u stanju srediti veš, oprati pod, istuširati se i odgovoriti na mailove.
- Rukopis i smisao za pisanje
Vaš rukopis i spisateljske vještine dramatično napreduju uz sva pisma Djedu Marzu, Uskršnjem zeki i Zubić Vili.
U kavi uživate više no ikada. Čudesan okus...
Znate pričati u trećem licu, a nemate problem s egom. Dobro, to može biti malo nezgodno ako se zaboravite pred drugim ljudima.
Svaki put kad sami izađete iz kuće i uputite se prema svojem automobilu (ma, može i autobusu), osjećati ćete se kao kapetan Kirk koji odlazi "tamo gdje još nitko nije bio". Sve - upravljač automobila, busna postaja... sve vam izgleda novo i drugačije.
- Majstor za skidanje mrlja
Bljuckanje, kašice i šmrklji vam ne mogu ništa!
- Naučit ćete se služiti tabletom
Gdje se pali, kud sad? Vaš trogodišnjak će vam pokazati.
Dijete je prospavalo noć, popiškilo se u tutu, zaigralo se samo, ostavilo dudu, pojelo brokulu... Svijet voli pobjednikeee!
Kuhinja bez problema može postati ludi plesni podij.
Smijanje i glupiranje kad god hoćete i čemu god hoćete. To ne možete nigdje drugdje.
- Nevjerojatna količina ljubavi
I kad ste najljući, i kad vam se čini da više ne možete, dovoljna je sekunda da vas preplavi ljubav kakva se ne može mjeriti s ničim. A to je jako, jako dobar osjećaj.
(BPP)
Istina je! Otkazali smo dolazak Djeda Mraza. Eto. Barem će se ove godine naši dječaci fokusirati na drugačiju verziju Božića. Prije vaših komentara, želim vam objasniti. Nismo otkazali proslavu Isusovog rođenja, božićno ukrašavanje niti druge stvari koje spadaju u toplu božićnu tradiciju. No, otkazali smo darove koje donosi Djed Mraz. U svojim pismima Djedu Mrazu, ove će ga godine naša djeca pitati može li pronaći nekoga tko njihove darove treba više. O čemu se radi? Moj suprug i ja vodimo pravu borbu sa svojom djecom kad su u pitanju njihova prava. U posljednje vrijeme su jako nezahvalni. Nemaju poštovanja i očekuju puno čak i kad je njihovo ponašanje loše i uvredljivo. Upozorili smo ih da je vrijeme da to promijene ili će snositi posljedice. Strpljivo smo s njima radili, mjesecima, i pogodite što? Promijenilo se vrlo malo toga. Nakon jednog dana u kojem je njihov bezobrazluk kulminirao, moj suprug je rekao; "Ove godine otkazujemo posjet Djeda Mraza!" I tako će biti. Novac koji bismo potrošili na darove, namijenili smo za projekte pomaganja drugima, kako bismo svoju djecu naučili zadovoljstvu darivanja i prestali poticati njihovu potrebu za "uvijek više". Prvi projekt ove sezone nam je darivanje odjeće. Prikupili smo našu odjeću i odjeću iz susjedstva, sortirali je, spakirali i šaljemo je u selo koje se nalazi u Sjevernom Cebu, na Filipinima. Selo je prošle godine teško pogodio tajfun Haiyan. Još tada smo napisali pisma i uz bombone ih poslali djeci u tom selu. Bilo je super! Umjesto da budu tužni jer su se odrekli svojih bombona, naši su klinci tada postali uzbuđeni i željeli su dati još više. Slanje paketa s odjećom na takvu udaljenost je prilično skupo, i djeca shvaćaju da su od nečega morali odustati da bi se moglo pomoći drugima. Isto tako, odabrali smo dvije obitelji, kojima ćemo kroz dvanaest dana do Božića, svaki dan slati po jednu figuricu iz božićnih jaslica. Na Božić ćemo im poslati simbol rođenja, figuricu malog Isusa. To će biti 12 zabavnih dana za sjećanje, u kojima ne smijemo biti uhvaćeni kao pošiljaoci! Također, uključit ćemo se u program pomaganja starijim osobama. Na božićni ručak ćemo pozvati nekoliko starijih ljudi iz naše okolice, koji nemaju obitelj s kojom bi proveli Božić. Sad već zasigurno vidite što želim postići. Ovaj Božić će biti pravi. Umjesto da se fokusiramo na ono što bismo mogli dobiti, mi ćemo držati fokus na onome što možemo dati! Naša djeca će dobiti nekoliko darova od baka, djedova i drugih članova obitelji, a te će darove više cijeniti jer će količina darova biti manja. Umjesto da ne znaju što bi od hrpe darova, ove će se godine zaista igrati s onim što su dobili. Božićno jutro će biti posebno i bez Djeda Mraza. Umjesto toga, družit ćemo se i zabavljati kao obitelj, sladiti se omiljenim kolačima i istinski uživati u tih nekoliko poklona. Postoji velika mogućnost da će im Djed napisati pismo o tome koliko je ponosan na njih, i možda će im u čarape staviti njihove omiljene bombone s okusom naranče. Ja stvarno mislim da se mi kao roditelji trebamo malo zaustaviti i razmisliti o tome što nas motivira kod darivanja naše djece. Jasno je da ih uživamo darivati, i to nije loše. No, jesmo li otišli predaleko? Puno mi je ljudi reklo: "Ovo je odlična ideja, ali nismo sigurni da bismo to mogli sprovesti." Tako je bilo i s nama. Mislim da smo suprug i ja bili više razočarani od naše djece kad smo otkazali Djedu... Koliko puta ste čuli da roditelji "prijete" svojoj djeci da Djed Mraz neće doći jer su bili zločesti? A jeste li čuli za ikoga tko je ostvario tu prijetnju? Mi ćemo i dalje sve činiti za našu djecu, čak i kad njihovo ponašanje to ne zaslužuje, to je jednostavno tako. Ali, smatramo da je bitno zauzeti stav i naučiti djecu da postupci rezultiraju posljedicama. To ne mora biti najbolji izbor za druge, ali osjećamo da je naša odluka, za našu obitelj, ove godine ispravna. Mi zaista želimo Božić koji se pamti iz pravih razloga. To i jest istinska bit Božića - osjećaji dobrote i darivanja su ono što Božiću daju čar. Sretna sam što se naša djeca mogu usredotočiti na te osjećaje, i gotovo sam sigurna da će ovo biti najbolji Božić ikada! Još samo nešto: Naša djeca nisu povrijeđena jer im je "Grinch" ukrao Božić. Oni imaju dobru odjeću, obuću i igračaka toliko da ne mogu zadržati svoje sobe urednima. Nisu ni tužni; uhvatili su se posla pa sad sami izrađuju darove i potajice ih stavljaju jedni drugima u čarape. Vidim da uče, nisu pokunjeni i ne sažalijevaju se, već misle na druge. Druga stvar koju sam htjela pojasniti je - zašto sam napisala ovaj tekst. Ne radi pozornosti, jer izložila sam i sebe i svoju obitelj. Razlog je što želim osnažiti roditelje da se osjećaju u redu kad zauzmu stav. Vjerujem da polovica razloga zbog kojih kao roditelji nismo dosljedni, leži u našem strahu da će naša djeca misliti da imaju loše roditelje. Stoga sam htjela podijeliti naše iskustvo s roditeljima koji se bore s istim problemima, kako bi eventualno dobili ideju za svoju obitelj. Moja je namjera dati podršku drugima, u nevjerojatnoj avanturi podizanja djece.
|
