Ne znam koliko sam puta za vrijeme djetinjstava od bijesa zalupio vrata za sobom. Jučer sam to napravio prvi put od kad sam roditelj. I bogme sam ih jako glasno zalupio. Evo što se dogodilo.

Mali je bolestan od prošlog petka. Ja sam se razbolio u ponedjeljak. Ima puno stvari koje želim i trebam raditi, ali umjesto toga čuvam bolesnog klinca, malo liječim sebe, napravim ručak i to je to. Dovoljno da osjetim nezadovoljstvo. Pogotovo kad ima toliko toga što bi trebao i htio raditi.

Jučer je kulminacija nezadovoljstva došla do vrhunca. Uložio sam milijarde razumijevanja, obzirnog ponašanja prema malom da mu olakšam život (u tom je i bila greška, nisam obratio pozornost na sebe). Uz to smo posjetili doktora gdje sam svoje nadljudske napore diplomacije i baby uljudnosti morao povećati do maksimuma.

Nije mu se išlo spavati. Zanovijetalo mu se cijelo vrijeme. Nije bio s ničime zadovoljan. A ja sam se trudio i trudio usrećiti ga.

I napokon je došla mamica/ženica, i meni je zasjalo sunce. Ali samo privremeno. Odjurio sam na komp napraviti posao od 2 minute i onda sam osjetio kako me netko vuče za rukav i odvlači od kompa. Zbog jačine zahvata činilo mi se da je najbolja žena na svijetu, ali kad sam se okrenuo vidio sam razjarene bebonjine oči koje me odvlače od kompa i jasno daju do znanje da žele gledati crtiće. Nešto sam rekao, ne sjećam se što, a onda je on vikom, još glasnije dao do znanja što želi.

Tako me jako i živčano navlačio, da je njegov bijes lakoćom prešao od njegove ruke, preko moje majice do same moje biti. GRRR. Kako sam bio bijesan. Postao sam neobuzdana zvijer, Hulk koji se ne može nositi sa svojim emocijama. Uzviknuo sam DOOOOSTA i odjurio bespomoćno u sobu da se sam suočim sa svojim bijesom. Vrata sam zalupio tako jako da je sreća što nisu oštećena.

Kroz minutu, njih dvoje su došli do vrata i pokucali. Bijes je prošao, ali sam se morao hladiti još sljedećih desetak minuta. I onda je sve došlo na svoje.

Danas smo bebač i ja proveli prekrasno jutro. Još uvijek sam imao toliko toga za napraviti, ali sam bio svjestan da trenutno nemam vremena ni mogućnosti raditi na tome. Zato sam se radije u potpunosti posvetio bebonji i on mi je zauzvrat pružio puno ugodniji dan, gdje sam na kraju i ja sam dobio više vremena za napraviti neke stvari koje sam želio.

Ognjen Livada