New
Prognoza vremena
Baner

IGRANJE S DJECOM

Trebaju li se roditelji igrati s djecom? Jedni kažu „DA“. Drugi govore kako se u tome pretjeruje a treći nisu previše za igru. Prije sam bio uvjeren kako bi se roditelji trebali igrati s klincima. Ali to je bilo ono što sam ja želio. Ja sam se htio igrati sa djecom. Vlastito razmišljanje i stav projicirao sam u generalni ispravni način ponašanja. To je ono što često radimo, zar ne?

Sad ipak mislim da je to individualna stvar gdje odgovor leži u tome želi li se roditelj igrati ili ne.

Nevažno za odgovor trebaju li se roditelji igrati s djecom ili ne, primijetio sam kako se za vrijeme igre roditelj-dijete više puta uspostavi odnos gdje roditelj pokušava upravljati i usmjeravati tijek igre.

Naravno da je to nekada potrebno (radi sigurnosti djeteta ili još nečega čega se sada ne mogu sjetiti) ali se često desi da roditelji žele preuzeti glavnu riječ u igri nauštrub djetetove volje i želja. To nije dobro.

Najbolje ću dočarati navedeno kroz dva osobna primjera koja sam doživio ovog ljeta u Berlinu.

1. Bager u Zoološkom vrtu

Bio jednom jedan mali bager u Zoološkom vrtu. U njega ubaciš novčić (euro) i onda možeš upravljati s bagerom u svim smjerovima i kranom rovariti po pijesku. Bager je imao par ručica s kojima se moglo kontrolirati upravljanje: naprijed-nazad, gore-dole, lijevo-desno. Mrak. Naravno da ga je moj mali uočio. I popeo se na njega.

Ubacili smo novčić.

Sinek je sve ručke povukao prema sebi. I bager se okrenuo na lijevo, ispružio kran prema nazad- dole i ni makac dalje. Htio sam malom objasniti i pokazati kako se možemo igrati s bagerom.

„Gle, sine, gurni ručicu u drugom smjeru. Daj da ti pokažem. Ne tako, vidiš da se bager više ne miče…“

Svi moji prijedlozi, savjeti, jadikovke prošle su neuspješno. Par puta sam na silu preuzeo ručice i pokazao mu kako se bagerom može upravljati i u drugim smjerovima. Htio sam mu pokazati kako se može iskoristiti puni potencijal ove bageraste igračke koju pokreće 1 euro. Ali to ga se nije dojmilo. Njemu je bilo pravo zadovoljstvo povući sve ručice prema sebi i u tome je jako uživao.

Trebalo mi je vremena da shvatim što radim. Kvario sam mu igru. Iako s najboljim namjerama, on nije bio spreman niti zainteresiran za ono što sam mu govorio. Istina je bila kako sam ja htio da se igramo po mome (jer je to ipak bio super bager i baš smo se mogli super igrati.

Ponašao sam se poput malog dijeta koji umjesto suradnje i zajedničkog uživanja u igri navaljuje da bude isključivo po njegovom.

2. Jedrilica u Tehničkom muzeju

Kako mali jako voli brodove, avione, vlakove… odlučili smo se na odlazak u Tehnički muzej. I skoro zažalili. Jer je mali vidio toliko prekrasnih stvari da mu se pomutila pamet. Poželio je posjedovati sve viđeno.

Kako smo prolazili pored brodova samo je pokazivao prstom i govorio „Ja, ja!“ dajući do znanja da to želi nositi doma. I avione. I vlakove. Sve.

I onda smo pred kraj razgledavanja naišli na veliku pojednostavljenu maketu jedrilice. Jednostavno napravljena tako da trup „broda“ čini obična daska na koju je prikvačen manji jarbol s jedrima. Omogućeno je spuštanje i podizanje glavnog i prednjeg jedra (flok). Super stvar. Sin se složio sa time.

Ženica je otišla na kavu a sinac i ja ostali na „jedrilici“. Bio je oduševljen. Navlačio je špage, igrao se da plovi i svako malo vrisnuo od sreće. Htio sam mu pokazati kako možemo dignuti jedro, spustiti jedro, kako se zabitvi špaga… Ali nije imao previše razumijevanja za moje želje. On je igrao svoju igru a ja sam opet malo nasrtao na njega kako bih mu ukazao na „još bolje“ mogućnosti za igru. Malo smo se natezali oko svega dok opet nisam shvatio…

On se igrao i bilo mu je super. Ok, htio sam mu nešto pokazati, ali za to nije bio zainteresiran. Umjesto navaljivana prepustio sam ga njegovoj igri. I tako je i bilo sljedećih petnaestak minuta, prije nego smo krenuli dalje.

Poanta cijele priče:

Ako se roditelj želi igrati s djetetom, neka se igra. Samo neka cilj igre bude obostrano uživanje i zabava. Suradnja. Zajedništvo. Bez silovanja i navaljivanja.

Ako dijete uživa u svom načinu igre- ostavite ga, neka uživa. Ne kvarite mu igru.

Igra treba biti još jedan vid roditeljske podrške djetetu da se slobodno razvija, razmišlja, uči i zabavlja.

Ognjen Livada
 

 

 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner