Tko su djeca s posebnim edukacijskim potrebama?
- učenici s oštećenjem vida
- učenici s oštećenjem sluha
- učenici s poremećajima govorne-glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama učenja
- učenici s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima
- učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima
- učenici s poremećajima u ponašanju
- učenici s poremećajem pažnje/poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADD/ADHD)
- učenici s višestrukim teškoćama
OŠTEĆENJE VIDA
sljepoća - slijepe se osobe služe Brailleovim pismom
slabovidnost - slabovidne osobe mogu čitati crni uvećani tisak
Nužna je prilagodba udžbenika i didaktičkog materijala (brajica, poseban pribor za pisanje, povećala, diktafon...)
OŠTEĆENJE SLUHA
gluhoća (sluh uništen ili je gubitak sluha iznad 91 dB) - niti uz pomoć slušnog aparata dijete ne može čuti govor
nagluhost (ostaci sluha su iskoristivi, koristi se slušni aparat)
Razlika je u težini oštećenja ako je došlo do gubitka sluha prije razvoja govora ili kad je govor već razvijen. Potrebna je stručna podrška logopeda i audiopedagoga.
POREMEĆAJI GOVORNO-GLASOVNE KOMUNIKACIJE I SPECIFIČNE TEŠKOĆE UČENJA
- teškoće u artikulaciji, mucanje,brzopletost
- teškoće razumijevanja sadržaja,teškoće izražavanja
Specifične teškoće učenja:
- disleksija
- disgrafija
- diskalkulija
MOTORIČKA OŠTEĆENJA I KRONIČNE BOLESTI
- djeca s neurološkim oštećenjima (najčešće s cerebralnom paralizom)
- neuromuskularna oštećenja (mišićna distrofija, multipla skleroza)
- oštećenja lokomotoričkog aparata (deformacije kralježnice, oštećenja nogu i ruku)
- kronične bolesti: astma, leukemija, dijabetes ...
UČENICI SA SMANJENIM INTELEKTUALNIM SPOSOBNOSTIMA
Značajna ograničenja u intelektualnom funkcioniranju i u adaptivnome ponašanju:
- imaju teškoće u izvođenju različitih misaonih operacija (povezivanja, zaključivanja, analiziranja, apstrahiranja) što otežava proces
- učenja i usvajanja školskih sadržaja i socijalno prihvatljivih ponašanja
Teškoće se uočavaju na planu: motorike, percepcije, pamćenja, pažnje, govorne recepcije i ekspresije (oskudan i nepravilan rječnik, teškoće u artikulaciji, razumijevanju...)
UČENICI S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU
Poremećajima ponašanja smatraju se odstupanja od normi uobičajenih ponašanja.
Mogu biti prisutna:
- na osobnom planu (depresija,povlačenje)
- u socijalnom okruženju (agresivnost, udaranje, neposlušnost)
Zahtijevaju stručnu pomoć (socijalni pedagog , psiholog, psihoterapeut...)
UČENICI S POREMEĆAJEM PAŽNJE/ POREMEĆAJEM PAŽNJE S HIPERAKTIVNOŠĆU
Dvije su vrste poremećaja pažnje:
- poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti (ADD)
- poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD)
Karakteristike: nepažljivost ili rastresenost, impulzivnost, nestrpljivost, prekomjerno emocionalno uzbuđivanje, neobuzdanost, socijalni problemi, dezorganiziranost. Popratna je pojava nezadovoljavajući uspjeh u školi.
AUTIZAM
Svrstava se među veće teškoće u razvoju. Ponajprije pogađa:
- razvoj odnosa s okruženjem (pogled oči u oči,izraz lica,odnos s vršnjacima)
- oblike ponašanja
- interese
- aktivnosti (stereotipna ponašanja-lupkanje prstima,ponavljanje riječi...)
VIŠESTRUKE TEŠKOĆE
- Teškoće učenja i cerebralna paraliza
- Teškoće učenja i poremećaji u ponašanju
- Teškoće učenja i oštećenje vida ili oštećenje sluha
Posebna su skupina djeca s dvostrukim senzornim oštećenjima kao gluho-slijepi.
DAROVITOST
- talentirana djeca kojima je u školi dosadno, ne prate nastavu već su u svom svijetu - često neprikladnim ponašanjem jasno pokazuju da njihove potrebe nisu zadovoljene
- darovita djeca koja imaju i specifične teškoće učenja
Nužna je prilagodba odgojno-obrazovnog rada sposobnostima učenika (više samostalnog rada, eksperimentiranja zadovoljit će njihove edukacijske potrebe).
ŠKOLOVANJE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA
Učenici s posebnim potrebama imaju pravo na obrazovanje koje će im omogućiti
- dostojanstvo
- poticati njihove najbolje sposobnosti,
- samostalnost i uključivanje u zajednicu, a time i u društvo
(oblikovano prema čl.23.Konvencije o pravima djeteta, 2000.)
Pravodobnim uočavanjem "teškoća" te bolje upoznavanje osobitosti učenika na pojedinim područjima razvoja i postignuća u školi (npr.čitanje,pisanje i usmeno izražavanje, računanje i dr.) VAŽNI su kako roditelju tako i školi da bi ZAJEDNO spriječili posljedice neuspjeha u školi:
- nizanje negativnih ocjena
- zaostajanje u savladavanju gradiva
- razvoj negativne slike o sebi
- pojave nepoželjnih ponašanja i dr.
Upoznavanje obrazovnih potreba učenika omogućuje izradu primjerenih programa školovanja, te razvoj pozitivnog socijalnog ozračja (npr.u okruženju i odnosima među vršnjacima u razredu).
ŠKOLOVANJE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA U HRVATSKOJ SE ODVIJA U:
- redovnim osnovnim školama
- posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama (uključuju se djeca s većim teškoćama u razvoju)
Oblik školovanja djece u redovnim školama:
- potpuna integracija
- djelomična integracija
Potpuna integracija
- učenik je uključen u redovni razredni odjel
- savladava redovne ili prilagođene nastavne programe uz primjenu individualiziranih postupaka u radu i posebnu odgojno-obrazovnu podršku (osobni pomoćnici)
- za učenike kojima je oštećen vid,sluh ili imaju motorička oštećenja potrebno je organizirati produženi stručni postupak (provodi se prije ili nakon nastave uz pomoć defektologa)
Individualizirani pristup u radu
Podrazumijeva primjenu onih metoda, sredstava i didaktičkih materijala koji
- podupiru posebne edukacijske potrebe djeteta
- pružanje pomoći i nadzora pri rješavanju različitih zadataka, rukovanju geometrijskim priborom, izvođenje pokusa
- dulje vrijeme za rješavanje zadataka, osobito u pismenim provjerama znanja
- odabir tipova zadataka,češće vježbanje i ponavljanje
- samo usmena provjera, češća provjera znanja u kraćim vremenskim jedinicama,manji broj zadataka ili pitanja u ispitivanju
- zajedničko planiranje rada s učenikom,češće promjene aktivnosti...
Rad s učenicima potrebno je podržavati odgovarajućom
- specifičnom opremom, didaktičkim materijalima
- (u razredu koristiti diktafon, Braillove strojeve, udžbenike s uvećanim tiskom, povećala...)
Prilagođeni program
- prilagođen učeniku, njegovim "jakim" stranama, tj.njegovim sposobnostima, ono što dijete zna i može
- izrađuje se za predmete u kojima pokazuje izrazitije teškoće u svladavanju gradiva
Sadržaji se obogaćuju:
- metodama(rad u grupi,podrška vršnjaka...)
- didaktičkim materijalima (štapići za matematiku,računaljke...)
Na početku svake školske godine se utvrđuje iz kojih je nastavnih predmeta potrebno izraditi prilagođene programe.
Prilagođeni program izrađuje učitelj u suradnji s defektologom.
Kad učenici s posebnim edukacijskim potrebama ulažu mnogo truda i napora, učitelj to mora na vrijeme prepoznati i ocijeniti najboljim ocjenama.
Djeca s posebnim edukacijskim potrebama nisu žrtve koje traže zaštitu, ni manje vrijedna ljudska bića, već djeca s jednakim pravima i odgovornostima, koja trebaju i mogu jednako pridonositi društvu.
Ne određujmo ih onim što im nedostaje, nego onim što imaju, a to su njihovi talenti, ljepota, snaga, ljubav...
Ne ignorirajmo ih, nego ih poštujmo!
Poštivanje različitosti i uvažavanje dostojanstva svake osobe obilježje je društva koje sebe smatra civiliziranim, humanim i pravednim.
NE ODUZIMAJMO IM NJIHOVA PRAVA,
NEGO IM DAJMO PRILIKU!
Priredila: prof. Anita Petrić, dipl. socijalna pedagoginja
Kad roditelji razgovaraju ili telefoniraju, manja djeca odjednom imaju neku neobjašnjivu potrebu ometati. Uključuju se u razgovor, nešto trebaju ili imaju nešto važno za pitati, jednom rječju - skreću pozornost na sebe. To je vrlo stresno i odrasli s vremenom gube volju i započinjati bilo kakve razgovore. Dnevna komunikacija između supružnika se svodi na razmjenu neophodnih informacija. A kad djeca zaspu, roditelji su često preumorni ili se više niti ne sjećaju o čemu su željeli razgovarati. Ne radi se o tome da ste previše razmazili svoju djecu, već o fazi koja će proći, ukoliko joj pravilno pristupite. I, važno: imajte realna očekivanja obzirom na dob svojeg djeteta.
Evo što se može učiniti da bi si olakšali dnevnu komunikaciju;
Djeca do 2 godine:
- Pored telefona držite skrivene igračke
Kada poželite na miru porazgovarati, djetetu dajte skrivenu igračku koju ste čuvali posebno za ovakve prilike.
- Pri telefoniranju koristite opcije "hold" i "mute"
Iskoristite funkcije koje sadrži većina novih telefona - "hold" i "mute". Ako prilikom razgovora vaše dijete postane nemirno i glasno, pritisnite opciju "mute". Na ovaj ćete način i dalje jasno moći čuti sugovornika, ali sugovornik neće čuti galamu. Opcija "hold" će vam omogućiti da pauzirate razgovor ukoliko trebate oko nečega pomoći djetetu.
- Nemojte djetetu davati slušalicu dok telefonirate
Ako telefonirate s bliskim prijateljima ili rođacima koji žele čuti djetetov glas, naravno da ćete djetetu dati slušalicu fiksnog telefona. No, ako imate poslovni poziv, davati djetetu telefon je, u krajnju ruku, neumjesno.
- Izbjegavajte ozbiljne i dugotrajne razgovore i prepirke
Djeca osjete tenzije u vašem glasu, djeca osjećaju vaše raspoloženje. Stoga će ukoliko ste nervozni i ona postati nemoguća. Želite li porazgovarati o nečemu, pripremite se na moguće ometanje. Stavite dijete u krilo, dajte mu neku igračku i maženjem mu pokažite da ste svjesni njegove prisutnosti. Pokušajte dijete nježno milovati po kosi i smireno porazgovarati sa svojim sugovornikom. Ne očekujte da dijete bude dugo mirno. U razgovorima nam se čini da je vrijeme proletjelo. Pogledajte na sat i vidjeti ćete da je vaše dijete zapravo bilo vrlo strpljivo. Djeca starija od tri godine:
Nastojte ne izgubiti živce i otresti se na dijete. Grubost će samo otežati situaciju. Smirenim glasom upozorite dijete, objasnite mu da trebate porazgovarati i zamolite ga da se stiša. Ako se radi o telefonskom razgovoru, pripremite dijete i recite mu da će vaš telefonski razgovor trajati kratko, npr. 5 minuta.
- Učite dijete suosjećanju i obazrivosti prema drugima
Manja djeca nisu svjesna na koji se način njihovo ponašanje odražava na druge ljude. Pokažite djetetu kako to izgleda kad njega netko ometa i to učinite samo kroz igru na koju je dijete pristalo. Npr., recite mu neka vam pokuša nešto ispričati, a potom ga uz šalu ometajte. Igra se mora bazirati na smijehu, ne dopustite da se dijete iznervira. Nakon toga o tom primjeru porazgovarajte s djetetom i obećajte jedno drugome da ćete se međusobno uvažavati. Kroz sve djetetove aktivnosti, učite ga da ne čini drugome ono što samo ne bi željelo doživjeti.
Kod verbalne komunikacije nije važno samo što kažemo nego i kako to kažemo. Jedan od puteva do ostvarivanja dobre komunikacije s vlastitom djecom je taj da komuniciramo s njima jezikom koji njima odgovara, a to je najčešće korištenje stilskih figura i žargona prilagođenih njihovom uzrastu. Specificirajte s djetetom ponašanje koje očekujete od njega, što točnije i konkretnije možete. Trebate pokušati osigurati da dijete razumije koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Budite iskreni i jasni i zamolite za suradnju umjesto da inzistirate na "poslušnosti".
Zajedno smislite "tajni signal" uz pomoć kojiega ćete djetetu dati do znanja da treba biti tiho dok razgovarate. To može biti i jednostavno podizanje ruke u vis. Na ovaj će način dijete imati osjećaj da s vama sudjeluje u nečem važnom, a vi ćete dobiti mogućnost da na miru obavite razgovor. Naravno, još uvijek ne očekujte od djeteta bezgranično strpljenje.
- Definirajte "važne" poruke
U slučaju da vam dijete ipak želi nešto reći dok razgovarate, naučite ga da tu svoju želju s vama podijeli na "tajni način". Ako zna crtati, neka svoju misao nacrta ili to napravi na neki drugi, sličan način. Objasnite mu da mama i tata imaju pravo na razgovor bez ometanja, a da vas može prekinuti samo u situacijama kada je to zaista neophodno, poput odlaska u toalet, osjećaja gladi, povreda...
Pohvalite dijete svaki put kad se držalo dogovora i nije vas ometalo pri razgovoru. Možete uvesti i sistem nagrađivanja, odlazak u park, jedan crtić više i slično.
Odgoj djeteta može biti iscrpljujući. Imajte na umu da je i vama potrebno vrijeme za odmor i druženje. Potrudite se naći to vrijeme bez grižnje savjesti. Ulažući u sebe, ulažete i u svoje dijete.
{lofimg src="/images/slike/kako_nauciti_djecu_da_ne_ometaju-rotir.jpg"}
|
1. Pokazujte ljubav svojoj djeci.
Tate se ne trebaju ustručavati iskazivati osjećaje. Prošla su vremena kad su se muškarci koji nisu bili emocionalno kruti, smatrali slabićima. Djeci je potreban očev poljubac, zagrljaj, maženje.
Ljubav koju otac iskazuje djetetu, jača djetetovo samopouzdanje i priprema ga za njegovu buduću ulogu roditelja. Mnogi tate promatraju svoje očeve u igri s unucima i pritom se pitaju gdje je bila sva ta nježnost kad su oni bili maleni. Djedovi imaju iskustvo godina, koje ih je naučilo da vrijeme leti, nepovratno. Nježnost i strpljenje koje iskazuju svojim unucima je za neke djedove svojevrsni "popravni". Nemojte čekati popravni.
2. Štitite svoje dijete.
Jedna od najvažnijih uloga dobrog tate je da bude zaštitnik i da djeca budu sigurna. Dom i automobil uredite i opremite tako da bude siguran za dijete. Naučite svoje dijete sigurnosnim navikama u kući i van nje i budite mu dobar primjer. Isto tako, otvorite djetetov štedni račun, policu životnog osiguranja i slično. Dobar tata je onaj koji misli unaprijed.
3. Provodite slobodno vrijeme sa djecom.
Kada dolazite kući s posla, često ste umorni i samo se želite odmoriti. Ali to je jedino vrijeme koje u tjednu možete provesti s djecom i nemojte ga propuštati. Ne morate s njima jurcati po stanu, dovoljno je da ih prigrlite na kauču, porazgovarate s njima i doznate kako su proveli dan. Prepričajte im i svoj dan. Djeca razumiju puno više nego što mi mislimo. Mališani će uživati u vašoj bliskosti, a razveseliti će ih ako vam se pridruži i mama. Za vikend odvojite što više vremena za njih. Pokušajte se opustiti i doista uživati u igri. Pronađite u sebi djetinju iskrenost i veselje, postanite superjunak ili pomagač svojem malom superjunaku! Promotrite prirodu oko sebe i dopustite joj da vas iznenadi raznovrsnim idejama za igru! Igra s djecom, tatama može biti odlična prilika da ponovo budu djetinjasti. Čitajte i pričajte priče svojoj djeci! Kad tate pričaju priče, to je uvijek tako zabavno! Vaši mališani, koji će tako brzo odrasti, pamtiti će najljepše trenutke provedene s tatom.
4. Sudjelujte u obvezama prema djetetu.
Vaša supruga je donijela na svijet vaše dijete, i više nema mjesta striktnoj podjeli na njezine i vaše dužnosti. Dobar otac voli svoje dijete jednakom snagom, pa i briga oko malenog bića treba biti u skladu s tom ljubavlju. Naučite promijeniti pelene, nahraniti i okupati djete, uspavati ga usred noći. Kad je dijete bolesno, budite i vi uz njega jer ga tako učite da vam može vjerovati. Pravi tata treba pomoći koliko god može oko takvih stvari, jer će ga one zbližiti s djetetom i još snažnije povezati s njegovom majkom.
5. Nemojte paničariti.
Budite spremni. Tate znaju biti skloni panici, pogotovo kad se prvi put susretnu s potrebama posve malog djeteta. Najjednostavnije je sve obveze prepustiti majci i iz prikrajka gunđati ili "savjetovati". Informirajte se i opustite. Potrebna vam je praksa. Uzmite malo biće i promatrajte zbivanja. Vrlo brzo ćete naučiti razlikovati određene djetetove potrebe i na divljenje vaše okoline, zadovoljstvo vašeg djeteta i vas samih, postati super tata. Izbjegavajte zapomagati dozivajući suprugu, pogotovo s djetetom na rukama. Ukoliko smatrate da situacija prelazi okvire vaših mogućnosti, smireno i sabrano zatražite pomoć djetetove majke.
6. Volite i poštujte njihovu mamu.
Nikada se nemojte svađati sa suprugom pred djecom. Vaše ponašanje prema njihovoj majci, duboko će se urezati u sjećanje vaše djece i formirati vaš budući odnos s njima, kao i njih kao osobe. Želite li da vaša djeca budu sretna, volite i poštujte njihovu mamu, budite složni pred djecom jer to je osnovni preduvjet za njihov osjećaj sigurnosti.
7.Stavite potrebe svoje djece na prvo mjesto, ali ne zaboravite na sebe.
Roditeljstvo je i odricanje, a roditelji su primjer svojoj djeci. I to u praksi, ne teoriji. Ako ste skloni nezdravim navikama, sad je pravo vrijeme da to promijenite. Bez obzira koliko uživali u tim navikama, trebate ih se odreći zbog primjera kojeg pružate svojoj djeci i zbog toga što sada još više trebate voditi računa o svojem zdravlju. Isto tako, sretan roditelj pruža primjer svojoj djeci, pa se te dvije stvari isprepliću; odgovornost prema djeci, ali i odgovornost prema sebi. Dobrobit djece je na prvom mjestu, ali to ne znači da trebate odustati od svojeg života. Priuštite si vrijeme samo za sebe, vrijeme koje ćete provesti sami sa suprugom i vrijeme za druženje sa prijateljima.
8. Naučite dijete samopoštovanju.
Razgovarajte sa svojom djecom, slušajte ih i hrabrite. To nimalo neće poremetiti vaš roditeljski autoritet. Upravo suprotno. Vaša će vas djeca još više poštovati i uvažavati. Nastojte ne prigovarati već objasniti, nikada se ne izrugivati već cijeniti djetetova nastojanja i pohvaliti. To možete postići jedino ako sa svojim djetetom provodite dovoljno vremena. Budite svojem djetetu najveća podrška i s puno manje straha ćete dočekati njegove osjetljive godine.
9. Ne budite niti previše popustljivi.
Najlakši način da vam mala djeca budu privržena, jest da im uvijek date ono što žele. Neki pak očevi tako nadoknađuju svoje propušteno vrijeme s djetetom. Takvi načini stvaraju kratkoročne i površne veze, a njihovu će majku prilično iznervirati. Djeca su mudra i lako nas "pročitaju", a naviku manipuliranja ćete kasnije teško ispraviti. Objasnite svojem djetetu zbog čega nešto ne može dobiti i, ako je moguće, ponudite mu alternativna rješenja. Budite prijatelj svojem djetetu, ali i dosljedan roditelj. Vaše će vas dijete jednako voljeti, a stasati će u odgovornu osobu s usađenim zdravim vrijednostima.
10. Učite.
Ako u vašoj okolini postoji tata kojeg smatrate primjerom, povežite se s njim, porazgovarajte, pitajte za savjet... Ako su vam djeca približne dobi, ostvarite i zajedničko druženje. Ne samo da ćete sami puno toga naučiti, već će i djeca pozitivno utjecati jedna na druge.
 Dok nas zimski dani omataju rukama punim virusa i bakterija, gotovo da nema roditelja koji se ne pribojava da će začuti hroptajući kašalj svog djeteta. A kašalj i temperatura uglavnom dođu kad je na poslu najveća gužva. Što učiniti? Neki roditelji biraju lakši način, a neki stvarno nemaju izbora jer im nedolazak može ugroziti posao... Ako nema tko pričuvati dijete, a na poslu nemaju razumijevanja, dijete dobije lijek protiv temperature i roditelji ga ostave u vrtiću. Vrlo je vjerojatno da će teta iz vrtića nazvati nekoliko sati kasnije i javiti roditelju da je dijete bolesno. I dok se majka vozi kući s djetetom, obuzima je poznata grižnja savjesti. Ne samo da je svoje bolesno dijete odvela u vrtić i sebično ugrozila i zdravlje druge djece, nego joj je i teta u vrtiću uputila neobičan pogled. Je li moguće da je teta znala da je majka odglumila iznenađenje da je dijete bolesno? Naravno da je znala. Čak i kad dijete dobije lijek prije vrtića, iskusne tete već po pogledu djeteta znaju da je bolesno. Obzirom na ovu činjenicu, postavlja se pitanje što to još tete znaju, što zapravo misle o nama i našem djetetu, a ne govore nam? Odgajatelji su profesionalci koji znaju kako se nositi s različitim karakterima djece, ali i roditelja. Zasigurno bi ponekad najradije otvoreno i bez sustezanja rekli da je "dijete neodgojeno" ili da su roditelji prevršili mjeru. Ali, oni to ne mogu i ne smiju, a mi smo znatiželjni, zar ne? U američkim je vrtićima provedena anonimna anketa među odgajateljima. Donosimo vam rezultate:
- Tete znaju kad roditelji lažu: uvijek prepoznaju kada želite "prikriti" djetetovu bolest. Kod njih ne prolazi izgovor tipa "ima proljev, ali to je jer rastu novi zubići" ili "ma to je samo mala alergija", posebno ako se poslije razbole i druga djeca u grupi.
- Tete pričaju jezikom vrtića! Kad govore o vašem malom anđelu (a svi su briljantni i lijepo se ponašaju, naravno), tete iz vrtića moraju biti vrlo taktične. Iako imaju poriv reći vam što stvarno misle, one se pažljivo izražavaju profesionalnim terminima. Konstruktivne su i ljubazne. I zato kada čujete; "Vaše dijete još uvijek razvija sposobnost interakcije s drugom djecom", a vi znate kakvog nestaška imate, teta zapravo misli "Vaše dijete gnjavi drugu djecu". I to je prava svrha "jezika vrtića".
- Mame, pažljivo slušajte: problem s ovakvim blagim eufizmima je taj što vrlo lako možete previdjeti pravu poruku. Tete iz vrtića se toliko trude izbjegavati negativne komentare, da je roditeljima koji se ne žele suočiti sa lošim ponašanjem svog djeteta, vrlo jednostavno zatvarati oči. A kada roditelji ignoriraju te suptilne poruke ili snažno tvrde da njihovo dijete "to ne radi", tete iz vrtića preokreću očima dok ih ne vidite. Vjerujte, postoje trenuci kada tete naprosto žele viknuti "Vaše je dijete nepodnošljivo!". Ali to ne rade.
Tete u vrtiću poručuju i sljedeće; Uživajte u svojem djetetu! Ne uzimajte sve tako ozbiljno. Ne uspoređujte svoje dijete s drugima jer se djeca razvijaju različitim tempom. Tete u vrtiću uvijek prepoznaju tjeskobu djeteta i roditelja i onaj pogled kad roditelj svoje dijete uspoređuje s ostalima. Ne opterećujte svoje dijete gomilom obveza (strani jezik, glazbena škola, sportski treninzi), već na početku vrtićkih dana. Dakle, što nam pokazuje ova anketa? Da je tetama u vrtiću potrebna nevjerojatna količina samokontrole. Umjesto gomile žalbi, od teta dobivamo razumijevanje. Za posao odgajatelja je potrebno puno znanja, strpljenja, ljubavi i razumijevanja. Odličan odgajatelj i jest onaj koji se jednako odnosi prema svoj djeci i svim roditeljima; i prema onima s kojima nema nikakvih problema i prema onima neprihvatljivog ponašanja.
Healthland.time.com
|
