New
Prognoza vremena

MAMIN KUTAK

STRAH OD KUKACA

strah od kukaca2
Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta. Procjenjuje se da preko 90% djece u dobi od 2. do 14. godine ima najmanje jedan specifičan strah, a većina ih ima više strahova.

Strahovi i anksioznosti, bilo da su dio normalnog razvoja ili su odgovor na neku prijeteću situaciju, zapravo pripremaju dijete za brojne izazove s kojima će se suočavati kroz odrastanje.

Između treće i pete godine, kod djece se javljaju strahovi od životinja i insekata (entomofobija).

Pored stvarne opasnosti koju mogu predstavljati neke životinje ili kukci, tu je i osjet gađenja povezan s dodirom. Pauk, primjerice, spada u red životinja čiji izgled budi osjećaje neugodnog dodira,
to je "mala životinja", koja se može svugdje popeti i plete mrežu u koju se možemo "zaplesti".

Takav strah od paukova se kod djece ipak javlja tek u kasnijoj školskoj dobi.

Strah od kukaca je za djecu vrlo nezgodan jer ih ograničava u nesmetanoj igri na otvorenom. Ako je dijete doživjelo ubod nekog kukca ili su kasnije posljedice kontakta s nekim insektom bile neugodne po dijete, razumljivo je da će i strah biti intenzivniji. Isto tako, način na koji će dijete svladavati ove strahove, ovisi i o njegovom temperamentu. Neka djeca trebaju više potpore i osjećaja sigurnosti od strane roditelja.

Panična reakcija djeteta na insekte uglavnom proizlazi iz nerazumijevanja. Odrasle osobe koje pate od fobija obično su svjesne da je njihov strah iracionalan. Dječji su strahovi pak vezani uz njihovo neiskustvo - boje se jer nemaju potpuno ili točno znanje o onome što ih plaši odnosno, teško razaznaju što je stvarno, a što proizvod njihove mašte.

Kako pomoći djetetu

Nikad se nemojte smijati djetetu, niti odbacivati snagu trenutnog djetetovog straha, makar se radilo o najobičnijoj kućnoj muhi. Zagrlite dijete. Ono će preko Vašeg zagrljaja vratiti osjećaj sigurnosti i uravnotežiti um i tijelo.

U početku nemojte djetetu postavljati puno pitanja ili davati brzinske odgovore. Dajte mu na znanje da ste prepoznali njegov osjećaj straha i da ga razumijete.

Priznati strah (sebi i drugima), zapravo predstavlja hrabrost. Čestitajte svojem djetetu na tome.

Razgovarajte s djetetom, ali budite strpljivi i idite korak po korak. Saznajte kako je strah započeo, što je dijete zaista uznemirilo i što dijete misli da bi mu se moglo dogoditi.

Postavljajte pitanja koja dijete suočavaju sa realnom slikom straha. Na primjer: "Misliš li da se bube boje nas? Pogledaj koliko smo veći od njih!"

Ne očekujte previše, za strahove je potrebno vrijeme. Ako dijete bude moglo sjediti u travi dok oko njega lete leptiri i pužu razne bubice, to će biti sasvim dovoljno, ne mora ih dodirivati.

Vrlo praktična strategija koja može pomoći djetetu da prevlada strah od kukaca je odlazak u knjižnicu, gdje ćete pronaći slikovnice i knjige o kukcima primjerene djetetovoj dobi. Pomozite djetetu u prepoznavanju različitih vrsta kukaca. Naučite njihova imena i razgovarajte o tome kako ti kukci žive. Započnite s kukcima bezopasna izgleda, poput leptira i bubamara.

Pripremite bojice i skupa crtajte kukce. Pritom ćete se dobro zabaviti i nasmijati. Zajedno dotaknite nacrtanog kukca.

Možete izraditi kukce od tijesta ili plastelina ili čak i kupiti neke plastične igračke kukaca i poigrati se na osnovu onoga što ste skupa pročitali o njihovoj ulozi i načinu života.

Crtani film "Pčelica Maja" je izvrstan upravo zbog toga što, na djeci prihvatljiv način, uči o životu kukaca, njihovoj međusobnoj povezanosti i značajnoj ulozi u prirodi.

Takvim pristupom, faza straha od kukaca će proći, a dijete će s vremenom naučiti da je većina kukaca bezopasna.
Ako se to ne dogodi - ako se problem intenzivira ili nastavi kroz kasniju dob djeteta, ne ustručavajte se potražiti savjet dječjeg psihologa.

 

RADIMO LI PREVIŠE ZA SVOJU DJECU?


helikopter roditeljstvo3

Jeste li već čuli za izraz "helikopter roditeljstvo" (helicopter parenting)? Izraz se odnosi na roditelje koji neprestano i hiperaktivno oblijeću oko svoje djece i uskaču svaki put kad negdje "zaškripi", uklanjajući pred djetetom svaku moguću prepreku. Brojna istraživanja pokazuju da ovakav pristup negativno utječe na djetetovu osobnost, a kod roditelja (naročito majki), izaziva frustraciju i tjeskobu.

Razumski, svi znamo da je ponekad potrebno napraviti odmak, dati djetetu pravo na pogrešku i omogućiti mu da samo nešto učini za sebe.

Emocionalno, nije nam lako i zbunjeni smo. U kojim situacijama pomagati djetetu i koliko trebamo pomoći, a kada uopće ne trebamo pomagati?

Da bismo pronašli ravnotežu, prvo trebamo osvijestiti iz kojih pobuda pomažemo svojoj djeci ili obavljamo stvari umjesto njih.
Različiti su razlozi zbog kojih se roditelji nađu u situaciji da praktički žive živote svoje djece. Jednom kad spoznaju motive koji ih vode, roditelji znatno lakše donose odluke i jednostavnije mogu procijeniti kada je i kako potrebno pomoći djetetu.

Slijede motivi koji nas mogu učiniti "helikopter roditeljima":
  • Pomagač
Postoje roditelji koji su prirodni njegovatelji. Oni vole biti ljubazni i davati drugima, uključujući i njihovu djecu. Oni su uvijek na raspolaganju kad to njihova djeca trebaju. Teško im se zaustaviti i prestati obavljati stvari koje bi djeca trebala obavljati sama. Kad dijete zaboravi ponijeti pernicu u školu, roditelj pomagač će za njim trčati u školu kako bi njegovo dijete bilo opremljeno. Dijete će vjerojatno već u nekom od idućih dana zaboraviti cijelu školsku torbu, jer ispada da se radi o odgovornosti njegovog roditelja, zar ne? A roditelj to čini u ime svoje dobrote.
  • Zabrinuti roditelj
Postoje roditelji koji uvijek brinu. Oni strahuju da njihovo dijete neće postići uspjeh u školi ukoliko umjesto njega ne napišu zadaću, da će se njihovo dijete razboljeti ako ne pojede ručak ili da će nastradati ako se samo ljulja na ljuljački. Ovi roditelji će učiniti sve kako ne bi morali brinuti. Oni će stajati ponad svojeg djeteta dok piše zadaću, prisiljavati ga da jede i strepiti nad svakim njegovim korakom.
  • Krivac
Postojeroditeljikoji se uvijek osjećajukrivima.Osjećaju krivicu ako ne radestvariza svoju djecu.Imaju nerealnaočekivanja po pitanjutoga što"dobar roditelj"zapravopodrazumijeva.Po njima,"dobar roditelj" osigurava da djeci bude toplo, da su sita, da postižu uspjehe, a da pritom roditelj nikad ne viče i nema pravo na umor i loše raspoloženje. Roditelji "krivci" mogu ozbiljno narušiti svoje zdravlje.
  • Roditelj koji izbjegava konflikt
Postojeroditelji kojićeučinitisve kako se njihovo dijete ne bi naljutilo ili neprihvatljivo ponašalo. Oviroditelji znajuda će njihovo dijete, ako primjerice umjesto njega ne pospreme igračke biti razdražljivo i imati ispade bijesa. Roditelj koji izbjegava konflikt će umjesto djeteta izvršavati njegove obveze, radi mira u kući.


Većina roditelja će se prepoznati u barem nekoj od ovih kategorija. Naravno da su ustupci koje ponekad činimo svojoj djeci poželjni i povezujući, ali važno je biti svjestan da takvo konstantno ponašanje ima dugoročno loše posljedice po našu djecu i nas same.

Tako na primjer, kada vaše dijete ne učini nešto što je njegova odgovornost, umjesto da trčite za njim ili to činite umjesto njega, zaustavite se. Vjerojatno ćete se osjećati loše jer želite pomoći svojem djetetu, brinuti ćete, ali to je jedini put ka osamostaljivanju djeteta. Dobar roditelj će se svakako pobrinuti da njegovom djetetu bude toplo, da je sito i sigurno, ali će ga također naučiti vještini upravljanja svojim životom.

 

DVOGODIŠNJACI


dvogodisnjaci 2013

Dvogodišnjaci su neodoljivi, lukavi, insipirativni i razigarni, ali su i tvrdoglavi, sebični, naporni i razdražujući. Možda je i to razlog zbog kojeg ovu godinu smatraju i najboljom i najgorom.

Ali svadljivi, koliko to samo dvogodišnjaci mogu biti, ozbiljni su i u namjerama da vam ugode.

Dakle, budite dosljedni, strpljivi, i iznad svega zadržite smisao za humor.

Provjerite vještine i važna dostignuća svojeg dvogodišnjaka:
  • Govorne vještine dvogodišnjaka
Ako ne želite da vaš dvogodišnjak shvati o čemu pričate, sada biste već trebali pričati u šiframa. Iako će dijete s godinu dana znati oko 50 riječi, do kraja godine razumijeti će većinu onoga što govorite.

Zapravo, neki stručnjaci tvrde da između druge i šeste godine djeca svladaju oko osam novih riječi dnevno.

Ako vaše dijete još nije uspjelo složiti dvije riječi, ubrzo će to savladati. Odmah nakon toga slagat će tri, pa četiri, pet, a možda čak i šest riječi.

Samo slušajući i ponavljajući, dijete će učiti osnove gramatike.
Npr., umjesto da se oslovljava imenom, počet će koristiti osobnu zamjenicu "ja", ali ne nužno u pravilnom kontekstu. Ostale osobne zamjenice kao "ti" ili "oni" uslijedit će vrlo brzo.

I izgovor će postajati sve pravilniji. Strancima će još uvijek biti nerazumljivo ono što dijete priča, ali će već prije trećeg rođendana moći razumijeti barem polovicu.

Procijenjeno je da jedno od 10 do 15 djece ima problema sa shvaćanjem jezika ili izgovorom. Ako pedijatar sumnja da bi mogao postojati neki problem, možda će dijete uputiti na govorne vježbe. Rana intervencija može pomoći u prevenciji problema u drugim područjima učenja. Naravno, ne zaboravite da su neka djeca jednostavno brbljavija od druge i ako vaše dijete zna samo nekoliko riječi, ne znači da je u pitanju neki problem.
  • Društvene vještine dvogodišnjaka
Svijet vašeg dvogodišnjaka još uvijek se vrti oko njega. Ali svijest o tuđim potrebama i osjećajima raste, pa ćete povremeno primijetiti iskrice suosjećanja.

Između druge i pol i treće godine primijetiti ćete i početke kooperativne igre. Umjesto da sruši toranj od kockica drugom djetetu, sada bi mu moglo pomagati da ga sagradi. Vjerojatno će se i dalje svađati s drugom djecom oko igračaka, ali ako se ohrabri na zamjenu igračaka, povremeno će se i složiti.

Iako vaše malo dijete sebe vidi kao centar svijeta, jako mu je zanimljivo oponašati ponašanje drugih ljudi. Ta igra pretvaranja pomoći će mu da naučiti kako se ophoditi s drugima u budućim društvenim kontaktima.

Igre pretvaranja sada postaju izraženije. Više im nije potreban mali auto da bi simulirali vožnju. Sada se sve može pretvoriti u sportski auto, od stolice do jastuka.
  • Emocionalni razvoj dvogodišnjaka
Jednu minutu se smije, a sljedeću već plače, bez nekog jasnog razloga. To je ono što možete očekivati od vašeg emocionalno krhkog dvogodišnjeg djeteta.
Te promjene raspoloženja rezlutat su borbe vašeg djeteta da preuzme kontrolu nad svojim ponašanjem, osjećajima i nagonima.

Dvogodišnjaci žele naučiti kako sve oko njih funkcionira. Međutim, još uvijek nisu dovoljno spretni postići taj zadatak pa je većina njihovog istraživačkog vremena posvećena testiranju granica – svojih, vaših i okruženja u kojemu se nalaze.

Iako se vrlo često ne čini tako, vaše se dvogodišnje dijete, polako ali sigurno, uči samokontroli. Nemojte se iznenaditi ako najgore "provale" sačuva za vas. Osoba koja čuva dijete možda će vam reći kako rijetko ima problema s njim. To nije zato što ta osoba zna bolje s djetetom od vas ili zato što nju više sluša. Upravo obrnuto. Vaše dijete nikome ne vjeruje kao vama i zato se s vašim povratkom počinje ponašati kao da je "pušteno s lanca".
  • Tjelesne promjene dvogodišnjaka
Vaše će dijete i dalje dobivati centimetre i kilograme, ali puno sporije nego prije. Ubrzana će biti samo metamorfoza iz bebe u dijete.

Najuočljivija promjena bit će u tjelesnim proporcijama. Nastavit će se proces započet između prve i druge godine, odnosno ruke i noge rast će proporcionalnije trupu i glavici.
I debljina vaše bebe nastavit će se smanjivati. Ruke i noge postajat će sve tanje, a lice će biti manje okruglo. Čak će i debeli jastučići na stopalima polako nestajati.

Može vam se učiniti da je vaše dijete stalno u pokretu. Većinu vremena i jest. Velike zalihe energije pomažu učvršćivanju tijela i usavršavanju koordinacije.

U mjesecima koji slijede, hod vašeg djeteta će postati manje krut i sve više sličan "hodu odraslih".

Ono što će vjerojatno još naučiti je: usmjeriti loptu nogom u željenom smjeru, penjati se i spuštati stepenicama bez pomoći, možda čak i voziti tricikl.

Manualne vještine također će napredovati. Ovladat će crtačkim priborom tako dobro da će već moći raditi vertikalne, horizontalne i kružne linije. Također će moći odvrtati i zavrtati poklopce posuda ili baratati okruglim kvakama.
  • Izazovi dvogodišnjaka
Uskoro će vaše dijete dijete vjerojatno biti spremno odbaciti pelene. Zapravo, prosječna dob u kojoj se dijete počinje odvikavati od pelena je dvije i pol godine. Ipak, proces odvikavanja može potrajati i do trećeg rođendana.

Treba znati da tjeranje djeteta na "tutu" prije negoli je psihički i fizički spremno može prolongirati odvikavanje od pelena.

Temperamentni izljevi bijesa bi sada mogli biti i intenzivniji. Dijete je pritom i jače, pa bi ispadi mogli biti i nasilniji. Ako djetetov bijes proizlazi iz frustracije, npr. dijete s kojim se igra ne razumije što mu govori, pomozite mu da jasnije izrazi svoje želje; ili ako hoće desert prije jela objasnite mu da će mu to pokvariti apetit. Možda će i dalje bjesniti, no za razliku od jednogodišnjaka može razumjeti osnove logike.

Možete očekivati i da će odbijati ići na spavanje. Pored toliko zanimljivih stvari koje može vidjeti i raditi, spavanje se čini užasno dosadnim. Možda će osjetiti i nezadovoljstvo zbog dugog odvajanja. Ostavljeno samo u krevetiću, dijete će glasno protestirati ili će čak preskočiti ogradu i pokušati vas naći.

Kako se znanje o svijetu bude povećavalo, tako će se povećavati i strahovi. Maštovitost, mogućnost duljeg pamćenja i nedostatak životnog iskustva mogu pretvoriti i neke svakodnevne stvari u zastrašujuće. Najčešći strahovi dvogodišnjaka su WC-i, mrak, kostimi (pogotovo klauni), imaginarna bića, šišmiši i, naravno, nepoznate osobe. Većina ovih strahova nestat će kada vaše djetešce izraste u predškolarca.
  • Kako pomoći dvogodišnjacima
Život s dvogodišnjakom zna biti vrlo frustrirajuć. Ali budite svjesni toga da je sva ta negativnost sastavni dio razvoja. Kad vaše dijete to preraste, smanjit će se i vaša očekivanja. Ako u pitanju nije djetetova sigurnost ili međusobno poštovanje, ne morate se uvijek protiviti djetetovim zahtjevima.

Kad god je moguće ohrabrujte i hvalite djetetovo dobro ponašanje. Ako vidite da dijete npr. dijeli igračku, pohvalite ga. Odobravajući dobre postupke ohrabrujete ga da u sličnim situacijama ponovi takvo ponašanje.

Kada određujete granice, uvijek imajte na umu razvojne mogućnosti vašeg djeteta. Na primjer, vaše dvogodišnje dijete nije u stanju kontrolirati svoj nagon da dotakne sve što ga zanima. Dakle, ako dijete povedete sa sobom u antikvarijat, nemojte ga grditi ako razbije nešto vrijedno.

Zapamtite da ste vašem djetetu najbolji uzor. Ako redovito gubite kontrolu u stresnim situacijama, kako možete očekivati da vaše dijete reagira drugačije?

Ako smatrate da zbog nečega dijete morate disciplinirati, ne zaboravite da je djetetova moć koncentracije još uvijek vrlo mala. Odvajanje od neke situacije treba biti vrlo kratko, inače će zaboraviti zašto ste ga odvojili od igre. Isto tako, ne zaboravite da to "odvajanje od situacije" nije kažnjavanje. Svrha odvajanja je u tome da temperamentno dijete, ili dijete koje je učinilo nešto krivo, upozorite na njegove postupke u drugačijem i mirnijem okružju.

Kažnjavanje

Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju je nagrada pohvalom.

Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog te donositi pametne i mudre odluke. Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade poput pohvala, nježnog dodira, privilegije (dodatno vrijeme za crtić, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju).

Zašto treba reći "ne" batinama?

Batine uče djecu da je u redu tući druge kad smo ljuti.
Batine mogu ozbiljno ozlijediti djecu.
Batine uče djecu strahu i osveti.
Katkad batine postanu i "nagrada" – kod djece koja ne dobivaju dovoljno pažnje od roditelja, dogodi se da je i negativna pažnja bolja nego nikakva.
Batine uče djecu da je u redu tući one koje volimo.
Batine uče djecu da je u redu nasiljem rješavati probleme.
Batine ne uče djecu razlikovanju poželjnog od nepoželjnog ponašanja jer samo kažnjavaju nepoželjno.

Što umjesto batina?

Nježan zagrljaj, lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje su pozitivni nježni dodiri. Upotrebljavanje nježnih dodira zajedno s pohvalom čini snažnu kombinaciju.

Nikad se ne smije kažnjavati malu djecu (djecu ispod tri godine) zato što:
- mala djeca na razlikuju uzrok i posljedicu
- ni ne rade štetu namjerno, oni samo istražuju okolinu
- još nemaju kognitivne sposobnosti da razlikuju dobro od lošeg

Net.hr

 

ŠTO DJECI NE TREBA GOVORITI PRI JELU


sto djeci ne treba govoriti pri jelu 2

Kao roditelji, djeci govorimo razne stvari kako bismo ih ohrabrili da jedu zdravije. Ali, neki naizgled bezazleni komentari mogu zapravo omesti stjecanje zdravih prehrambenih navika.


Donosimo nekoliko primjera uobičajenih roditeljskih rečenica koje mogu izazvati sasvim suprotan efekt;
  • "Pogledaj, tvoja sestra (brat/ prijatelj) lijepo jede. Zašto ti nećeš?"
U prijevodu: "Oni su u jelu bolji od mene."

Bolje je reći: "Znam da možeš, dušo! Treba malo vremena, treba više puta probati kako bi zavolio novo jelo."

Obrazloženje: Umjesto da kod djeteta izazovete osjećaj manje vrijednosti, potaknite djetetovo samopouzdanje i ono će polako kušati, znajući da mu je moguće zavoljeti hranu.
  • Nekad si volio borovnice... - tako si izbirljiv!
U prijevodu: "Ja sam izbirljiv."

Bolji postupak: Nemojte pridavati pažnju izbirljivosti. Radije obrok pretvorite u malu istraživačku avanturu.

Obrazloženje: Izbjegavajte izraze koji obilježavaju. Izbirljivost u hrani je normalan dio razvoja.
  • "Posljedni put ti kažem - ne možeš dobiti sladoled!
Prijevod: "Nikada neću dobiti sladoled."

Bolje je reći: "Nećemo sad jesti sladoled jer prije trebamo ručati (ili smo za danas pojeli dovoljno slatkiša). Sladoled ćemo jesti poslije ručka (ili sutra)."

Obrazloženje: Djeca puno bolje prihvaćaju ne kao odgovor, ako znaju zašto nešto ne mogu dobiti i kada će to moći dobiti.
  • "Nisi dovoljno jeo. Uzmi još par zalogaja i onda možeš ustati od stola."
Prijevod: "Mama/tata/prazan tanjur... znaju bolje kad sam gotov s jelom od onoga što ja osjećam."

Bolje je reći: "Budi siguran da si dovoljno pojeo jer idućeg obroka neće biti do (ručka/večere...)

Obrazloženje: Kad djeca odlučuju o tome koliko će pojesti, ujedno uče upravljati osjećajem gladi (za to je potrebno neko vrijeme i ponekad će pogriješiti).
  • "Desert ćeš dobiti samo ako pojedeš povrće!"
Prijevod: "Ne mogu dočekati dan kad neću morati jesti povrće nego ću odmah moći pojesti desert!"

Bolji postupak: Umjesto da dijete nagrađujete slatkišima, češće mu nudite povrće i tako oblikujte njegove zdrave prehrambene navike.

Obrazloženje: Istraživanja pokazuju da djeca nauče više voljeti hranu koja im se predstavlja kao nagrada, nego onu koju moraju jesti.
  • "Ma, bravo!" (nakon što je dijete pojelo više nego što je uobičajeno)
Prijevod: "Mama i tata su ponosni na mene kad puno jedem ili ispraznim tanjur!"

Bolje je reći: "Uvijek lijepo jedeš kad slušaš svoj trbuščić."

Obrazloženje: Hvaljenje djece jer jedu više ih uči da je količina važnija od slušanja apetita koji varira od jela do jela.
  • "Jedi to, to je dobro za tebe."
Prijevod: "Sigurno ima grozan okus."

Bolje je reći: "Ovo je stvarno ukusno i slično je... (neka hrana koju dijete voli)."

Obrazloženje: Istraživanja pokazuju da okus ima veliki utjecaj na izbor hrane kod djece. Oni radije kušaju i jedu kad dobiju više informacija o novom jelu i okusu tog jela.
  • "Ako budeš dobar u dućanu, dobiti ćeš kolač." ili "Ako odmah ne prestaneš, nema sladoleda!"
Prijevod: "Uvijek kad sam dobar, trebam dobiti nagradu."

Bolji postupak: Djeca unaprijed trebaju znati koje su poljedice neprihvatljivog ponašanja - a hranu ostavite izvan toga.

Obrazloženje: Razmislite o dugoročnim posljedicama nagrađivanja hranom. Istraživanja pokazuju da osobe koje su nagrađivane ili kažnjavane hranom razvijaju gojaznost i nezdrav odnos spram hrane.
  • "Kolače jedemo rijetko jer nisu dobri za tebe."
Prijevod: "Ja volim sve što nije dobro za mene (loše=ugoda)"

Bolje je reći: "Kolači nisu hrana koja se stalno jede. Jesti ćemo ih u nedjelju na Markovom rođendanu."

Obrazloženje: Podjela hrane na "dobru" i "lošu" kreira predrasude o jelu. Umjesto toga, učite djecu da vode računa kad i koliko često se nešto jede.
  • "Ne sviđa ti se večera? želiš li da ti spremim nešto drugo?"
Prijevod: "Ne moram riskirati s tim jelom jer će mi mama/tata uvijek pripremiti ono što volim!"

Bolje je reći: "Svi imamo isto jelo za večeru, ponekad će to biti tvoje omiljeno jelo, a ponekad omiljeno nekom drugom."

Obrazloženje: Zajednički obroci uče djecu uče da je jelo obiteljski čin i ohrabruje ih da s vremenom prihvate širi izbor hrane.

Izvor: Raise Healthy Eaters

 

RODITELJSTVO BEZ STRESA


roditeljstvo bez stresa predskolci-skolarci2

Roditelji vrlo brzo shvate da u stresu ne mogu postići dobro i kvalitetno roditeljstvo, bez obzira na pozitivne namjere.
Istina je da moderan način života uzrokuje stres, ali i da se stres jedne osobe reflektira na druge.
Stres je zapravo samo dijelom ono što nam se događa, većinom se radi o našoj reakciji na događaje.

Kao roditelji, imamo odgovornost naučiti i znati nositi se sa stresom. Naposljetku, svi želimo da naša djeca dobiju najbolje od nas, a ne ono što je od nas preostalo...

Donosimo vam 10 strategija za uspješno svladavanje stresa. Pokušajte ih primijeniti već danas!
  • Disanje
Obratite pozornost na disanje. Što češće se sjetite disati smireno i duboko, kroz cijeli dan. Kasnite? Dišite! Djeca su upravo pobacala igračke u WC školjku? Dišite. Duboko disanje reducira stres, jer smanjuje količinu hormona stresa koji cirkulira tijelom. Disanje nas vraća u trenutak u kojem se nalazimo, zaustavlja paniku i omogućuje nam izabrati bolji način rješavanja stvari.

Izgleda jednostavno, ali disanje vam doista može promijeniti život. Ako je potrebno, posvuda zalijepite podsjetnike: Diši!
  • Rasteretite svoj raspored
Puno stresa koji osjećamo dolazi od rutinskog natrpavanja obvezama. To je stvar izbora koji nas i košta. Djeci je potreban kvalitetan kontakt s roditeljima, pa kad smo prezauzeti, postaju nemirna i neposlušna. Neka vaša djeca i vaš partner budu prioritet, a sve ostalo smanjite koliko god možete. Kuća može biti u neredu još neko vrijeme. Ništa se neće dogoditi ako za večeru ispečete jaja. Ne morate ništa dokazivati, vaša vas obitelji ne bi mijenjala nizašto na svijetu.
  • San
San je osnovno "oružje" protiv stresa. Vaše tijelo koristi san za obnavljanje i uspostavljanje biokemijske ravnoteže. To nije uvijek jednostavno, jer san ne možemo kontrolirati. Ali, možemo pokušati "uhvatiti" što više sna, makar to ponekad značilo ići u krevet u vrijeme kad djeca idu na spavanje. Jednostavno to napravite!
  • Krećite se
Nakon dubokog disanja i dovoljno sna, vježbanje je najefikasniji način oslobađanja od stresa. Dvadeset minuta znojenja svakoga dana će vam popraviti raspoloženje i sagorjeti masnoće. Nije li to divno? Uključite muziku i plešite zajedno s djecom!
  • Budite fleksibilniji
Ne morate se živcirati baš za svaku neposlušnost ili glupost vašeg mališana. To što se vaš sin potukao ili je kćer pošarala zid ne znači da s njima ili s vama nešto nije u redu. Većinom se radi tek o razvojnim fazama i nema potrebe "raditi dramu". Uspostavite kontakt s djetetom, popričajte, nasmijte se skupa i tako ćete otkloniti i svoj i djetetov stres.
U dane kad vam se od dječjih nepodopština diže kosa na glavi, prisjetite se trenutaka kad ste ih prvi put uzeli na ruke i sreće koja vas je obuzela. To su vaši mališani koji vam pokazuju kako god znaju da su im potrebni vaša prisutnost, ljubav i razumijevanje.
  • Odgađajte sve osim ljubavi
U situacijama u kojima stvarno trebate reagirati kako biste postavili granice - reagirajte. Međutim, prvo se podsjetite da nema žurbe. Ne morate naučiti dijete lekciji istog trenutka. Pobrinite se da svi budu sigurni i smirite se. Što god trebate reći djetetu, bolje ćete mu reći kad budete smireni i povežete se s ljubavlju. To će smanjiti stres koji nastaje ne samo zbog onoga što se dogodilo, već i zbog pritiska da morate postupiti ispravno, a to nije moguće osmisliti u sekundi. Odgoda će vas spriječiti i da kažete nešto zbog čega će vam kasnije biti žao i tako će vaš postupak učiniti efektivnijim.
  • Odustanite od savršenstva
Naravno, život nije bajka, ali je li to razlog da odgađate sreću? Ne postoje savršeni ljudi, niti savršeni roditelji. Težnja ka savršenstvu je velik izvor stresa. Volite sebe - stvarno osjetite ljubav prema sebi iako niste savršeni, to je najbolja stvar koju možete učiniti za sebe kako biste se othrvali stresu. To je nešto što će uvelike biti od koristi i vašem djetetu. Vježbajte pozitivan razgovor sa sobom. Nađite načina da se posvetite sebi. Kad preispitujete svoje roditeljstvo, nemojte si suditi po djetetovom ponašanju već ocjenjujte svoju reakciju na to ponašanje.
  • Zahvalnost i optimizam
Svaki put kad osjetite naviranje negativnih misli i osjećaja, prisjetite se što više stvari na kojima ste zahvalni i pokušajte stvarno osjetiti zahvalnost. Istraživanja pokazuju da se tim načinom znatno reducira stres i pridonosi zdravlju i općem osjećaju zadovoljstva i sreće.
  • Pronađite podršku
Roditeljstvo je najteži posao koji postoji. Svima nam je potrebna podrška nekoga kome se možemo požaliti bez da nas osuđuje ili pokušava "popraviti". Ukoliko vam je potrebno više takve podrške, pokušajte pronaći druge roditelje s kojima se osjećate ugodno i opušteno i započnite novo prijateljstvo. Pročitajte neku inspirativnu knjigu o roditeljstvu. Pišite - dnevnik, blog... to je također odličan način putem kojega se možete rasteretiti i na kraju, biti podrška sami sebi.
  • Unesite više duha u svoj život
Odmaknite se malo od strke u tišinu koja će vas inspirirati i povezati s vašom najdubljom mudrošću. Neke od nas će inspirirati šetnja prirodom i promatranje zvijezda. I djeci će dobro doći tiho provedeno vrijeme u prirodi. Svima nam je potrebna veza s čudesnim svijetom koji nas okružuje i čudesnim nama samima u njemu.

 
Više članaka...
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner