Cendranje i kukanje mališana je pravi trening za roditeljske živce. Ali, djeca ne odustaju... To uzima maha oko djetetove treće godine i ukoliko roditelji ne pronađu pravi modus, može prilično dugo potrajati. Zašto je tako? Hoće li djeca "cendranjem" uvijek dobiti ono što žele? Apsolutno ne. Trebaju li naučiti da se stvari postižu dobrim argumentima koji će na razuman i šarmantan način odgovarati i njihovim potrebama i potrebama drugih? Apsolutno da, ako želite da budu uspješni i izvan roditeljskog doma.
Cendranje je svojstveno mlađim predškolcima. Roditelji obično kažu djetetu da razumljivo ponovi svoju želju jer ga ne razumiju dok tako priča. No, cendranje je naznaka i nečeg dubljeg. Stoga, ako želite zaustaviti cendranje, trebate saznati što stoji iza toga:
1. Dijete cendra jer ne zna kako se nositi s vlastitim potrebama i onim što se od njega traži
Ukoliko ne zadovoljite osnovne djetetove potrebe za kvalitetnim obrocima, odmorom, igrom i ljubavlju, možete računati na cendranje. Dijete možda neće imati ispade bijesa, ali zasigurno će cendrati ako ga npr. prisiljavate da izdrži kupovinu, a već je umorno ili gladno.
2. Dijete cendra jer treba veću povezanost
Prevenirajte. Pobrinite se da vaše dijete dobiva dovoljno vaše pozitivne pažnje, bez da je izaziva. Preduhitrite cendranje dajući djetetu pozornost prije nego što postane zahtjevno. Svatko tko je morao zamoliti partnera za izjavu ljubavi, zna da pažnja dobivena na taj način nikada stvarno ne ispunjava potrebu.
Tajna je u preuzimanju inicijative i čestom davanju pozornosti za koju dijete nije pitalo. Na taj način dijete osjeća sigurnost i povezanost. I osobito je važno obratiti pažnju na prvi znak da dijete treba vašu emocionalnu potporu, prije nego sve krene nizbrdo.
3. Dijete cendra jer mu se ne sviđa to što se događa, a osjeća se bespomoćno
Kad dijete cendra, osjeća se nemoćno. Ako smo ga ukorili zbog toga ili odbili poslušati, povećavamo njegov osjećaj nemoći. Ako smo se predali samo da zaustavimo cendranje, nagrađujemo tu nemoć. Ali, ako smo opušteno i razigrano pozvali dijete da nam se obrati jasnim tonom, pridonosimo njegovom samopouzdanju i ponovo stvaramo most koji nas povezuje.
Razgovor započnite dajući djetetu do znanja da čujete njegove želje;
"Ti stvarno želiš ići u park, a ja te zadržavam kupujući stvari za večeru. I sad si razočaran, zar ne?"
Djetetu je ponekad dovoljan osjećaj da ga je roditelj čuo da bi prestalo cendrati.
Zatim, ako se cendranje nastavi, možete reći zaigranim tonom: "Ne zvučiš mi poput sebe. Pitam se, gdje je otišao tvoj jaki glas?" Činjenica da može koristiti svoj "jaki" glas i ponuditi vam pomoć u potrazi za njim, ovu će situaciju pretvoriti u igru.
"Pa, dobro, gdje je taj tvoj jaki glas? Bio je ovdje prije minutu! Volim tvoj jaki glas i pomoći ću ti ga naći! Da nije ispod stolca? U kutiji s igračkama? Nije... Hej! Našao si ga! To je bio tvoj jaki glas! Jeeej! Daj mi sad reci jakim glasom što si želio?
I konačno, naučite dijete kako nešto tražiti i pregovarati na primjeren način. Budući da je cendranje najčešće izraz nemoći, pomozite djetetu da osjeti kako može dobiti ono što želi u razumnim okvirima. To će mu biti od velike koristi u životu. Ne želimo da dijete uči kako se uspjeh postiže kuknjavom, već upravljanjem svojim emocijama i gledanjem na stvari iz kuta druge osobe (win/win situacija - više u članku
Kako spriječiti dječje svađe/vještine pregovaranja).
Ako danas jednostavno nemate vremena ići u park, onda nemojte ići. Ali, budite suosjećajni naspram djetetove želje i pomazite ga kad je u krizi. Isto tako, ako se dijete pribralo i ponovilo vam svoju želju na razuman način, a postoji mogućnost da ipak svratite do parka, ponudite spomenuto win/win rješenje:
"Ok, ti bi išao u park, a ja moram još nešto kupiti. Ajmo ovako; ako budemo stvarno brzi, svratiti ćemo u park pri povratku kući. Razmisli možeš li mi pomoći da budemo brzi. Ako brzo uskočiš u autosjedalicu, dulje ćemo ostati u parku."
Jeste li time nagradili cendranje? Ne. Osnažili ste dijete, pokazujući mu da je pronalaženje rješenja koje odgovara i jednoj i drugoj strani način da u životu dobije ono što želi.
4. Cendranje jer dijete ima potrebu plakati
Dijete je napeto zbog stresnih situacija; nova dadilja ili prilagodba na vrtić, neko dijete mu je uzelo igračku, privikavanje na tutu, nova beba u kući... nema kraja stresnim razvojnim izazovima! Pokušajte ljubazno odgovoriti na djetetov plač i cendranje, a kad dođete kući, odvojite neko vrijeme samo za dijete. Uzmite ga u krilo, pogledajte ga u oči i obratite se djetetu;
"Vidim da si mi tužan/na. Idemo se malo pomaziti. A ako želiš malo plakati, u redu je. Svi ponekad imamo potrebu plakati. Tu sam i čuvam te."
5. Cendranje - jer pali
Ne nagrađujte cendranje. Nemojte popustiti i kupiti tu igračku, ali budite ljubazni. Odogovarajući na djetetove želje s empatijom (Znam da želiš tu igračku), pomažete mu da se osjeća manje razočarano. I nema ništa loše u pronalaženju nečeg drugog što će usrećiti dijete (sjajna crvena jabuka ili odlazak u park). Ako, s druge strane, dijete osjeća kako uvijek dobiva baš ono što želi, postati će stručnjak za cendranje.
6. Cendranje jer ne činite ništa da biste to spriječili
Promijenite svoj stav. Zašto roditelje cendranje izluđuje? Jer je cendranje zapravo zreliji oblik plača. Dijete vam daje na znanje da treba vašu pažnju, a čovjek je "programiran" da na to reagira i zadovolji djetetove potrebe. Tako već u prvoj minuti cendranja, reagiramo tjeskobom.
Ali, ako duboko udahnete i podsjetite se da nema panike, osjećati ćete se puno bolje i bolje ćete reagirati kao roditelj. Nemojte automatski odgovoriti na krizu, zauzimanjem borbenog stava ili bijegom. Nemojte grozničavo razmišljati što sada. Namiješite se djetetu i zagrlite ga. U većini slučajeva, cendranje će prestati.
Dr. Laura Markham
