Većina djece nije namjerno nepristojna, nego još nisu upoznata s pravilima lijepog ponašanja, objašnjavaju psiholozi.
Ponekad djeca ne shvaćaju da je nepristojno upadati odraslima u riječ, kopati nos ili naglas komentirati nečiji izgled. A u svakodnevnoj jurnjavi, roditelji se nemaju vremena uvijek usredotočiti na pravila bontona.
Ukoliko vaše dijete usvoji ova jednostavna pravila, na način da ih prilagođujete dobi, odgojiti ćete susretljivo i pristojno dijete kojemu će naučeno biti od velike pomoći u kasnijim životnim situacijama;
Ako želiš da ti netko nešto da, reci "molim". Kad nešto dobiješ, ili ti netko pomogne reci "hvala". Daješ li nekomu nešto, reci "izvoli". Ako pogriješiš, reci "oprosti".
Ne prekidaj odrasle u razgovoru osim ako nije zaista hitno. Roditelji će primjetiti da nešto želiš reći i poslušati te kad završe s razgovorom. Ako si uvjeren da ono što želiš reći ne može čekati, reci "oprostite". To je uljudan način da privučeš pozornost. Saznajte više: Kako naučiti djecu da ne ometaju razgovore odraslih
Ako nisi siguran smiješ li nešto učiniti, pitaj odrasle za dopuštenje. Tako poslije nećeš morati žaliti zbog svojih postupaka.
Izbjegavaj nabrajati stvari koje ne voliš, osim ako te netko ne pita ili ti je npr. ponuđena hrana koju ne voliš. I tu se treba pristojno izraziti, npr. "oprostite, ja ne volim ovu vrstu povrća." Radije pričaj o onome što voliš. I ti i svi oko tebe ćete se osjećati veselije.
Ružno je komentirati druge ljude. Ono što ti vidiš kao nečiji nedostatak, drugome možda uopće ne smeta. Komentiranjem nečije pameti ili izgleda, drugu osobu možemo povrijediti, a o sebi stvoriti doista ružnu sliku.
Kad vidiš stariju osobu koju poznaješ ili prijatelja, uljudno pozdravi. Kad se upoznaješ s nekim osobom, pogledaj tu osobu, pruži joj ruku i predstavi se. Kad te netko upita kako si, odgovori mu, a potom ti njemu postavi isto pitanje.
Kada dođeš u goste prijatelju, pozdravi ukućane, ponašaj se pristojno i na kraju zahvali na gostoprimstvu.
Prije nego što uđeš u neku prostoriju na kojoj su vrata zatvorena, obvezno pokucaj i uđi tek kad začuješ "slobodno".
Kad telefoniraš, uvijek se pristojno predstavi i zamoli da ti se javi osoba s kojom bi htio razgovarati.
Nikad ne psuj. Odrasli su već čuli sve te proste riječi i više im nisu zanimljive, nego neugodne i dosadne. Ne psuj niti pred drugom djecom. Možda će ti se činiti da ih zabavljaš, ali nije tako. O tebi će imati loše mišljenje i oni i njihovi roditelji. Isto tako, ne nazivaj druge ljude pogrdnim imenima. Nemoj se smijati drugim ljudima. Kako bi se osjećao da se netko tako ponaša prema tebi.
Ako sudjeluješ u nekoj igri ili si na predstavi koja ti je dosadna, nemoj gunđati i smetati. Strpljivo pričekaj kraj igre ili predstave, jer su se drugi oko toga potrudili.
Nemoj se tući. Ako slučajno nekoga gurneš ili udariš, ispričaj se.
Kad kašlješ ili kišeš, pokrij usta ili nos maramicom ili rukom. Ne kopaj nos, ne podriguj glasno i ne ispuštaj vjetrove u javnosti i prisutnosti drugih ljudi. Ukoliko imaš potrebu podrignuti, makni se na stranu i pokrij usta rukom. Ukoliko moraš ispustiti vjetar, pokušaj otići u toalet.
Smeće se baca u za to određena mjesta. Nikad ne bacaj smeće na cestu.
Kad prolaziš kroz vrata, pogledaj ima li koga iza tebe i pridrži mu vrata. Ako vidiš da netko od ukućana (ili učitelj/ica) radi nešto u čemu bi mu mogao pomoći, ponudi svoju pomoć. Ako te oni sami zamole za pomoć, nemoj gunđati, već pomozi. Tebi je također pomoć često potrebna. U tramvaju, autobusu, ambulanti... uvijek ustupi mjesto invalidu, starijoj osobi ili trudnici.
Pri jelu je nepristojno srkati i mljackati.
Ne zaboravi na riječi "molim" i "hvala". Ukoliko nešto ne želiš jesti, reci "Ne, hvala."
Nemoj jesti prstima i nauči pravilno koristiti jedaći pribor. Koristi se salvetom za brisanje ustiju.
Shine from Yahoo
Saznajte više:
Bonton - lijepo ponašanje
E- bonton
Majke i očevi brinu za svoju djecu na jedinstven i u mnogočemu različit način. Djeca zapravo mogu prepoznati razlike između načina na koji majke i očevi pristupaju roditeljstvu i odgoju. Iako većina istraživanja govori kako na razvoj djeteta uglavnom utječu majke, ista istraživanja potvrđuju da je kvalitetan utjecaj očeva nezamjenjiv i uvelike pridonosi psihološkoj stabilnosti djeteta. Što očevi nikada ne bi trebali govoriti majkamaAko ste tek postali otac, ovi će vam savjeti pogotovo dobro doći:
- Nemojte zahtijevati vrijeme za sebe - Majke posve male djece nemaju nimalo vremena za sebe. Zapravo, vrijeme koje imaju za sebe je onih 20-tak minuta koje će zahvalno provesti pod tušem. Stoga budite fer i pričekajte sa svojim vremenom još koji mjesec.
- Nemojte govoriti majci da ćete joj pričuvati dijete kako bi mogla nekuda otići. Ideja je odlična, ali je formulacija pogrešna. Radi se o vašem djetetu, stoga vi ne pružate uslugu čuvanja, već provodite vrijeme sa svojim djetetom.
- Izaberite trenutak u kojemu ćete majku male bebe pitati kako je provela dan. Iako su vaše namjere bezazlene i vi ste puni dojmova koje nakon posla želite podijeliti sa suprugom, radije pričekajte večer i opušteniju atmosferu.
- Nikada nemojte reći majci da izgleda kao da bi joj tuširanje dobro došlo. Istina, dobro bi joj došlo tuširanje, masaža, frizura i prospavana noć, ali doista je ne morate još i vi podsjećati na to.
- Nikada nemojte doći kasno i pitati je što nije u redu. Ukoliko znate da ćete kasniti, nazovite svoju suprugu i javite joj. Kad krenete prema kući, nazovite je i javite joj da ste krenuli.
- Majci svoje djece nikad nemojte govoriti da se promijenila, ili da je kriva što se vaš odnos promijenio. Naravno da se dolaskom djece puno toga mijenja. Prioriteti su potpuno drugačiji i majke to prihvaćaju instinktivno dok je očevima potrebna prilagodba. Da biste sa svojom suprugom imali još kvalitetniji odnos nego prije, sada joj pružite nježnost i razumijevanje.
- Majku svoje djece nemojte pitati želi li da presvučete dijete, nešto skuhate ili počistite. Ne trebate pitati možete li pomoći. Vi ste ravnopravna zajednica i jednostavno se uključite.
- Nemojte je pitati je li primijetila da ste pomogli niti joj nabrajati koliko ste se angažirali. Nema potrebe da na taj način privlačite pozornost. Naravno da je vaša supruga primijetila vaš trud i ona ga cijeni, izrekla to naglas ili ne. Vi svojim angažmanom ne prikupljate bodove već pridonosite sretnom obiteljskom okruženju.
- Nikada nemojte reći; Večeras nam (mi) dolaze prijatelji. Uvijek pitajte svoju suprugu je li raspoložena za goste, pogotovo ako imate malo dijete.
- Nikada nemojte reći: Pa, kako nisi stigla to obaviti? - podrazumijevjući da ako je majka kod kuće ima puno vremena. Majke s bebama ili malenom djecom su okupirane cijelo vrijeme i ako je sve kako treba i na svome mjestu, znajte da je za to potrebno puno truda i dobre organizacije.
- Nikada svoju suprugu ne uspoređujte s njezinom ili svojom majkom, pogotovo u negativnom kontekstu ili u kontekstu odgoja djeteta. To je siguran put ka svađi.
Saznajte više:
Kako biti najbolji tata
 Što majke nikada ne bi trebale govoriti očevimaMajka se treba opustiti i ne biti "nadzornik" u odnosu djeteta s ocem. Riječi koje majke u svojoj brizi mogu i nehotice izgovoriti, mogu povrijediti očeve i poljuljati njihova nastojanja. Donosimo nekoliko takvih primjera:
- Ti jednostavno ne razumiješ – Otac zapravo razumije. On je roditelj kao i vi, i voli svoje dijete baš kao i vi. Pokažite razumijevanje koje vam je i samima potrebno.
- Ne radiš to ispravno – Umjesto toga, zašto ne biste rekli nešto poput: "Pokušaj ovako, primjetila sam da djetetu više odgovara taj način."
- Daj mi moje dijete – Ups! Djeca imaju dva roditelja. Ako želite da tako i ostane, nemojte to izgovarati.
- To je pokupio/la od tvoje obitelji – Ako ne govorite o veličini stopala i lijepim očima, to može biti početak neprijateljstva.
- Nisi od pomoći - Čak i ako otac promijeni tek četvrtinu pelena koje je potrebno promijeniti u danu, pokažite mu da to cijenite. Jedino na taj način možete potaknuti oca da se i više angažira, ukoliko smatrate da je to potrebno.
- Makni se – Razmislite o tome. Želite li da se zaista makne?
- Koliko ti puta to moram reći – Sjetite se koliko je vama trebalo vremena da usvojite neke stvari, na koliko ste pitanja tražili odgovor i koliko vas još pitanja očekuje kroz odrastanje vašeg djeteta. Pokušajte biti strpljiviji jer za rutinu je potrebno vrijeme.
- Ne mogu ti povjeriti dijete – Ovo je vrlo ozbiljna izjava i svakog oca će duboko povrijediti. Ako se tako i osjećate, smireno porazgovarajte sa suprugom i pažljivo mu recite što konkretno izaziva vašu nesigurnost.
I ne zaboravite, ne postoje "savršeni roditelji". Težnja za savršenstvom u roditeljstvu vas samo može ispuniti frustracijom. Nemojte biti previše strogi prema sebi ako ponekad pogriješite. Mame i tate imaju svakodnevne prilike za zdravo, autoritativno roditeljstvo i kvalitetan međusobni odnos.
|
Zdrava komunikacija koja uključuje ljubav i razumijevanje pomaže roditeljima da razviju stabilan odnos sa svojom djecom i prevenira nepoželjne oblike ponašanja kod kuće i u školi.
Komunikacija nije nimalo jednostavan proces, jer dijete prima različite informacije od sugovornika. Te informacije uključuju:
- ton vašeg glasa (glasan, nježan, intenzivan, šapat…)
Kroz komunikaciju s vama, dijete gleda, sluša i reagira. Pri tom i procjenjuje vrijeme kada će i kako odgovoriti ili reagirati. Govor tijelaRiječi koje izgovarate često imaju manju težinu nego neverbalna komunikacija. Jako je važno imati na umu dojam koji ostavljate izrazom lica i govorom tijela. Odvojite trenutak i pogledajte svoje lice u ogledalu. Kako izgledate? Jeste li namršteni ili nasmijani, djelujete li suzdržano? Kad se približite djetetu s blagim i nasmijanim licem, ono će biti osjetljivije na poruku koju želite prenjeti. Razmislite o vašem stavu. Stojite li nad svojim djetetom pri razgovoru ili se spustite na njegovu visinu? Obratite pažnjuMlađe dijete će znati da vam je do njega stalo kroz pažnju koju mu poklanjate s ljubavlju, ali kada dijete krene u školu, provoditi ćete manje vremena zajedno i biti će potreban dodatni napor kako biste održali dobar odnos. Intenzitet i način na koji djetetu poklanjate pažnju, mijenjati će se kako dijete bude sazrijevalo i kako se njegove potrebe budu mijenjale. U dobi od pet godina dijete uživa u komunikaciji kroz maženje, škakljanje ili zagrljaje. Ono će se razveseliti ako mu namignete, potapšate ga po ramenu, promrsite mu kosu ili dignete palac u znak odobravanja. Rituali pozdravljanja pri odlasku u školu su također vrlo važni – mahanje pri ulasku u školu ili kroz prozor učionice dati će djeci do znanja da mislite na njih. Dijete uvijek na neki način daje do znanja da treba pažnju. Manje će dijete to učiniti kroz plač ili će vas zvati. Školarac će se pak poslužiti suptilnijim metodama; pokazati će vam najnoviji crtež, željeti otpjevati ili izrecitirati pjesmicu koju su učili toga dana. Svi ti načini nisu samo skretanje pozornosti. Vaša pažnja je potrebna djetetu kako bi izgradilo samopoštovanje i samopouzdanje. I zbog toga, odvojite vrijeme, iskoristite "poziv" djeteta za vašom pažnjom i pokažite interes za ono što radi i ono što mu se događa. Neka vaša poruka stigne do djeteta
Ako želite da vaša poruka stigne do djeteta, trebate mu se približiti i fizički. Ako ga zovete iz daljine ili iz druge prostorije, dijete ne može čuti niti razumjeti cijelu poruku. Također će propustiti i vaš izraz lica te gestikulaciju, koji mu pokazuju je li vaša poruka ozbiljna.
- Djetetu se prvo obratite imenom.
Ovo će privući pažnju – ljudi pomnije slušaju poruke koje uključuju i njihovo ime. Tako im je jasnije da je poruka upućena isključivo njima. Ako se ime izgovori na kraju rečenice, dijete će manje pažnje posvetiti samoj poruci, jer možda neće shvatiti da je poruka upućena upravo njemu. "Marko, vrijeme je za ručak!" će imati mnogo bolji učinak nego "Vrijeme je za ručak, Marko!".
- Neka uputstva budu pozitivna.
Na primjer, vaše dijete će reagirati bolje ako mu kažete ono što želite da učini, a ne ono što želite da prestane raditi. Pokušajte: "Sanja, molim te, pospremi radni stol.", umjesto "Sanja, radni stol ti je opet neuredan."
- Dajte djetetu priliku da odgovori.
Mladom mozgu je potrebno nekoliko sekundi za obradu onoga što ste rekli i pretvaranje uputstva u akciju.
Mlađi školarac može zapamtiti otprilike tri predmeta u jednoj rečenici. Na primjer: "Tomica, molim te, skini kaput, ovjesi ga i onda dođi ovdje.", uglavnom će rezultirati dobrom reakcijom. Dok će: "Tomica, skini kaput, ovjesi ga, odnesi torbu u sobu, operi ruke, presvuci se i onda dođi ovdje.", biti previše.
Dobro je dati izbor – to će izgraditi neovisnost djeteta. Na primjer: "Ana, želiš li sada pripremiti odjeću za sutra ili ćeš to učiniti prije spavanja?". Međutim, ne postavljajte pitanje ako zapravo dajete instrukciju. Pitanje "Želiš li sada pripremiti odjeću za sutra?", omogućava djetetov odgovor – "ne!".
Roditelji su najutjecajniji modeli svojoj djeci. Po njima djeca uče različite socijalne uloge i vještine, te razvijaju samopouzdanje. To znači da ukoliko niste tolerantni, marljivi, srdačni, miroljubivi i sl., ne očekujte to ni od vlastite djece.Što su to socijalne vještine?Socijalne vještine su sposobnosti prilagođivanja i pozitivnog ponašanja, koje omogućuju osobama da se uspješno nose sa svakodnevnim zahtjevima i izazovima. Riječ je o naučenim oblicima ponašanja, uvježbanim sposobnostima koje se uče od najranijeg djetinjstva u obitelji; spontano, imitacijom ili metodom pokušaja i pogrešaka, a potom iz promatranja i interakcije s drugim ljudima (prijatelji, vrtić, škola). Socijalne vještine pridonose uspostavljanju uspješnih odnosa i većem osobnom zadovoljstvu. Da bismo djecu naučili socijalnim vještinama, nije im dovoljno samo pričati o tome kako moraju biti ljubazna, velikodušna i sl., već im treba osmisliti i ponuditi situacije u kojima te vještine mogu učiti i usvojiti. Također im nije dovoljno samo govoriti o tome što se ne smije i što ne rade dobro, već je izrazito važno reći im kada nešto naprave dobro.
- Pri poučavanju djece trebamo podržati (pohvaliti, nagraditi, dati pozitivnu pažnju) ponašanje koje želimo da dijete zadrži ili razvije, a prekinuti i ignorirati ono koje želimo ukloniti. Izrazito je važno verbalno podržati dijete svaki put kada pokazuje socijalne vještine.
- U načelu izbjegavajte kažnjavanje jer ono za dijete ima komponentu ukazane pažnje (pri kažnjavanju obično vičemo, emocionalno se angažiramo). Npr., sramežljivo dijete trebamo pohvaliti i ohrabriti kada se druži s vršnjacima, koliko god to rijetko bilo, pohvaliti ga možemo i u društvu vršnjaka; ne treba mu poklanjati pažnju kada se krije od gostiju.
- Poželjno je da se roditelj koristi modeliranjem, tj. da sam pokaže neko ponašanje koje dijete učenjem po modelu usvaja te kasnije samo izvodi. Stoga, nemojte tući svoje dijete ako ne želite da se ono tako ponaša prema drugima. Ovisno o vlastitom načinu rješavanja problema, ono će rješavati probleme s drugima.
- Ako ćemo dijete znati ozbiljno slušati i dijeliti osjećaje s njim, tada će ono naučiti biti suosjećajno u odnosu s drugima.
- Vrlo je djelotvorna i metoda igranja uloga. Npr., ako je dijete sramežljivo, kažemo mu "Ja sam tvoj najbolji prijatelj. Uvijek se igramo onog što ja predložim i idemo kamo ja želim. Zamisli da ti danas želiš u kino jer film koji želiš gledati igra zadnji dan, a ja želim ići u zološki vrt. Pokušaj me uvjeriti da idemo danas u kino." Nakon igranja uloga se analizira kako se dijete osjećalo u svojoj ulozi. Ukoliko je bilo neuspješno, zamijenimo uloge te modeliranjem pokazujemo djetetu kako se moglo ponašati, nakon čega opet razgovaramo o osjećajima i postupcima.
- Važno je odgajati dijete toplo i podržavajuće, te uvijek imati u rukavu neko iznenađenje za trenutke kada je dijete ponašanjem koje želite razviti stvarno zaslužilo pozitivno potkrepljenje.
Da bi dijete bilo uspješno u socijalnim kontaktima s drugima izrazito je važan i razvoj samopouzdanja, a tu opet roditelj ima glavnu ulogu:
- Razgovarajte često sa svojom djecom, i pokušajte razumjeti što pokušavaju učiniti i što im je važno.
- Na pitanja djeteta uvijek odgovarajte ljubazno, osiguravajući mu podršku, te mu što češće postavljajte protupitanje kako bi imalo mogućnost samo odgonetnuti odgovor na svoje pitanje.
- Ne sputavajte svoje dijete redovito kroz duži period. Također se nemojte argumentiranim objašnjenjima protiviti svome djetetu, pogotovo kada ono prolazi normalno razdoblje negativizma (npr. oko 3. ili 5. godine).
- Osigurajte djetetu priliku za učenje. Poželjnije je dopustiti mu da s vama kuha, nego mu samo govoriti o tome. Pritom budite nenametljiv "savjetnik". Dijete će se jako dobro osjećati kada samo uspije u nečemu, a vi ga onda nemojte zaboraviti pohvaliti.
|
