Jeste li već čuli za izraz "helikopter roditeljstvo" (helicopter parenting)? Izraz se odnosi na roditelje koji neprestano i hiperaktivno oblijeću oko svoje djece i uskaču svaki put kad negdje "zaškripi", uklanjajući pred djetetom svaku moguću prepreku. Brojna istraživanja pokazuju da ovakav pristup negativno utječe na djetetovu osobnost, a kod roditelja (naročito majki), izaziva frustraciju i tjeskobu.

Razumski, svi znamo da je ponekad potrebno napraviti odmak, dati djetetu pravo na pogrešku i omogućiti mu da samo nešto učini za sebe.

Emocionalno, nije nam lako i zbunjeni smo. U kojim situacijama pomagati djetetu i koliko trebamo pomoći, a kada uopće ne trebamo pomagati?

Da bismo pronašli ravnotežu, prvo trebamo osvijestiti iz kojih pobuda pomažemo svojoj djeci ili obavljamo stvari umjesto njih.
Različiti su razlozi zbog kojih se roditelji nađu u situaciji da praktički žive živote svoje djece. Jednom kad spoznaju motive koji ih vode, roditelji znatno lakše donose odluke i jednostavnije mogu procijeniti kada je i kako potrebno pomoći djetetu.

Slijede motivi koji nas mogu učiniti "helikopter roditeljima":

• Pomagač

Postoje roditelji koji su prirodni njegovatelji. Oni vole biti ljubazni i davati drugima, uključujući i njihovu djecu. Oni su uvijek na raspolaganju kad to njihova djeca trebaju. Teško im se zaustaviti i prestati obavljati stvari koje bi djeca trebala obavljati sama. Kad dijete zaboravi ponijeti pernicu u školu, roditelj pomagač će za njim trčati u školu kako bi njegovo dijete bilo opremljeno. Dijete će vjerojatno već u nekom od idućih dana zaboraviti cijelu školsku torbu, jer ispada da se radi o odgovornosti njegovog roditelja, zar ne? A roditelj to čini u ime svoje dobrote.

• Zabrinuti roditelj

Postoje roditelji koji uvijek brinu. Oni strahuju da njihovo dijete neće postići uspjeh u školi ukoliko umjesto njega ne napišu zadaću, da će se njihovo dijete razboljeti ako ne pojede ručak ili da će nastradati ako se samo ljulja na ljuljački. Ovi roditelji će učiniti sve kako ne bi morali brinuti. Oni će stajati ponad svojeg djeteta dok piše zadaću, prisiljavati ga da jede i strepiti nad svakim njegovim korakom.

• Krivac

Postojeroditeljikoji se uvijek osjećajukrivima.Osjećaju krivicu ako ne radestvariza svoju djecu.Imaju nerealnaočekivanja po pitanjutoga što"dobar roditelj"zapravopodrazumijeva.Po njima,"dobar roditelj" osigurava da djeci bude toplo, da su sita, da postižu uspjehe, a da pritom roditelj nikad ne viče i nema pravo na umor i loše raspoloženje. Roditelji "krivci" mogu ozbiljno narušiti svoje zdravlje.

• Roditelj koji izbjegava konflikt

Postojeroditelji kojićeučinitisve kako se njihovo dijete ne bi naljutilo ili neprihvatljivo ponašalo. Oviroditelji znajuda će njihovo dijete, ako primjerice umjesto njega ne pospreme igračke biti razdražljivo i imati ispade bijesa. Roditelj koji izbjegava konflikt će umjesto djeteta izvršavati njegove obveze, radi mira u kući.


Većina roditelja će se prepoznati u barem nekoj od ovih kategorija. Naravno da su ustupci koje ponekad činimo svojoj djeci poželjni i povezujući, ali važno je biti svjestan da takvo konstantno ponašanje ima dugoročno loše posljedice po našu djecu i nas same.

Tako na primjer, kada vaše dijete ne učini nešto što je njegova odgovornost, umjesto da trčite za njim ili to činite umjesto njega, zaustavite se. Vjerojatno ćete se osjećati loše jer želite pomoći svojem djetetu, brinuti ćete, ali to je jedini put ka osamostaljivanju djeteta. Dobar roditelj će se svakako pobrinuti da njegovom djetetu bude toplo, da je sito i sigurno, ali će ga također naučiti vještini upravljanja svojim životom.