KREDA:

Težak je danas život krede,
čini se one više ne vrijede.
Flomasteri nas svaki dan,
iz škole žele izbaciti van.

PLOČA:

I mene, draga, ista briga muči,
kao da nisam u svojoj kući.
Umjesto mene u školi žele
imati ploče posve bijele.

KREDA:

I ja sam čula upravo tako,
da bi nas mogli zamijeniti lako.
Umjesto kreda flomasteri će risati,
po bijelim će pločama pisati!

PLOČA:

Joj, mene, joj,
od muke me oblijeva hladni znoj.
Najbolje je odmah pobjeći,
tu strašnu sudbinu izbjeći.

KREDA:

Mi koje oduvijek u školama stojimo,
mi da se tih novotarija bojimo?
Učionica oduvijek naš je dom,
ostajemo ovdje, svoj na svom!

PLOČA:

Pravo zboriš, neka se zna!
Đaci će uvijek kredom rado risati,
lijepa će slova po ploči pisati.
Skupa u slozi mi sada stojimo,
ničeg se više ne bojimo.