Bundeva: Kako je lijep ovaj jesenji dan. Godi mi sunce nakon duge kiše. Ne bi mi škodilo da narastem još više.

Zelje: Dosadna bundevo, i tako si predebela. Zar misliš da je tvoja gredica cijela? I zar misliš da tebe sade jer si neka ljepota. U strašilo će te pretvoriti na kraju života.

Bundeva: Možda me izaberu za kraljicu nekog bala. I dok tamo budem carevala, sjetit ću se kako vam je sudbina jadna, dok vas žvaču nečija usta gladna.

Krumpir: Zar misliš da je sramota u objed se pretvoriti? Za nas krumpire to je najveća slava.

Paprika: I ja također želim postati salata, to su prije mene bili moji mama i tata.

Bundeva: Vaše se želje i priliče nekom tko je nevažan i mali. U visoko društvo ne bi vam dali. Ali, gle! Već dolazi netko tko će me sigurno primijetiti. Da me odnese iz ovog blata, sigurno će se sjetiti.

(Dolaze dječak i djevojčica)

Dječak: Pogledaj, baš dobro što smo se u šetnju odvažili, jer našli smo bundevu kakvu smo tražili.

Djevojčica: Za jesenju svečanost strašilo ćemo praviti, dugo se igrati, pjevati, slaviti.

(Odnose bundevu i pjevaju: "Kolika je bundeva narasla u polju…")