DJEVOJČICA: Vama koje ste nam darovale život.

DJEČAK: Koje ste nam svoju sreću dale,

DJEVOJČICA: ...koje ste nam ispričale mnogu priču,

DJEČAK: ...koje ste s nama i plakati znale...

SVI: Htjeli bismo danas svi mi, djeca velika i mala, uz kiticu proljetnog cvijeća, reći vam od srca -  HVALA!

DJEVOJČICA: Al'  prazne su, slabe i najljepše riječi, k'o žednoj zemlji kapljica kiše.

DJEČAK: Za vašu ljubav, ali i ukore, mi smo vam dužni daleko više.

SVI: Što da vam damo za mnoge srebrene niti u kosi, za besane noći, za suze skrite u proljetnoj rosi?

DJEVOJČICA: Svu našu mladost i skrivene nade,

DJEČAK: ...svu našu radost duše nam mlade,

DJEVOJČICA: ...svu našu sreću iz sunčanih dana;

DJEČAK: Sve smo to primili iz vašega dlana.

SVI: Vi ste nas učile kako se na molitvu ruke sklapaju, kako se sa šapatom cvijeća nova jutra stapaju. Zato nek' zvjezdano nebo nad stazama vašim otvori njedra, nek pozlati svijetle vidike i obzorja proljetna vedra.

DJEVOJČICA: I mnogo još toga mi ne bismo znali:

DJEČAK: Da nema sreće bez kaplje gorčine,

DJEVOJČICA: ...radosti čiste bez skrivene tuge,

DJEČAK: ...ni očaja bez tračka vedrine.

SVI: I nitko na ovome svijetu nije podmetnuo sigurnije rame pod teret naših svakodnevnih briga, nego što mogu naše voljene mame. Zato bismo htjeli danas - svi mi, djeca velika i mala, uz kiticu proljetnog cvijeća, reći vam od srca HVALA!