JURICA: Hej, mama, gdje mi je maska što sam je lani dobio na dar?

GLAS MAME: Ne znam, dušo! Pogledaj na police i pretraži stari ormar!

JURICA: Tu nije...tu nije... hej, mama, ne mogu je nigdje naći!

GLAS MAME: A što će ti ta stara, ofucana maska? Sada si već veći, pametniji i jači, mogao bi nešto drugo, maštovitije naći!

JURICA: Ali mama, za petnaest minuta trebam biti spreman, a ja ni ideje dobre još nemam!

GLAS MAME: Ah, sine, kod tebe je uvijek sve u zadnji čas, i mogu ti reći da time pomalo izluđuješ sve nas.

JURICA: Ali mama, pomozi, ti me barem dobro znaš, preoblačenje mi nije jača strana baš.

GLAS MAME: Oprosti, moj dragi "gotovane", ja ću ipak samo promatrati sa strane. Pametnija posla trenutno imam, krafne slasne za sve nas spremam.

JURICA: Uh, pa neka onda bude tako, morat ću se sam pomučiti jako. Da vidimo, sve polako; Uzet  ću bakinu finu, starinsku, vunenu pelerinu. Bako, smijem li?

GLAS BAKE: Uzmi, sinko, uzmi i čuvaj mi je jako, jer danas se više ne rade pelerine tako.

JURICA: Dobro, dobro, bako! A na glavu djedov lovački šešir. Hej, djede, kamo si stavio svoj stari, lovački šešir?

GLAS DJEDA: Što kažeš, šešir? Eno ga u ormaru, tamo je našao svoj zasluženi mir.

JURICA: Eto tako, još oko vrata tatina nova kravata. Da mi je samo znati gdje li ju skriva, inače obično ovdje u ormaru biva?! Aha, evo je!  Još na oči šminka, i crna krinka, i bit ću spreman. Maminom bojom za oči nacrtat ću si bradicu i brkove tanke... ju-hu, bit' ću pravi princ iz bajke!

GLAS MAME: Jurice, Jurice, evo na vratima jedne zgodne curice!                                 

(dolazi djevojčica obučena u princezu)

JURICA: Gle ti nju!

MAJA: Ja sam princeza!

JURICA: A ja sam princ!

MAJA: Baš smo zajedno zgodan par!

JURICA: A sada, na karneval!

MAJA: Na karneval!

JURICA: Pazi sad! Svim maskama dajemo na znanje: idemo na naše fašničko vjenčanje!