U Aziji postoji čak 5 vrsta "letećih" zmija, koje narastu od 60 cm do 1,2 metra, a većinu vremena provode u krošnjama azijskih šuma. Njihov otrov nije poguban za ljude, već samo za male životinje kojima se hrane: žabe, ptice, glodavce, guštere i šišmiše.

Leteće zmije nemaju krila, udove, niti opne za "jedrenje" poput nekih vrsta vjeverica, a ipak u letu mogu prijeći udaljenosti i do 100 metara. Što su zmije manje, to su vještije u letu.

Kada se pripremaju za skok, dogmižu do kraja grane i objese se poput kuke. Potom odskoče s grane, spljošte tijelo, uvuku trbuh i rašire rebra. Taj oblik tijela zmijama pomaže u preletu i usporava padanje.

U zraku zmije zapravo nastavljaju "valovito gmizati", na sličan način na koji to čine na zemlji. Prilikom preleta, one mogu skretati i mijenati smjer.

Znanastvenici smatraju da leteće zmije svoju vještinu koriste kako bi pobjegle grabežljivcima ili uhvatile plijen.