S prvim vjesnicima stiglo je i proljeće. Sramežljivo, promjenljivo, puno iznenađenja, jer nam svakim danom nešto novo sprema: par kapi kiše da nam osvježi lica, sunce da nam ugrije srca, borbu vjetrova i ptica, miris cvijeća iz vrta.

VISIBABA

Jutros je kraj puta nikla
mala bijela glava.
Upitah je: "Kako se zoveš?"
A ona mi reče: "Visibaba!"
Pokraj nje su mnogi stali,
al' je ipak nisu brali,
a ona tužno samo gleda
kao da se brati ne da.
Svakog moli, tužno zbori:
"Nemojte me danas brati,
veća moram još narasti,
a kad budem stala rasti,
onda ću se i rascvasti.
Tko me onda bude brao
najljepšim cvijetom bude me zvao."

(Iz moje prve knjige "Moje djetinjstvo kroz pjesme i priče")

Priželjkujući sunčevu toplinu, probudila nas je čežnja za ljepotom i još mamurne izvukla u prirodu da opijeni mirisom života osjetimo moć nicanja i rađanja, da prodišemo ljubavlju i na najbolji mogući način prionemo stvaranju novih nadanja koja će nas povesti u bolje sutra.

Otvorimo prozore, zavrtimo kazaljke i jednostavno uživajmo u proljetnom buđenju!

Jelena Sekovanić