Svibanj. Mjesec u kojem se priroda budi, raste i cvjeta. Razdoblje u kojem svi očekujemo puno više sunčeve topline nego što smo je ljetos dobili. Svibanj bi, kalendarski, trebao biti prvi pravi proljetni mjesec. No, svježa jutra i hladnije noći ni danju ne dozvoljavaju suncu da nas malo jače ugrije, pa su nam sve te nestabilne prognoze krive što smo, odrastajući, postali neprilagodljivi i suncu i vjetru i kiši.

Maleni nemaju tih problema, jer kada se pojavi sunce, odmah istrče van upiti svojim osmijesima tu blagu sunčevu toplinu, uživajući u svakom dodiru tih nježnih zraka na njihovoj mekoj koži. Vjetru pak puste da im zaplete kose i, barem na dan, svakog od njih učini svojevrsnim junakom kojem jakna ili vesta vijore poput plašta, dok u mislima spašavaju svijet od nedaća. A kad zapljušti kiša, najbolje je umotati se u dekicu i stisnuti uz svoje voljene slušajući vesele pjesmice čiji nas ritam potakne da se ubrzo raskrijemo i bosonogi zaplešemo onako nesputano, obavezno uz osmijeh.

KRIVO  VRIJEME

Iz ruke u ruku,
Iz misli u glavu,
Zbog nestalnog vremena,
Vrapci su pokisli.
A za sve što se zbiva,
Krivo je vrijeme,
U oblaku kiša,
U srcu želja,
Kap do kapi
I mi smo se stisli.

(Iz zbirke pjesama "Ljetni kofer")

Jelena Sekovanić