Kristijana Peršić

Jednog je toplog
Proljetnog dana
Pokucalo proljeće
Na vrata medina stana.

Zujat su pčelice stale,
A visibabe sneno
Podizale svoje glave.

Medo se rastezat stao
I još pospan
Skoro na nos pao.

Još je pospan jako bio
Al' kad je ugledao med
Sreću nije krio.

Zasladio se medo
Slatkim medom
I probudio sve životinje redom.

Sada je budna
Šuma cijela
I svi oblače
Svoja proljetna odijela.