BUĐENJE

Zdenka Petek-Markić

Probudih se jutros, u proljetno jutro snježno,

Pogledah kroz prozor, hladno je, pada snijeg,

Dodirne mi ruku, svojom njuškicom nježno,

Otvaram vrata, trči na snijeg, raduje se kao malo dijete,

Raduje se svaki dan,

I kad sunce grije i kad kiša njen obraz mije,

Raduje se svaki dan,

I kad njuškicom po snijegu ruje i kad šapama u blato kroči,

Oh, treba i to znati, treba i to moći.