Istraživanja su pokazala da blizanaci mogu kasnije progovoriti od svojih vršnjaka, naročito ako su mališani rođeni prijevremeno ili su imali nisku porođajnu težinu. Čest je slučaj i da roditelji blizanaca imaju manje vremena posvetiti se svakom djetetu pojedinačno, pa to može biti jedan od razloga slabijeg razvoja govora.
Naravno, ne radi se o pravilu, vaši mališani mogu biti pravi "brbljavci", a jedan od mališana često zna biti spretniji u govoru od drugoga.
Obično je on dominantnija osoba, pa zato sebi daje ulogu "advokata" i odgovara na pitanja za oboje. Drugom blizancu najčešće ta podjela uloga odlično odgovara, jer zna da će brat ili sestra reći u njegovo ime sve što i on misli. Taj šutljiviji mališan je s druge strane spretniji u nečemu drugom, na primjer, razvijenija mu je motorika.

Ako vaši blizanci i zaostaju u govoru u odnosu na svoje vršnjake jedince, oni su intelektualno na istom nivou.
Te razlike u govoru bi se trebale izgubiti u ranoj školskoj dobi djece, a stručnjaci smatraju da bi roditelji trebali razvijati dijalog sa svakim djetetom pojedinačno, a ne im se obraćati kao "cjelini".
Još jedan od razloga nerazumljivosti blizanačkog govora jest i to što se blizanci često međusobno natječu za pažnju odraslih, pokušavaju čim više reći pa pričaju brže i nespretnije.

Oko 40 % blizanaca u drugoj godini života, u periodu tzv. ekspanzije govora, razvijaju svoj jezik koji samo oni razumiju. U znanosti je ovaj fenomen poznat kao "jezik blizanaca", a stručno se naziva idioglosija, kriptofazija ili autonomni govor. Blizanci izgovaraju riječi neispravno, pa čak i izmišljaju nove, a pritom se međusobno odlično razumiju.


To je kasnije također razlog njihovih slabijih govornih sposobnosti, iako oni bez problema razumiju govor drugih. Oko treće godine, blizanci sami od sebe prestaju pričati svojim jezikom. Ako se i dalje nastave sporazumijevati samo na taj način i tako se izoliraju od okruženja, treba se posavjetovati sa logopedom.

Najvažnije je da svakom blizancu pojedinačno posvećujete dovoljno pažnje, odnosno da nekoliko puta dnevno razgovarate sa svakim odvojeno. Prilika za to ima dovoljno, jer blizanci ne moraju sve raditi istovremeno. Tako se npr. mama može posvetiti samo jednom djetetu u nekoj aktivnosti, a tata drugome.

Uvijek sa svojim mališanima pričajte ispravno izgovarajući riječi i očekujte od njih da vam odgovore na isti način. Kada se igrate svi zajedno ili radite nešto drugo, ne obraćajte im se kao cjelini, na primjer: "Što ste radili?" ili "Donesite mi igračku", već svakom posebno.