MOJ SEKIN ŠKOLSKI DNEVNIK (I IMENIK)

tekst: Zoran Pongrašić

ilustracije: Branka Hollingsworth Nara

Bila jednom jedna seka...

Bila jednom jedna seka. Ali ta seka još nije znala ni pisati ni čitati. Jer je tek krenula u prvi razred osnovne škole. I jer je nitko prije toga nije naučio ni čitati ni pisati. Iako je mogao. Ali nije. Vjerojatno zato što nitko nije imao vremena. Ni baka, koja je od jutra do mraka zauzeta kuhanjem u kuhinji. Ni djed koji je zauzet pušenjem na balkonu. Ni mama i tata koji su zauzeti poslovima na poslu (također od jutra do mraka). Ni stariji brat koji je zauzet učenjem u školi. Ni pas Đurđa, koja je zauzeta lajanjem i mahanjem repom. I tako je seka krenula u školu ne znajući ništa o brojkama i slovima. Ali je zato njezin brat odlučio voditi dnevnik umjesto nje i zapisivati sve dogodovštine koja seka iz dana u dan doživljava u školi. Riješio je zapisati sekino prvo školsko cijepljenje. Sekine prve ocjene. Sekin prvi školski izlet. Prvi sastavak na kraju godine. Prve suze… Ne, ne prve suze. Jer njegova je seka neka jako čudna, prilično plačljiva seka, koja se uzrujava uvijek, ali baš uvijek. Čak i onda kada po kiši na cesti naiđe na najobičnije – kišne gliste!

Kao i uvijek, u svim svojim knjigama za djecu (i odrasle), Zoran Pongrašić je i u ovom duhovitom dnevniku osmogodišnjaka, prikazao tipičnu (hrvatsku) obitelj, pomalo izbezumljenu brzim tempom života ali punu ljubavi i razumijevanja za sve svoje ukućane. (Dobro, možda ne baš uvijek punu razumijevanja. Ali barem ponekad.)