VRIJEME IGRE

tekst: Ljubica Balog

ilustracije: Zvonimir Balog

Život kao igra!

Kada bi Ljubicu Balog upitali kada je vrijeme za igru, sigurna sam kako bi odgovorila da je cijeli naš život - vrijeme igre.
I vjerojatno bi dodala kako igra nije rezervirana samo za nas ljude. Igraju se i vjetar, ptice, kiša, trava, kišobrani, cipele...
Nema bića, stvari i prirodne pojave kojoj je igra nešto nepoznato. Ljubica Balog se već desetljećima igra i riječima, pjesmama i pričama, a u zbirci pjesama Vrijeme igre izmjenjuju se igre leptira, makova, sunca, mjeseca, šuma i potoka...
U ovoj knjizi ilustracijama se igrao njezin suprug, Zvonimir Balog.

Mene osobno tekstovi u knjizi "Vrijeme igre" podsjećaju na haiku pjesme. Ne znam je li Ljubica Balog ikada bila u Japanu, ali sigurna sam da ona u sebi ima nešto od mudrosti zen majstora.

Iz zbirke Vrijeme igre:

LEPTIR, A NE PRIČA

U jednoj je olovci stanovala priča.

Dugo je priča smišljala kako da iziđe iz olovke.

Jednog je dana olovku dohvatila djevojčica i počela je šiljiti.

Vidi priča da od nje neće biti ništa. Ostala je bez naslova i početka.

Djevojčica je olovku pregledavala, pa opet šiljila.

Napokon je dohvatila komad papira i počela vući olovkom po papiru.

Olovka se odupirala, ali je djevojčica bila uporna.

Na papiru se ubrzo pojavio prekrasan leptir velikih krila.

- Da sam znala da je to leptir, a ne priča, mogla sam ga odavno pustiti da leti - napisa olovka i ode s djevojčicom u dvorište.

- ŠKOLSKA KNJIGA -

za posudbu u knjižnici

IGRA UZ ČITANJE:

Uzmi olovku, dobro je zašilji, a onda je stavi na papir. Pošalji nam ono što se na papiru pojavilo! Neke od radova ćemo objaviti na Lukinom portalu, a jedan i nagraditi lijepom nagradom.