Književni prikaz Ane Đokić 

GOSPODIN OTTO I STARI NASLONJAČI

tekst: Dubravka Pađen- Farkaš

ilustracije: Dražen Jerabek

 

Kao novi!

Gospodin Otto je majstor tapetar. On popravlja pohabane stare naslonjače tako što ih presvlači predivnim novim materijalima krasnih boja i šara. Svatko tko sjedne u tako obnovljeni komad namještaja, odmah otplovi u jedan sasvim drugačiji svijet u kojem se i sam osjeti čarobno. (Kao i čitatelj dok gleda čarobne ilustracije Dražena Jerabeka.)

U dvorištu gospodina Otta ne rastu ni cvijeće, ni povrće, nego stoje, posvuda razbacani, stari naslonjači u kojima samo mačke uživaju. Ali, kada majstor obavi svoj posao i od starog nastane novo, e, onda se situacija sasvim promijeni. Onda se svi raduju. I svi požele svoj nekad stari, a sad  novoobnovljeni naslonjač - natrag. Da u njemu ponovno uživaju.

Prva susjeda majstora Otta, radoznala je djevojčica koja ga kroz prozor svoje sobe voli promatrati. A ono što je najviše čudi jest tanka zelena maglica kojom je obavijena njegova kuća dok radi. Jednoga dana, kada se stari majstor i mala susjeda konačno upoznaju, djevojčici će se otkriti dotad nepoznati svijet. Zahvaljujući svome neobičnom prijatelju saznat će veliku tajnu - uz puno znanja, volje, umijeća i uz malo čarolije mogu se obnavljati ne samo stari naslonjači, kreveti i kauči, već i ljudi i njihove već pomalo istrošene veze i odnosi koji, uz malo mašte, pardon, zelene maglice, ponovno postaju - kao novi!

SIPAR

mpc. 120,00 kn

knjiga se s popustom od 20%  može naručiti kod nakladnika

SIPAR

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ;

tel: 01/ 46 46 721

IGRA UZ ČITANJE:

Sjedi na svoj najdraži naslonjač u stanu (ili trosjed, svejedno). Zažmiri i tako žmirećki provedi neko vrijeme. A onda nam nacrtaj ili napiši ono o čemu si, zavaljen u naslonjač, maštao. 

• Dobitnice knjige "Gospodin Otto i stari naslonjači" su Bosa i Laura Pavlović

Bosa nam je napisala:

Sjedim u svojem starom, žutom naslonjaču. Njegov miris i boja još uvijek podsjećaju na mog djeda Franu. Kolike je on samo uzbudljive priče ispričao dok sam mu sjedila u krilu i tiho slušala svaku riječ. Svaki udisaj zraka u toj prostoriji podsjeća na lijepa vremena iz djetinjstva. Vani se čuje vjetar i tiho šuškanje lišća. Odjednom, moje misli odlaze na more. Moja djevojčica Laura i ja šetamo plažom i pričamo što ćemo sve raditi kad se mali braco u mojem trbuhu rodi. Imamo toliko planova, ali moju kćerkicu najviše muči pitanje - kako je beba nastala? Pljas...odjednom nas pogode kapljice hladne vode. To je tata. Našim razmišljanjima se rado pridružio s ukusnom čokoladom.
Tata je rekao:
- Uzmeš kockicu čokolade...mmmmm...i evo, već mi stiže odgovor. Laura, tata je poljubio mamu u trbuh, a onda je Bog vidjevši našu veliku ljubav stvorio malo čudo u maminom trbuhu. Jedno čudo smo već dobili, a to si ti, a sada će našu ljubav oplemeniti i braco!
Laura ga je gledala velikim smeđim očima. Bila je začuđena, ali se vidjelo da je zadovoljna odgovorom. Dala nam je pusu i nježno pogladila moj trbuh.
- Mama, mama! Probudi se! Baka i ja smo ubrale sve šljive!
Prenula sam se i shvatila da sam zaspala. Primila sam svoju kćer za ruku i otišla vidjeti što je to ona s bakom radila.
Pogledala sam naslonjač. Hvala dida Frano, ovaj naslonjač je zaista čaroban!

A Laura nam je nacrtala:

Elizabeta Matijević:

Mjesto radnje: dnevna soba, trosjed. Šest je sati poslijepodne. Mrak... Opušteno, zatvorenih očiju, ušuškana u ljubičastoj dekici sanjarim... Miriše na zimu i Božić, omiljeno vrijeme u godini. U misli mi dolazi miris božićnih kolača, miris bora, sjaj kuglica i lampica. Cimet i jabuke.

Ovo je mojoj princezi prvi Božić, pitam se kako ćemo ga provesti. Već je vidim nezaustavljivu u njezinom puzačkom pohodu ka blještavilu bora. Da, mali tsunami! Nezaustavljiva. Vidim i ozareno lice svoga muža dok sa sjajem u očima pazi na svoju princezu i na sve moguće načine sprečava katastrofu! Vidim sjaj u njezinim očima, gotovo kao da se ne radi o mašti, već da se to uistinu i događa. Ma zar ima išta ljepše od dječjeg osmijeha? Čujem zvončiće...

A onda se na trenutak trznem iz maštarije, odbijam sanjariti o tome, znam da će biti prekrasno i čarobno. I neizbježno... znam.

Vani je magla, hladno i mračno. Ovaj trosjed je uistinu divan. Toplo mi je. Zatvaram oči i zamišljam svjetlost. Sunce, ljeto, plažu, suncobran... Gotovo osjetim toplinu na koži. E da, o ovom se baš isplati sanjariti, bar imam puunooo vremena do tada.

Antonio Spajić:

Selili smo se nekoliko puta. U svakom od tih seljenja, s nama je uvijek bio Ratko. A Ratko je obiteljski prijatelj otkad sam se rodio. Ratko je naš omiljeni istrošeni, rupasti i prašnjavi naslonjač. Jedna od zgoda dok sam bio mali ostala je zapamćena. U Ratku je uvijek bilo najljepše drijemati pa me je tako jedno drijemanje odvelo u svijet crtića koji sam tada gledao. Točnije bio je to Eustahije Brzić koji me prošetao kroz cijelu pustinju, šumu i zavukao me u sve tajne životinjskog mikrosvijeta. Moju je baku Ratko odvukao u radnju sapunice Marisol, a mamu tko zna gdje. Ona je glavna za maštanje s Ratkom. Danas imamo nekoliko novih članova, klinaca i klinceza koji u Ratku vide mekanog i toplog prijatelja uvijek spremnog za putovanja.

Ivana Halić:

Priča koju bi zamislio moj Jakov, bila bi životinjsko carstvo. On u sredini, okružen omiljenim životinjama; kokama koje voli, patkicama, njegovom mačkom, psom Benom, kozicama, kobilom Suzy koju imaju susjedi, golubovima koje obožava hraniti, ptičicama i još sve životinje iz zoološkog vrta..., a on u sredini. I da ne zaboravimo Milku, tu ljubičastu kravicu koja gurka i mazi se!
E, to bi bilo idealno!