Virusne infekcije su najčešće zarazne bolesti u populaciji. Upravo su virusi uzrok prehlade, gripe, većine grlobolja, upala sinusa i kašlja. Proljev i povraćanje su često posljedica virusne infekcije crijeva. Najčešći simptomi viroze su grlobolja, povišena temperatura i curenje nosa, a mogu potrajati i do nekoliko dana. Prilikom viroze, savjetuje se mirovanje, uzimanje dosta tekućine, snižavanje temperature prirodnim metodama ili lijekova koji sadrže paracetamol, kao i uzimanje pastila za grlobolju i kapi za nos.
Radi se o blažoj infekciji nosa i grla koja traje najviše oko tjedan dana, a uzrokuju je virusi. Riječ je o najučestalijoj zaraznoj bolesti u svijetu, a posebno je česta tijekom jesenskih i zimskih mjeseci. Kod odraslih se javlja prosječno 2-3 puta godišnje, a kod djece i do deset puta godišnje. Virusi prehlade prenose se kapljicama koje u okolinu dospijevaju kašljem, kihanjem ili govorom. U organizam ulaze udisanjem ili preko sluznice nosa ili grla. Simptomi prehlade su hunjavica, začepljen nos, kihanje, grlobolja i kašalj te ponekad i blago povišena temperatura. Kašlj je obično suh, ali se s vremenom može javiti iskašljaj. Simptomi se javljaju nekoliko dana nakon kontakta s virusom, a traju 5 do 7 dana, najdulje do 10 dana. Rijetko se prehlada može zakomplicirati bakterijskom infekcijom srednjeg uha, sinusa ili bronha. Na komplikaciju prehlade upućuje pojava visoke temperature sa zimicom ili tresavicom, jak kašalj, bol u području sinusa, te je u tom slučaju potrebno obratiti se liječniku.
Liječenje pehlade
Kod nekompliciranih slučajeva prehlade liječenje je simptomatsko: odmor i uzimanje dosta čaja/tekućine. Velike količine vitamina C i limunovog soka su popularni načini liječenja, čija korist nije znanstveno dokazana. Česta je uporaba analgetika i antipiretika, s tim da je dobrobit i njihove primjene upitna. Dekongestivi (kapi za nos) i antihistaminici mogu imati određeno djelovanje u olakšavanju simptoma kao što je curenje iz nosa, crvenilo i suzenje očiju, međutim dekongestivna sredstva se ne smiju primjenjivati duže od 3-4 dana. Antibiotici se ne primjenjuju u liječenju obične prehlade. Korištenje antibiotika "za svaki slučaj" neće spriječiti sekundarnu bakterijsku infekciju.
Gripa je zarazna bolest dišnog sustava uzrokovana virusom infekcije. Epidemija gripe se najčešće javlja zimi (najčešće su epidemije uzrokovane virusom tip A i javljaju se svake 2-3 godine), a virusi se prenose kapljičnim putem: kihanjem, kašljanjem, govorom ili indirektnim kontaktom, kada kapljice koje sadrže virus dođu na ruke, maramice i posljedično na ostale površine. Inkubacija traje 1 do 5 dana, no osobe su zarazne već 1. dan prije izbijanja simptoma te 4 do 7 dana nakon početka bolesti. Gripa počinje naglo, s visokom vrućicom i tresavicom, bolovima u mišićima (osobito leđa i udova), kostima i zglobovima. Vrućica je obično 38-40°C koja traje 5-7 dana ako nema komplikacija. Uglavnom je izražena i jaka glavobolja, bezvoljnost, pospanost, odbijanje hrane i tekućine. Nakon par dana počinju simptomi od strane dišnog sustava - pečenje i stezanje u nosu, suhoća i bolovi u grlu, nekad i promuklost i bolovi u prsima. Kašalj je suh i podražajan te se pojačava kako bolest odmiče. Može se javiti jaka upala očne spojnice (konjunktivitis) koja se očituje suzenjem, osjetljivošću očiju na svjetlo te bolovima u oku - bolesnik ima osjećaj kao da mu je pijesak u očima.
Moguće komplikacije
Gripa je ozbiljnija bolest od prehlade, komplikacije su češće (virusne upale pluća, bakterijske infekcije), a naročito može biti opasna za ljude starije dobi, osobe s kroničnim bolestima ili slabijim imunološkim sustavom.
Liječenje gripe
Liječenje uzroka nije moguće pa se liječe simptomi - mirovanje, dovoljne količine tekućine, lijekovi koji djeluju protiv bolova, protuupalno i snižavaju povišenu temperaturu. Svi teži i komplicirani slučajevi liječe se u bolnici. Antibiotici su potrebni jedino ako postoji dodatna bakterijska infekcija. Oboljeli bi se, ako je moguće, trebali izolirati i suzdržati od druženja sa zdravim osobama.
Zaštita
Za zaštitu od gripe bitno je redovito pranje ruku, pokrivanje nosa i ustiju prilikom kihanja i kašljanja, korištenje maramica te pravilno odlaganje istih. Savjetuje se i redovito provjetravanje prostorija te učestalije čišćenje predmeta koji često dolaze u doticaj s rukama (kvake, telefonske slušalice, tipkovnice i sl.).
Rijetka djeca nisu uznemirena na spomen cjepiva, pa tako i roditelji koji žele da dijete cjepivom bude zaštićeno, i nadaju se da će sve proteći što bezbolnije i sa što manje nuspojava. Djeca mlađe dobi ne razumiju smisao cijepljenja, starija već imaju iskustva, pa sve to zna biti dosta teško. Srećom, roditelj može imati aktivnu ulogu u promjeni stava svojeg djeteta. Ono što govori i radi prije, za vrijeme i nakon cijepljenja, može bitno umiriti dijete i umanjiti njegov strah. StavVaše držanje i izgled su važniji nego što možete zamisliti, jer djeca "upijaju" signale roditelja. Ako ste napeti, i vaše lice poprima napet izraz. "Roditeljsko ponašanje za vrijeme cijepljenja bitno utječe na bol i tjeskobu koje dijete doživljava", riječi su kliničke psihologinje Lindsay Uman. "Zanimljivo je da mnoge studije pokazuju kako roditeljska umirivanja tipa; sve će biti u redu, ili ne brini..., zapravo mogu povećati djetetovu uznemirenost, jer šalju poruku kako postoji nešto zbog čega treba brinuti", kaže Uman. Budite iskreni"Jeste li ikada lagali djetetu i rekli mu da neka pretraga neće boljeti? Istina može izazvati brige, ali laž remeti daljnje povjerenje. Ubod boli, a intenzitet osjeta ovisi od djeteta do djeteta. Na pitanje; "Hoće li boljeti?", najbolji odgovor jest; "Možda će boljeti, ali ja ću biti uz tebe. Ako će boljeti, bol će trajati jako kratko, dok si rekao (sjetite se neke zgodne riječi)", savjetuje Dr. Howard Bennett, profesor pedijatrije na George Washington Univerzitetu. Priprema uz igru kod kućeNeugodnost i strah možete ublažiti igrama koje će pokazati djetetu što može očekivati. "Roditelji djetetu mogu čitati knjige o posjeti liječniku i potaknuti ih da se igraju doktora", kaže Bennett. "Ponekad djeca donose plišane igračke i daju im injekciju prije nego će je i sami dobiti." Ublažavanje boliUtrnuće kože smanjuje bol. U dogovoru s liječnikom, neposredno prije cijepljenja može se dogovoriti neki postupak koji će lokalno djelovati na smanjenje boli, poput obloga ili kreme. Ipak, takvi su postupci rijetki i ne odgovaraju svoj djeci, a ujedno, dodatno čekanje može pojačati anksioznost. Skretanje pozornostiKod posjeta liječniku koje uključuju kratkotrajnu bol, skretanje pozornosti djeteta može biti vaš odličan saveznik. Kako ćete to izvesti, ovisi o djetetovoj dobi. Bebe i malu djecu se može "omesti" s pjesmicama, pričama, ili igrama s malom igračkom", kaže Bennett. "Starija djeca dobro reagiraju na gledanje videa, glazbu ili slušanje priča. Tu roditelji mogu koristiti mobitele, pokazivati djeci zanimljive sadržaje tijekom bolnih postupaka." Pisamce podrškeStarija djeca koja možda više ne plaču, svejednako su zabrinuta prije cijepljenja, i ne sjećaju se da je prošli put ubod trajao svega nekoliko sekundi. "Ponekad potaknem dijete da si kod kuće napiše poruku", kaže Bennett. "Treba zapisati nešto poput: "Dragi..., to je da te podsjeti kako si bio jako zabrinut zbog današnjeg cijepljenja, ali uopće nije bilo strašno i trajalo je jako kratko. Zapamti to za idući put!" NagradaMnogi pedijatri u svojim ordinacijama imaju spremne naljepnice ili bombončiće za svoje male pacijente. "To je način na koji liječnik kaže; hvala ti što si surađivao, ili žao mi je što nije bilo ugodno", kaže Bennett. No, ne morate se oslanjati na pedijatra kad je nagrada u pitanju. Pohvalite svoje dijete i ohrabrite ga za ubuduće, a usput osmislite i malu nagradu. Ona može, ali i ne mora biti "jestiva". Možete prošetati s djetetom, otići do knjižnice i posuditi neku lijepu i zabavnu slikovnicu, svratiti do parka ili skupa pogledati omiljeni film. Više:
|
Proces proizvodnje organske hrane kontroliran je od samog početka.Organska hrana proizvodi se na ekološki čistom i zdravom zemljištu, u čistom okruženju. Izrasta iz organskog sjemenja, proizvedena je bez upotrebe pesticida i umjetnog gnojiva, nije tretirana ionizirajućim zračenjem, industrijskim rastvaračima ili kemijskim aditivima, ne sadrži genetski modificirane organizme (GMO), te tijekom skladištenja nije bila podvrgnuta tretiranju. Najčešće govorimo o organski uzgojenom voću i povrću, ali i hrani životinjskog podrijetla (meso, jaja i mliječni proizvodi), ukoliko su životinje othranjene na zdrav i prirodan način, te im u prehranu nisu dodavani antibiotici i hormoni rasta. Organski proizvedena hrana u velikom postotku sadrži više hranjivih tvari, vitamina, minerala i proteina. Kako prepoznati organski uzgojene namirnice?Voćke iz konvencionalnog uzgoja poželjnog su izgleda. Nešto su veće, gotovo savršenog oblika, sjajnije, te djeluju sočnije. Iako "umjetno lijepe", miris i okus im je znatno oslabljen. Voće i povrće koje je ekološki izraslo i nije tretirano, obično je manjih dimenzija, ne tako lijepog izgleda, s ponekim oštećenjem ili nesavršenosti. Intenzivnijeg je mirisa i okusa. Nikad ne dolazi sirovo i nezrelo na police prodavaonica, nego tek onda kad je potpuno spremno za konzumiranje i kad je potpuno završen prirodni ciklus rasta. Iako nije pravilo, gledajte da je voće i povrće različitih boja, veličina i oblika. Zanemarite ako je malo udareno, ili na nekim mjestima prezrelo. Rok trajanja namirnica iz konvencionalnog uzgoja je znatno produžen, dok je namirnice iz organskog uzgoja dobro konzumirati čim prije i što svježije, s obzirom da se bez tretiranja ne mogu dugo održati. Još uvijek je "najsigurnije" kupovati domaću hranu, odnosno sezonsko voće i povrće. Kad naiđete na voće ili povrće kojemu nije sezona, vjerojatno je proizvod koji se uvozi ili se razvija u rasadnicima, dakle velika je mogućnost da se radi o GMO-u. Uz to, GMO hrana je prilično jeftina, ali je nerijetko upakirana u skuplju ambalažu. Kad se radi o namirnicama iz uvoza, dobro je informirati se u kojim zemljama je dozvoljen uzgoj GMO namirnica.
Gdje nabaviti organski uzgojene namirnice?Organska proizvodnja je, za razliku od privatnog povrtlarstva, regulirana zakonom. U Europskoj uniji i mnogim državama svijeta, proizvođač organske hrane treba imati certifikat za organsku proizvodnju. To znači da hrana mora biti proizvedena po standardima propisanim na državnom ili međunarodnom nivou. Certifikat se izdaje na godinu dana te je kontrolu potrebno provoditi barem jednom godišnje. Osim u specijaliziranim trgovinama, organsku se hranu može nabaviti na tržnici ili kod poznanika na selu. Ipak, ako su voće, povrće ili meso uzgojeni na maloj farmi, to ih ne čini nužno organskim. Stoga, kupujete li od "kumice na placu", svakako porazgovarajte o metodama koje su korištene pri uzgoju, kako biste bili sigurni što kupujete. Oznake
- Oznaka "100% organska hrana" - svi sastojci u proizvodu moraju u potpunosti biti organski.
- Oznaka "organska hrana" - najmanje 95% čiste organske hrane u proizvodu.
100% i 95% organski proizvodi na deklaraciji trebaju imati potreban žig. Prema zakonu Europske unije, ekološka hrana biljnog i životinjskog podrijetla označava se EU logotipom za ekološku proizvodnju. Uz to, na deklaraciji mora postojati certfikacijski kodni broj.
- Oznaka "hrana s organskim sastojcima" – najmanje 70% organske hrane (nema žiga).
- Hrana sa manje od 70% organskih materija ne može i ne smije imati natpis "organsko".
Potražite broj na naljepnici proizvoda – PLU (Product Lookup Number): - Ako je PLU četveroznamenkasti broj koji počinje sa 3 ili 4, to znači da proizvod nije GMO, ali je nastao na farmi koja koristi kemikalije i pesticide. - Ako broj na naljepnici ima pet znamenki koje počinju sa 9, to znači da je proizvod organski, uzgojen bez kemikalija, pesticida, odnosno genetske modifikacije. - Proizvodi označeni peteroznamenkastim brojem koji počinje brojem 8 su GMO usjevi. Oni su neprirodno uzgojeni, uz primjenu genetske modifikacije.
Razlika između oznaka "eko", "bio" i "organsko"Ekološko ( eko), biološko ( bio) i organsko kao oznake za organske usjeve i proizvode u određivanju kvalitete hrane - imaju isto značenje. Riječ bio je germanskog porijekla i koristi se u germanskom govornom području, organsko u anglosaksonskom području, a neke zemlje koriste termin ekološko, ali također znaju koristiti i bio ili organski. Pogrešno je ove termine miješati s prirodnim i lokalnim, jer termini prirodno i lokalno ne moraju značiti organsku proizvodnju. Cijena organskih namirnicaS obzirom da je proces proizvodnje organskih namirnica skuplji i kompleksniji, organske namirnice često imaju znatno višu cijenu od onih iz konvencionalnog ili nekontroliranog uzgoja. Koje namirnice je usprkos cijeni poželjno kupovati iz organskog uzgoja?
Voće i povrće koje zadržava najviše pesticida su; krumpir, paprika, cherry rajčice, celer, kelj, špinat, raštika, mahune, zelena salata, jabuke, kruške, breskve, nektarine, jagode, trešnje, grožđe. Od namirnica životinjskog podrijetla, iz organskog uzgoja nastojte nabavljati govedinu i mlijeko. Najmanje osjetljive namirnice su; luk, kukuruz šećerac, grašak, batat, kupus, plavi patlidžan, šparoge, banane, mango, dinje, kiwi, grejp, ananas, avokado, papaja. Kako konzumirati svježe voće i povrće koje nije iz organskog uzgoja?Osim obaveznog pranja voća i povrća, guljenje namirnice eliminira velik postotak udjela ostataka pesticida u njoj. Ako ste u prilici birati isljučivo hranu iz organskog uzgoja – odlično, no nema razloga da voće i povrće uopće ne jedete ili ga jedete u manjoj mjeri samo zato jer niste u prilici svaki put kupiti organsko. U konvencionalnom uzgoju, Svjetska zdravstvena organizacija prati i strogo regulira dozvoljenu razinu štetnih sastojaka. Više:
Kako prepoznati organsko jaje
Šećer je u gotovo svemu što jedemo. Stoga je vrlo teško držati dijete podalje od šećera. Osim u slatkišima i kolačima, šećer se prirodno nalazi u voću i mlijeku, te je sastojak u mnogim jogurtima, umacima, začinima… Koristi se da bi se dobila željena tekstura nekih jela, uravnotežila kiselost, povećala točka vrenja itd.
Neke od vrsta šećera koje se nalaze na deklaracijama hrane su: Saharoza To je obični bijeli šećer. Nalazi se u šećernoj trski, šećernoj repi i, u manjim količinama, u nekim plodovima. Fruktoza Najslađi šećer, koji se u kombinaciji sa glukozom pretvara u saharozu. Glukoza Nešto manje slatka od saharoze. Laktoza Mliječni šećer Postoji li "dobar šećer"?Da bismo razumjeli koji je šećer dobar, a koji ne, treba nešto znati o ugljikohidratima: Ugljikohidrati su energetski izvor za sve funkcije koje obavlja naše tijelo. Njihova osnovna uloga je opskrbljivanje energijom potrebnom za mišiće, mozak i živčani sustav. Ugljikohidrati se prema kemijskoj strukturi dijele na jednostavne i složene: Jednostavni ugljikohidrati se, u prirodnom obliku, nalaze u voću i u obliku rafiniranih šećera. Rafinirani šećeri se dodaju tijekom industrijske proizvodnje mnogih namirnica poput bezalkoholnih pića, džemova i slatkiša. Kad se rafinirani šećer konzumira u prerađenoj hrani, energetski nivo tijela naglo raste, ali se brzo i smanjuje. Tada umorno tijelo ponovno žudi za šećerom, a mogu se javiti i glavobolje ili problemi s koncentracijom. Ove nagle promjene se javljaju iznova, jer tijelo teži uravnoteženom stanju. Složeni ugljikohidrati se u prirodnom obliku najviše nalaze u povrću, žitaricama i leguminozama (grah, grašak, soja, bob i leća), a u rafiniranom obliku, u proizvodima od bijelog brašna i bijele riže, iz kojih su uklonjene hranljive materije i vlakna. Složeni ugljikohidrati u prirodnom obliku imaju potpuno drugačiji utjecaj na organizam. Biljna vlakna u složenim ugljikohidratima pomažu usporavanju razlaganja i apsorpcije šećera u krvi. Rezultat ovakvog procesa je duže održavanje stabilnog nivoa energije u tijelu i osjećaj sitosti.
Razlozi zbog kojih treba razmišljati o efektu rafiniranog šećera na organizam1. Dodani šećer sadrži visoki nivo fruktoze, koja može opteretiti jetru. To se ne odnosi na prirodnu fruktozu iz voća. 2. Rafinirani šećer utječe na inzulinsku preosjetljivost, što vodi ka metaboličkom sindromu i dijabetesu. 3. Šećer lako izaziva ovisnost jer dovodi do velikog izlučivanja dopamina u mozgu. Što se više šećera unosi u organizam, tijelo ga više traži. Djeca i šećerDjeca su osjetljivija na povećan unos rafiniranog šećera. Istraživanje koje uspoređuje osjetljivost odraslih i djece na visoke doze šećera, pokazalo je kako nivo adrenalina kod djece pet sati nakon konzumiranja veće količine rafiniranog šećera, ostaje deset puta viši od normalnog. Negativni efekti koji se mogu javiti su: - Smanjenje energije nakon jela - Glavobolja - Mučnina - Nervoza - Uzbuđenost - Smanjenje koncentracije - Povećanje tjelesne mase Skriveni šećeri Ponekad je teško kontrolirati unos šećera, jer hrana za koju smo mislili da ne sadrži šećer, itekako ima šećera u sebi. "Skriveni šećeri" mogu napraviti veliku štetu organizmu, ukoliko se nekontrolirano konzumiraju. Nalaze se u mesnim, mliječnim i pekarskim proizvodima, te slatkišima. Obratite pozornost na sljedeće na deklaraciji namirnice; kukuruzni sirup, dekstroza, koncentrirani voćni sok, agave sirup, demerera šećer, žuti šećer, fruktoza, galaktoza, glukoza, maltodekstrin, manitol, sorbitol, rižin slad, ječmeni slad. Kako smanjiti i kontrolirati unos rafiniranog šećera?
- Čitanje deklaracija – često je za čitanje deklaracija potreban i tumač, jer se koriste nazivi koji nam nisu uvijek jasni, a to je ujedno i način za prikrivanje skrivenih šećera. Treba znati da dodanog šećera ima i u konzerviranom povrću, kašicama za bebe, pahuljicama (musli), kikiriki maslacu, kruhu i pasiranoj rajčici. Ako je moguće, najbolje je izbjegavati proizvode s dugačkom listom sastojaka.
- Dodavanje slatkog povrća u dnevni jelovnik - da bi se izbjegli višestruko prerađeni proizvodi, najbolje je ubaciti slatko povrće u ishranu. Neki od njih su: slatki krumpir, mrkva, kukuruz i bundeva. Ovo povrće ima nizak nivo masti i nisku kalorijsku vrijednost.
- Obratiti pažnju na količinu vode unijete tijekom dana, pogotovo kod djece – često se javi žudnja za šećerom, ali ne zbog gladi, nego zbog potrebe za vodom.
- Treba biti informiran – čak i "zdravi" proizvodi često sadrže skriveni šećer.
Male izmjene u načinu prehrane mogu napraviti veliku pozitivnu promjenu za organizam. Ako se unosi više svježeg voća, povrća i integralnih žitarica, manje je mjesta i potrebe za višestruko prerađenom hranom. Kako smanjiti unos šećera kod djece?Najlakši način za izbacivanje dijela šećera iz prehrane jest dati djeci manje sokove tijekom dana. Dvije čaše soka dnevno sadrže do 90g šećera. Umjesto soka dajte im vodu s malo limunovog soka ili voćne čajeve. Provjerite na deklaracijama prehrambenih proizvoda koliko šećera sadrže. Ovo se osobito odnosi na proizvode od žitarica, gotove umake i sl. Sastav namirnica obično je izražen na 100 g. Ako ima manje od 5 g šećera u 100 g proizvoda, znači da ta namirnica ima nizak udio šećera. Ako pak ima više od 15 g, to je vrlo visok udio. Dobro razmislite prije negoli ćete djetetu dati drugi bombon, još jednu kuglicu sladoleda, ili pak staviti debeli namaz marmelade na kruh. Izbjegavajte nabavljanje veće količine slatkiša i grickalica, te držanje slatkiša na vidljivim mjestima. Naviknite dijete da slatkiši ne budu prvi izbor kad se zaželi slatkog, radije mu ponudite jabuku, bananu ili grožđice. Koliko šećera konzumirati dnevno?
Do 90 g šećera dnevno.
Manje od 20 g šećera dnevno (oko 2 žlice). Polovicu navedenog šećera bi bilo poželjno unijeti putem prirodnih proizvoda (laktoza u mlijeku i fruktoza u voću), jer su upravo ti oblici najmanje štetni za zdravlje.
|
