U našem tijelu neprestano se odvijaju različiti kemijski procesi, pri čemu se neprestano oslobađa određena količina topline. Nju regulira poseban "termostat" u mozgu. Kada tu toplinu izmjerimo instrumentom, onda to nazivamo temperaturom, tj. temperatura je izmjerena temperatura. Pojačano stvaranje topline kod djece najčešće izazivaju upalne ili zarazne bolesti kod kojih se stvaraju i oslobađaju posebne kemijske tvari- pirogeni.

Tada nastaje VRUĆICA ili stanje povišene tjelesne temperature. To nije uvijek štetno jer:

• signalizira postojanje bolesti
• pomaže praćenju tijeka bolesti, ali ne i težine
• pomaže nespecifičnu imunost tijela ("temperatura je prijatelj organizma")

KADA TREBA MJERITI TEMPERATURU:

Uvijek kad se dijete čini toplim, kad je mirnije, plačljivo, slabijeg apetita ili kad postoje drugi znaci bolesti (povraćanje, proljev, kašalj, osip ili drugo) treba izmjeriti tjelesnu temperaturu. Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno! Primjerice, djeca s visokim temperaturama imaju hladne okrajine i čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature. Visoke vrućice mogu dovesti do neželjenih posljedica kao što su dehidracija (tijekom vrućice potreba za tekućinom povećava se dva-tri puta). Najbolji znak manjka tekućine je suhoće usnica i jezika, koji postaje bijel.

KAKO MJERITI TEMPERATURU:

Kod djece do godine dana preporučuje se mjeriti temperaturu rektalno (u guzi) stavljanjem užeg dijela toplomjera (gdje se nalazi živa) oko 2 cm u otvor debelog crijeva. Toplomjer se drži dokle god živa raste (obično dvije-tri minute). Kod veće djece uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, a potom se nadlaktica prisloni uz tijelo. Mjerenje traje 10 minuta. Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,50 °C, a pod rukom do 37.0 °C.

NAČINI MJERENJA:

• dodir
• traka za mjerenje s kristalima
• instrumenti:
  • živin toplomjer
  • digitalni toplomjer (za mjerenje temperature pod pazuhom, u ustima ili rektumu)
  • infracrveni toplomjer - pokazuje temperaturu bubnjića u uhu, a ta je ista kao u "termostatu" u mozgu i normalna je do 38 °C.

Povišena tjelesna temperatura se prema visini klasificira u različite stupnjeve, no važno je znati kada i što poduzeti.

Zabrinjavajuće je kada temperatura poraste do 39 °C rektalno (u završnom dijelu debelog crijeva), a dijete uz to ima:

• glavobolju, malaksalost, razdražljivost ili pospanost
• proljev ili povraćanje
• bolno ili učestalo mokrenje, ili oskudno mokrenje
• boluje od neke druge kronične bolesti (srca, bubrega, dišnih puteva i sl.)

ŠTO PODUZETI:

Dijete odjenuti u prozračnu, pamučnu odjeću, ne zagrijavati djetetovu sobu više od 20-21 °C, povećati unos tekućine da se može znojiti, provoditi kupke u ugodno zagrijanoj vodi (dva-tri stupnja niže od temperature tijela) i pustiti da se dijete u njoj igra oko 20 minuta i polagano hladi, prebrisavati trljačicom ili sl. Da se voda isparava s velike površine tijela, primjenjivati obloge - to je sredstvo koje se upotrebljava od pamtivijeka. Trljanje alkoholom se ne preporučuje (naglo hladi površinu kože, krvne žile u koži se suze i daljnje hlađenje je slabije, jedan dio alkohola prodire u organizam udisanjem alkoholne pare ili kroz kožu).

Kod djeteta koje je na prsima ne ograničavati ni trajanje ni učestalost podoja (kao i inače).

LIJEKOVI:

• početi PARACETAMOL (Lupocet, Plicet, Paracetamol, Panadol, Panadon, Efferalgham - sve su to ista sredstva!)
• IBUPROFEN (Ibuprofen, Dalsy - ista sredstva)
• aspirin (Andol, Acisal i sl.) se NE UPOTREBLJAVA U DJEČJOJ DOBI!!
• sve navedeno davati u dozama preporučenim od proizvođača lijeka (pročitati upute)

Od lijekova su najpogodniji i najmanje štetni paracetamol (u obliku sirupa ili čepića) i ibuprofen, pri čemu se treba strogo pridržavati uputa o količinama koje se mogu dati.
Svi lijekovi mogu dovesti do nadražaja sluznice želuca ili crijeva. Tada se primijeni drugi lijek, ili put primjene (npr. ne na usta, već u obliku čepića).

KADA LIJEČNIKU

Ukoliko dijete ima samo povišenu temperaturu bez popratnih simptoma, tada se prvi dan bolesti rijetko može utvrditi uzrok.

Čim postoje neki od ranije spomenutih simptoma, treba konzultirati liječnika, a UKOLIKO SE RADI O DJETETU MLAĐEM OD GODINE DANA, TADA JE TO OBAVEZNO!

Uvijek postupajte smireno i razumno, jer nervoza i strahovi majke opterećuju dijete, koje živi u SIMBIOTSKOM ODNOSU sa majkom ili osobom koja se za njega brine. Zato majka ponašanjem treba djetetu pokazati da ona brine i da je sve pod kontrolom!

Isti odnos trebao bi se stvoriti između djetetova liječnika, djeteta i roditelja, te sve nejasnoće rješavati kroz međusobni dijalog i pregled djeteta.

mr.sc.dr. Zvonimir Zima, spec.pedijatar