Baner
Prognoza vremena
Pratite nasFacebookTwitter

ZDRAVLJE
































































NOĆNI STRAHOVI

 
nocni_strah

Postoji razlika između noćnih mora i noćnih strahova. Noćni strah zbiva se na početku ciklusa spavanja, a noćna mora pri kraju. Od noćnog straha dijete se ne razbuđuje potpuno, dok se nakon noćne more budi.

Djeca su najizloženija noćnim strahovima do šestog rođendana. Prilikom epizode noćnog straha, dijete je prestrašeno, ali ga se ne može probuditi i teško ga je ohrabriti. Oči su mu otvorene, ali ono uglavnom nije svjesno tuđeg prisustva i ujutro se često ne sjeća epizode straha.
Epizode straha su češće ako je dijete zaspalo preumorno, pa je važno da dijete ide na spavanje pravovremeno i po mogućnosti, u isto vrijeme.

U noćnom strahu, dijete je uplašeno, plače, vrišti, preznojava se, njegovo srce ubrzano lupa i crveno je u licu. Ponekad može ustati i hodati po stanu. Roditelji najčešće pokušavaju probuditi dijete, ali dijete djeluje smeteno i dezorijentirano.

Ove se epizode čine vrlo dugima, no zapravo, one brzo prolaze. Ono što je izuzetno važno u tim situacijama, jest da roditelji ostanu smireni jer će samo tako moći utješiti dijete. Umjesto da ga pokušavaju probuditi, roditelji bi trebali pokušati biti uz dijete, te mu dodirom i nježnim riječima davati do znanja da su uz njega. Roditelji koji se i sami jako uplaše, teško smiruju svoje uplašeno dijete.

Zašto dijete ima noćne strahove?

Mnoga djeca predškolske dobi dožive noćni strah i, ukoliko se ne ponavlja, nije potrebna stručna pomoć. Poželjno je da se s djetetom porazgovara o njegovim strahovima. No, najbolje ćete vidjeti čega se plaši ako promatrate ili sudjelujete u djetetovoj igri. Putem odnosa koje će dijete razviti između figurica ili lutaka s kojima se igra, indirektno će reći čega se boji. Budući da verbalne sposobnosti djeteta nisu još razvijene kao kod odraslih te da ono možda nije svjesno čega se boji, teško će to i artikulirati. Zbog toga, pozorno promatrajte igru ili, ako ipak priča o svojim strahovima, ozbiljno ga poslušajte. Nemojte djetetu govoriti "to nije tako strašno", jer da njemu nije tako strašno, ne bi se noću budilo. Također, dobro je imati na umu koji su razvojni strahovi karakteristični za dob djeteta kako bi se ti strahovi mogli bolje razumjeti.

nocni_strah2

Neki razvojni strahovi:

  • Strah od nepoznatih osoba - javlja se u drugoj polovici prve godine.
  • Strah od odvajanja - između 18-24 mjeseca starosti.
  • Strah od čudovišta - javlja se između 3. i 6. godine.
  • Strah od mraka - pojavljuje se u trećoj godini.
Međutim, postoje djeca kod koje se noćni strahovi učestalo ponavljaju. Odraz učestalijeg buđenja tijekom noći, može biti odraz napetosti uzrokovan vanjskim okolnostima. Takve noćne strahove možemo bolje razumjeti kroz pregled obiteljske dinamike, npr. ako se roditelji u zadnje vrijeme često svađaju. U takvim okolnostima, dijete svoj stres zbog roditeljskih svađa izražava noćnim strahovima ili rijeđim uključivanjem u igru s vršnjacima.

Što učiniti?

Ukoliko noćni strahovi ne prolaze i ukoliko se ponavljaju tijekom dva – tri mjeseca, poželjno je obratiti se psihologu koji će procijeniti je li potrebna daljnja terapija ili uputiti na medicinske pretrage. Terapija igrom je kao odabir za petogodišnjaka vrlo dobra, jer se u njezinoj primjeni ne inzistira na razgovorima već se putem igre saznaje kako dijete doživljava sebe i svijet oko sebe. Na temelju toga se rade daljnje intervencije. Također, budući da terapija igrom uključuje i savjetodavne razgovore s roditeljima, roditelji mogu saznati što oni mogu učiniti za svoje dijete kako bi se njegov razvoj mogao zdravo odvijati.

nocni_strah6

ŠTO NE SMIJETE ČINITI:

  • Potcjenjivati i umanjivati strah vašeg djeteta: "Ma, nije to ništa.", "Nije valjda da se bojiš mraka, pa ti si već velik/a".
  • Nasilno "hrabriti" djete, gurajući ga u susret strahu, tjerajući ga da radi baš ono čega se boji.
  • Utjecati na razvijanje strahova kod djece prezaštićivanjem: "Opasno je da ideš sam, jer tamo stanuje baba-roga".
  • Ismijavati dječje strahove, šaljivo ih prepričavajući drugima.
  • Forsirati rodne sterotipe: "Dječaci su hrabri, oni se ne smiju bojati".
ŠTO TREBATE UČINITI:
  • Pružite djetetu emocionalnu podršku. Zagrlite uplašeno dijete, utješite ga i poljubite, jer ono prvenstveno želi biti zaštićeno i smireno.
  • Prihvatite strah vašeg djeteta kao realan, razgovarajte s njim, ukažite mu na neke načine kojima može odagnati osjećaj straha, npr. kako da diše duboko, zamisli kako to strašno čudovište radi smiješne, zabavne stvari…
  • Stavite djetetu do znanja da ste tu da ga zašitite: "Ja sam tu da te zaštitim.", "Kad god si uplašen/a, pozovi me".
  • Vrlo postepeno suočavajte dijete sa izvorom straha, neka to budu "mali koraci" i pohvalite dijete za svaki napredak.
  • Vodite računa da dijete u svojoj dnevnoj rutini ima fizičke aktivnosti i da boravi na otvorenom jer to umanjuje nivo stresa.
  • Nakon čitanja bajki djeci, razgovarajte o bajkama.
  • Vodite računa koje emisije, crtiće i filmove gledaju vaša djeca, razgovarajte o tome što gledaju.
  • Ako se dijete boji mraka, treba mu dopustiti da ima upaljeno svijetlo tijekom noći, i ne zaboraviti da dijete ima pravo na svoje "rituale" prije spavanja (igračku, dekicu, čitanje priča…).
  • Razgovarajte s djetetom o tome čega ste se sve vi bojali kad ste bili mali.
  • Nastojte da dijete ne prisustvuje obiteljskim svađama i da, slušajući, ne sudjeluje u konfliktima.
nocni_strah3

Vezani članak:


 
Banner
Baner
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner