SUNCOPIS
Djeco mala i velika,
znate li što je Suncopis? Suncopis je staza koja vodi od Sunca do mašte sasvim osobitih ljudi.
Te ljude zovu piscima, književnicima...i sve su to pomalo dosadni nazivi kao što i lektira ima
zapravo dosadno ime. Ali riječ DOSADA ima skriveno značenje.
Ona znači da nešto što je DO SADA bilo možemo OD SADA promijeniti.
Na primjer, dosadno je ležati u sobi i samo zuriti u strop, a odsadno je ako pritom maštamo.
Dosadno čak može biti igrati Care, care gospodare ako naši koraci doista nisu mišji, konjski, labuđi...
Dosadno je čitati lektiru, ali je fantastično odsadno ako se pritom igramo na sunčevoj stazi!
Kako dospjeti na sunčevu stazu? Polako, znatiželjno, zaigrano - baš kako se otkrivaju najljepše tajne. Prvo nam je potrebno sunce. A ono je svuda uokolo. Drugo, trebamo (sunco)pisce. Oni već nisu svuda uokolo, ali rado se odazovu kad djeci treba priskočiti u pomoć. Tako su došli i na Lukin portal.
Da bi postali naši prijatelji, pisci znaju da nije dovoljno napisati pjesmu, priču, knjigu... Zbog toga oni posjećuju dječje vrtiće i škole, razgovaraju sa vama, odgovaraju na vaša pitanja. Ali, lako je zaboraviti takve susrete! Oni se zapravo zaborave čim mama izgovori onu rečenicu; Jesi li pročitao lektiru? Čim učiteljica pita; Jeste li napisali lektiru?
I što sada? Odsada ćemo polako, znatiželjno, zaigrano. Otkrivati ćemo najljepše tajne, a one se ne zaboravljaju! Da bi pisci postali naši pravi prijatelji, kojima ćemo vjerovati toliko da ćemo s njima poći sunčevom stazom, moramo ih upoznati. Ne možeš nekoga vidjeti jednom ili dva puta u životu i vjerovati mu. Zato su oni od sada i ovdje, na našoj adresi, za vas djeco.
Sve dalje će biti sjajno!
Na Lukinom portalu; Sanja Pilić, Ana Đokić, Božidar Prosenjak, Sonja Smolec, Sanja Lovrenčić, Nada Mihoković Kumrić, Silvija Šesto i Zvonimir Balog!
Šaljite nam pitanja za svoje omiljene suncopisce! Najveselija pitanja nagrađujemo!
{lofimg src="/images/stories/suncopis-mala.jpg"}
-
Jesi li tu? Tu samŠto biva kad Mala Vila, jednog olujnog dana, ispadne iz lastavičjeg gnijezda gdje je cijeli svoj život živjela (točnije – životarila), strmoglavi se u svijet, i tresne svom snagom na jedan čudan planet? A onda, nakon što malo otplače... -
ZaštoZašto me rodila baš moja mama, a ne netko drugi? Zašto joj je pri tome pomogao baš moj tata, a ne netko drugi? Zašto sam se rodio baš tu gdje sam se rodio, a ne negdje drugdje?
Zašto mi je koža bijela... -
Zašto ne volim bajke?"Svi najmlađi u bajkama uvijek najbolje prođu. Najmlađi brat osvoji princezu, najmlađa sestra je najljepša i najpametnija -
Čudak ŠumekNe, ne… nego Čudak Šumek… Ili možda ipak Čudak Mirko? Uglavnom, ima na ovome našem Planetu više čudaka, i baš dobro što ih ima jer ne možemo baš svi biti onakvi kako to svi ostali od nas očekuju. Neki od nas moraju biti onakvi jesu... -
Mica debeljuca-mršavicaDruga mačka, Mica Debeljuca- Mršavica ima velikih problema s vlastitim samopouzdanjem. I s jednim mišem (ja ipak mislim da je u pitanju štakor. I to brat onog gorespomenutog poštanskog štakora)... -
Nije me strahDa, da. Svašta se krije SAMO U NAŠIM GLAVAMA. I onda, kad s glavama tako punim raznoraznih strahova krenemo u svijet (ili barem do trgovine koja se nalazi s druge strane... -
Mica PoštaricaMica Poštarica je jedna jako simpatična i pomalo usamljena mačkica, okružena pismima (naravno, kad radi u pošti, i to u nekoj zemlji gdje ljudi i mačke još ne znaju za mobitele i internet!) i koja bi tako rado da i njoj netko nešto napiše...





