Klasični živini toplomjeri još uvijek su dio standardne opreme kućnih ljekarni, iako se zna da je živa tekući metal koji je vrlo otrovan za ljude i životinje. Iako su na tržištu ponuđeni digitalni toplomjeri, mnogi su roditelji uvjereni kako su stari toplomjeri pouzdaniji zbog malih odstupanja u temperaturi u usporedbi s mjerenjem digitalnim toplomjerom.
Očekivano je da će temperatura mjerena u uhu, rektalno ili oralno biti viša do jedan stupanj nego temperatura mjerena ispod pazuha, a kod digitalnih toplomjera je dobro napraviti dva-tri uzastopna mjerenja i naći prosjek. Ako je toplomjer kvalitetan i ispravan, ne bi smio pokazivati veće razlike u temperaturi.

Za živin se toplomjer ljudi odlučuju i jer je pristupačniji cijenom. Tako se pri kupnji može zaboraviti koliko je ova spravica krhka i potencijalno opasna. Živini toplomjeri su izuzetno osjetljivi i mogu prsnuti već prilikom malog mehaničkog udara ili doticaja s višim temperaturama (npr. prilikom izlaganja izravnoj sunčevoj svjetlosti), a tada postoji opasnost od ozbiljnog trovanja.

Kako funkcioniraju toplomjeri

• živin toplomjer

Živa se nalazi u početnom dijelu toplomjera, u spremniku. Promjenom temperature, živa se širi i ulazi u tanku cijev iznad spremnika. Na bočnim dijelovima toplomjera ispisane su vrijednosti.

• digitalni toplomjer

U ovom toplomjeru, temperatura se očitava zahvaljujući senzoru - termorezisteru, koji uslijed promjena mijenja temperaturu.

Što učiniti kad se razbije živin toplomjer

Kad se razbije živin toplomjer, živa se najčešće razlije u sitne kuglice koje kao da skakuću naokolo i dijele se na sve manje i sitnije. To je stoga što je živa na sobnoj temperaturi u tekućem stanju, i širi se ili skuplja u izravnom odnosu s temperaturom i tlakom. Ali živa spada i među teške metale koji su vrlo otrovni kada nekontrolirano dospiju u okoliš, a zatim u ljudski ili životinjski organizam.


Od progutane žive neusporedivo je opasnije udahnuti živine pare. Na sobnoj temperaturi, živa isparava, tj. prelazi u plinovito stanje i to u bezbojni i bezmirisni plin.

Kada se živa u takvom obliku udahne, ona prolazi kroz alveole u plućima i ulazi u krvotok kojim se prenosi i zadržava u središnjem živčanom sustavu ili ostaje u eritrocitima. Udisanjem elementarne žive mogu nastati teška oštećenja dišnog sustava što se očituje nekrotizirajućim bronhitisom i upalom pluća, a oštećenja živčanog sustava očituju se prvo laganom nesanicom i tremorom, a zatim gubitkom pamćenja i emotivnom nestabilnošću. Na to su posebno osjetljiva djeca koja još nemaju razvijeni živčani sustav. Također, mogu se oštetiti i bubrezi.

Dakle, ako elementarna živa uđe u organizam putem probavnog trakta (gutanjem), manje od 0,1% progutane količine se resorbira, te su oštećenja neusporedivo manja nego pri udisanju. Kontaktom kroz kožu ne prolazi gotovo ništa.

Kako propisno skupiti i očistiti živu iz razbijenog toplomjera

• Djeca, ostali ukućani i kućni ljubimci trebaju se skloniti iz prostorije u kojoj se prosula živa.

• S ruku treba skinuti sav nakit prije čišćenja. Živa se veže za srebro i zlato.

• Otvorite prozore, ugasite grijanje i spriječite da zrak iz sobe u kojoj je razlivena živa cirkulira u ostale prostorije. Soba se treba provjetravati najmanje 15 minuta prije nego što počnete sa čišćenjem.

• Nikada nemojte koristiti usisavač za prikupljanje kapljica žive. Toplina će vaporizirati živu (pretvoriti je u paru) i višestruko povećati izloženost. Isto tako, ne pokušavajte živu prikupiti metlom ili pamučnom krpom. Na taj ćete ju način samo raspršiti u mikrokapljice koje je nemoguće pohvatati.

• Nemojte koristiti sredstva za čišćenje, posebno ona koje sadrže amonijak ili klor. Te kemikalije burno reagiraju sa živom pri čemu nastaje otrovan plin.

• Uz pomoć džepne svjetiljke potražite kapljice kako biste vidjeli koliki je dio poda zagađen. Kuglice žive poput zrcala reflektiraju svjetlost. Posebno provjerite pukotine u podu, prostor ispod rubnika i ostala teško dostupna mjesta.

• Komadićima čvrstog papira (npr. igraće karte) spojite manje kapljice u veće. Počnite od rubova zagađenog područja prema središtu. Potjerajte kuglice i zaostale komadiće stakla na jednu hrpu. Prikupljeno zatvorite u čvrstu plastičnu vrećicu.

• Vidljive kuglice žive možete pokupiti i kapaljkom, a najsitnije kapljice pokupite ljepljivom vrpcom koju ste omotali oko dlana s ljepljivom stranom prema van. Pređite s tako omotanom rukom po podu.

• U slučaju da se živa izlila po tepihu, na žalost morati ćete izrezati taj komad tepiha jer nema načina da se potpuno očisti. Tepih što manje tresite kako iz njega ne bi ispadale kuglice žive. Odrezani dio stavite u plastičnu vrećicu i zatvorite.

• Druge tkanine koje su došle u kontakt s živom treba pažljivo ukloniti i baciti. Gotovo je nemoguće izvući kapljice žive iz tkanine.

• Uz pomoć svjetiljke provjerite ima li još negdje zagađenja. Pomičite izvor svjetlosti u različitim smjerovima. Kapljice žive će reflektirati svjetlost.

• Komade stakla pokupite papirnatim ubrusom. Pažljivo ih umotajte u ubrus i odložite u plastičnu vrećicu koju čvrsto zatvorite.
  

• Rukavice, odjeću i obuću koja dođe u kontakt sa živom bacite nakon čišćenja. Ostalu odjeću i obuću nakon čišćenja dobro provjetrite.

• Papiriće, kapaljke, ljepljive trake i drugo s čime skupljate živu, također sigurno zbrinite zatvaranjem u čvrstu plastičnu vrećicu ili hermetički zatvorenu staklenku. Prostoriju nakon čišćenja temeljito provjetrite.

Zbrinjavanje žive i preostalog zagađenog materijala

Prikupljenu živu i zagađene predmete nemojte bacati u običan otpad kako ne biste ugrozili tuđe zdravlje. Predajte ga u sakupljališta opasnog otpada ili za pomoć u zbrinjavanju upitajte Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Živu nikada ne bacajte u odvod.


Vezani članak:

Proizvodi koji će ulaskom u EU nestati iz trgovina