U današnje vrijeme, roditelji sve češće posjećuju pedijatrijske ambulante zbog različitih promjena na koži djeteta ili respiratornih smetnji. Ukoliko liječnik posumnja da se radi o alergijskoj reakciji, malog će pacijenta uputiti alergologu, na alergološko testiranje.

Prije se smatralo da kod djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove. Danas se zna da se već kod dojenčadi alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka, alergija može dokazati i kožnim testom.

Alergološka obrada nužna je kod djece s ponavljajućim prehladama, upalama uha, učestalim curenjem nosa, jutarnjim kašljem, čujnim disanjem ("sviranjem u plućima"), te probavnim i kožnim alergijskim smetnjama.

Postoji više načina za postavljanje dijagnoze o alergijama. U prvom redu, liječnik uzima obiteljsku anamnezu (prethodna oboljenja, nasljedne bolesti, simptomi, trajanje i tijek, prehrambene navike, eventualno prethodno liječenje alergija i ostale podatke koji mogu pomoći u dijagnosticiranju). Nakon razgovora slijede testovi koji mogu dati precizniju dijagnozu, a alergolog će odlučiti o potrebnoj vrsti testiranja. Test na alergiju može biti kožni test, provokacijski testovi i/ili krvne pretrage.

Osobe za testiranje trebaju biti zdrave i ne smiju uzimati lijekove protiv alergije (kortikosteroide i antihistaminike) najmanje 7 dana, jer lijekovi mogu utjecati na rezultate testiranja.

Kako se vrše određena alergološka testiranja

• KOŽNI PRICK TEST

"Prick" test se izvodi vrlo jednostavno, daje manje lažnih rezultata od drugih testova i manje je bolan. Djeca ga jako dobro podnose.

Na eterom očišćenu unutrašnju stranu podlaktice nanese se kap alergena u razmacima 2-3 cm. Zatim se specijalnom lancetom napravi lagani ubod tako da alergen prodre u kožu. Reakcija se očitava nakon 15-20 min, a može biti eritem (crvenilo) i urtika (uzdignuće). Veličina urtike se mjeri u milimetrima, te uspoređuje sa pozitivnom kontrolom (histamin) i negativnom kontrolom (otapalo).

Testiranje se u pravilu vrši samo sa pojedinačnim alergenima, i to na: inhalacione alergene, nutritivne alergene i konzervanse.

Inhalacione alergeni: Dermatophagoides pteronyss, Dermatopagoides farinae, dlake, peludi trava, breza, ljeska, artemisia, ambrosia, alternaria, cladosporium, te cijeli niz rijetkih i regionalno prisutnih alergena.

Nutritivni alergeni: jaje, mlijeko, brašno, ceralija, kikiriki, tuna, oslić, riječna riba, limun, kikiriki, piletina, te cijeli niz pojedinačnih alergena.

Konzervansi: acetil-salicilna kiselina, Na-benzoat, K-metabisulfit, glutaraldehid, limunska kiselina, Na-glutamat, tartrazin.

• KOŽNI PATCH TEST

Patch ili epikutani test služi za dokazivanje kasne alergijske reakcije, odnosno dokazuje alergijsku reakciju na kontaktne alergene.

Izvodi se na koži leđa gdje se lijepe flasteri s alergenima, a test se očitava nakon 48 i 72 sata. Koža reagira na mjestu gdje prepozna tijelu škodljivu tvar tako da se na mjestu kontakta pojavi crvenilo sa malim mjehurićima ispunjenim bistrom tekućinom.

• KOŽNI SCRATCH TEST

Scratch ili test grebanjem primjenjuje se najčešće kod preosjetljivosti na ljekove i na konzervanse koji se koriste u nekim prehrambenim proizvodima. Izvodi se na unutrašnjoj strani podlaktice, a očitava se nakon 20-ak minuta.

• PROVOKACIJSKI TESTOVI

Provokacijski testovi provode se s ciljem da se kod bolesnika izazove blaži alergijski odgovor, kao potvrda da boluje od alergije. U tim se testovima uzročni alergen primjenjuje izravno na sluznici nosa, bronha, očiju ili želuca. Na taj se način izazivaju simptomi alergijske hunjavice, konjunktivitisa i astme. Pozitivan rezultat najsigurniji je dokaz preosjetljivosti na određeni alergen. S obzirom na njihovu narav, takvi testovi nose određeni rizik neželjenih posljedica te se izvode samo kada je prijašnji dijagnostički postupak nedostatan. Izvode se samo u specijaliziranim, najčešće bolničkim, jedinicama. Provokacijski testovi imaju osobitu vrijednost u dokazu preosjetljivosti na lijekove.

• KRVNE PRETRAGE

Za konačnu dijagnozu alergije na neku tvar, često je nužno određivanje protutijela imunoglobulina E (IgE). Zbog svoje praktičnosti, točnosti, pouzdanosti i osjetljivosti, ti su testovi postali rutinski u dijagnostici alergija:

RIST (Radio-Immuno-Sorbent-Test), u kojem se utvrđuje cjelokupno imunoglobulin E i izražava se količinski.

RAST (Radio-Allergo-Sorbent-Test), u kojem se određuje IgE za pojedine alergene i izražava se najčešće u razredima. Koristi se često kada su u pitanju mala djeca i pacijenti koji pate od ekcema.

Određivanje IgE nije neophodno ako su anamnestički podaci, klinička slika i rezultat kožnog testa sukladni, a odgovor na terapiju primjeren.


Više:

• 10 najpoznatijih alergena

• Sezonske alergije

• Alergija na ambroziju

• Intolerancija na hranu