Prognoza vremena
Pratite nasFacebookTwitter

ZDRAVLJE

































































GRIŽENJE NOKTIJU I DRUGE NAVIKE


Loše navike poput griženja noktiju, kopanja nosa i sisanja palca, uz dosta strpljenja i ispravan pristup mogu biti samo prolazne i bezazlene faze u odrastanju djeteta.

grizenje_noktiju2
Griženje noktiju

Griženje noktiju i zanoktica kod djece, može se pojaviti već u vrtićkoj dobi, a najizraženije je u dobi od 10 do 18 godina. Najčešće se radi o načinu na koji se djeca oslobađaju napetosti. Neki smatraju da je griženje noktiju genetska osobina, a drugi pak da se radi o naučenom ponašanju. Ako malo dijete vidi kako mu roditelji grizu nokte dok su pod stresom, i ono će ih početi gristi te tako stvoriti naviku.

Griženje noktiju kod djece može biti prolazno i bezopasno, ali i pokazatelj stresa te emocionalnih poremećaja.

Kod mlađe djece ta je navika jednako raširena među dječacima i djevojčicama, a s godinama je raširenija među dječacima. Kronično griženje noktiju može rezultirati nepravilnim rastom noktiju, ozljedama tkiva oko noktiju te niskim samopoštovanjem.

Djeca znaju gristi nokte kad gledaju televiziju, čitaju, kad su napeti zbog nekog očekivanja, npr. u školi.
Procjenjuje se da čak 33% djece mlađe od 11 godina grize nokte. Taj broj povećava se za vrijeme adolescencije, a pokazalo se da veliki postotak djece koja grizu nokte, nastavljaju s tom navikom i u odrasloj dobi. Griženje noktiju tako postaje rješenje za dosadu, sramežljivost, strah i druge osjećaje koji izazivaju nelagodu.

Ako je dijete inače zadovoljno i uspješno u svojim aktivnostima, griženje noktiju, izuzev nehigijene, ne mora biti zabrinjavajuće.

U svakom slučaju, na griženje noktiju treba obratiti pozornost. Dijete koje grize nokte ne treba upozoravati na "loše ponašanje", već pokušati prepoznati razloge koji su doveli do ove navike.

Što ne treba raditi

Ne treba prigovarati djetetu, kažnjavati ga, uspoređivati s onima koji ne grizu nokte, niti govoriti koliko je to ružno. Nema smisla niti opominjati, jer je griženje noktiju obično nesvjesna radnja. Prigovaranje samo povećava napetost, a mazanje noktiju gorkim rastvorom, dijete može doživjeti kao kaznu.

grizenje_noktiju3
Što možemo poduzeti

Doznajte što bi mogao biti uzrok napetosti i nemira kod djeteta i pokušajte taj uzrok otkloniti. Pažljivo promatrajte dijete. Uočiti ćete kad počinje gristi nokte, izaziva li to neki razgovor ili prisutnost neke osobe. Ukoliko ste skloni požurivanju, pokušajte biti strpljiviji. Nastojte ne ispravljati dijete u svakoj prilici, suzdržite se od stalnih prodika i upozorenja. Opušteniji odnos spram djeteta i izbjegavanje kritika može pomoći. Pohvala i vjera u djetetove sposobnosti doprinose njegovom miru.

Možda očekujete uspjeh u školi koji je djetetu teško dostići. Možda uspjeh prihvaćate kao nešto normalno, a kritizirate neuspjeh ili uspjeh manji od očekivanog. Neka djeca grizu nokte zbog problema u školi. Porazgovarajte sa učiteljem kako se snalazi, kako se druži sa ostalom djecom. Razgovarajte i sa djetetom, pitajte ga kako mu je u školi, kako se slaže sa prijateljima.

Ako primjetite da određeni televizijski program dijete čini nervoznim, budite pažljiviji u odabiru programa koji dijete smije gledati.

Samo griženje noktiju nije razlog za veće zabrinjavanje, ukoliko iza toga ne stoji anksioznost. Ako se griženje noktiju javlja uz druge oblike zabrinjavajućeg ponašanja, porazgovarajte sa dječjim psihologom.

Djeca kod kojih je griženje noktiju izolirana navika, često se sama pokušavaju riješiti te navike, naročito ako su izložena ruganju vršnjaka. Neodobravanje od strane vršnjaka je djeci veliki poticaj. U takvom slučaju djetetu pružite podršku i dogovorite taktiku odvikavanja. Od vas ne smije dobiti dodatnu kritiku ili posramljivanje. Pokušajte djetetove ruke prilikom određene aktivnosti preokupirati s drugim stvarima. Kada gleda televiziju ili čita knjigu, neka u ruci drži omiljenu igračku ili lopticu za opuštanje. Djevojčicama, poticaj i pomoć može biti pribor za njegu noktiju. Ako je dijete veće i samo ima želju prestati gristi nokte, pomoći će male naljepnice na noktima.To su podsjetnici da se prsti ne stavljaju u usta. Potrebno je vrijeme da se stvori navika, te je stoga potrebno vrijeme da se od nje odučimo.

Griženje noktiju je i krajnje nehigijenska navika. Ma koliko se roditelji trudili, rijetko koje dijete će se sjetiti dovoljno često oprati ruke. Obzirom da je griženje noktiju nesvjesna radnja, postoji mogućnost unosa virusa i bakterija u organizam.

Kopanje nosa

kopanje_nosa3
Istraživanje provedeno 1995. godine, pokazalo je da čak 91% odraslih osoba kopa nos. Kad se radi o djeci, nema mališana koji se povremeno ne zabavlja istraživanjem nosića.
I dok se kopanje nosa (med. rinotileksis), po nekima svrstava u istu skupinu nervoznih radnji u kojoj je i griženje noktiju, austrijski znanstvenici tvrde da je kopanje nosa normalna pojava, štoviše zdravstveno poželjna, ali društveno još uvijek neprihvatljiva. Pobornici prve teorije smatraju da je jedenje sadržaja iz nosa (vrlo česta pojava kod djece), krajnje nehigijenski i opasno jer se nečistoća prepuna bakterija, sa sekretom zadržava na nosnim dlačicama kojima i jest svrha priječiti takvom sadržaju ulazak u naše tijelo. Osim toga, dijete prstićima i noktićima koji su rijetko čisti, može ozlijediti sluznicu nosa i dodatno otvoriti mogućnost širenju bakterija. Austrijanci pak smatraju da se prstom može doći do onih dijelova nosa do kojih se ne može doći maramicom, pa je na taj način nos čišći. Također ističu da jedenje suhih ostataka iz nosa može ojačati imunološki sustav jer mnoge bakterije koje dođu u doticaj s crijevima, djeluju kao lijek.

Kako bilo, dok se znanstvenici ne dogovore, moramo priznati da se radi o navici koju roditelji teško toleriraju. Donosimo nekoliko savjeta koji bi maloga istraživača mogli omesti u omiljenoj aktivnosti;
  • Nastojte redovito ispuhivati ili brisati nosić. Ukoliko u njemu kroz određeni period neće biti zanimljivog sadržaja, mališan će odustati od "nalazišta" i svoje zanimanje možda preusmjeriti drugdje.
  • Naučite dijete da samo briše nosić. To u početku može biti neka zanimljiva maramica koju će s veseljem izvlačiti iz džepa. Maramica može biti njegov osobni skupljač šmrkača.
  • Pogotovo u zimsko vrijeme, obratite pozornost da zrak u prostoriji ne bude suh. Suhi zrak dodatno isušuje sluznicu nosa, nosić svrbi što je dodatni podsjetnik za kopanje.
  • Ukoliko primjetite da dijete uz kopanje svrbi nosić, dobro je posavjetovati se s pedijatrom jer se može raditi o alergiji.
  • Ako je kopanje nosa učestala i uporna radnja kod djeteta, koja povremeno izaziva i određene ozljede, svakako se potrebno posavjetovati s dječjim psihologom.
Sisanje palca

sisanje_palca
Sisanje palca je pojava koja do druge godine života spada u tzv. uobičajene motoričke navike. Sazrijevanjem motorike, sisanje prstića obično nestaje. Većina djece se ove navike riješi između treće i sedme godine života, a samo 5 posto zadrži tu naviku do 11. godine.

Djeca najčešće sišu palac, a ako izaberu neki drugi prst, onda je to najčešće kažiprst. Sisanje prstića je instinktivna, umirujuća radnja iz perioda dok je dijete još bilo u majčinoj utrobi, dakle tumači se kao nesvjesni način kojim se dijete oslobađa određene unutrašnje napetosti.

Nikako se ne savjetuje odvikavanje na silu. Dok je dijete posve malo, dobro je prstić zamijeniti anatomskom dudom varalicom. Naime, sisanje prstića može uzrokovati nepravilan zagriz (izbočene gornje zubiće), a i kasnije će biti mnogo lakše odviknuti se od dudice, nego od prstića.

Starije dijete treba vrlo strpljvo odvikavati na način da mu se pažnja pokuša zaokupiti nečim drugim. Kao i kod griženja noktiju, djetetu se može ponuditi neka igračka koju će držati u rukama ili meka, opuštajuća loptica.
Također, možete odrediti vrijeme u kojemu ćete djetetu dopustiti sisanje prstića, pa polako to vrijeme smanjujte, okupirajući dijete nekom zanimljivom dinamičnom ili mirnom aktivnošću.

Ukoliko dijete i nakon četvrte godine još uvijek siše prstić, ukoliko dijete prilikom sisanja prstića povlači kosu, ako primjetite da je samom djetetu nelagodno zbog ove navike, posavjetujte se s dječjim psihologom kako biste otklonili eventualne emocionalne poteškoće.

Zadržavanje daha

zadrzavanje_daha
Ova navika se uglavnom razvija između šestog i osamnaestog mjeseca života djeteta i najčešće traje do šeste ili sedme godine. Zadržavanje daha je refleksna radnja koja prethodi plaču uslijed manje povrede, nastupa bijesa, straha ili frustracije.
U krajnjim slučajevima, zadržavanje daha može dovesti i do gubitka svijesti, nakon čega je potrebno potražiti savjet liječnika.

Zadržavanje daha se najčešće pojavljuje u obiteljima gdje roditelji pretjerano štite svoje dijete ili inzistiraju na krutom poštovanju pravila.

Kod malih beba treba uvijek pozitivno reagirati na plač i nastojati udovoljiti bebinim potrebama čim prije. Ponekad se samo radi o bebinoj želji da je privinete uz sebe, jer ste joj u tom periodu najpotrebniji.

Kada pak nešto starije dijete pokušava dobiti nešto što želi zadržavanjem daha, najbolje ga je ignorirati. To nije nimalo jednostavno, ali treba znati da je zadržavanje daha pojava koja je uglavnom bezopasna, jer ljudski organizam ima obrambeni refleks koji ne dopušta da se sami ugušimo.

U svakom slučaju, obzirom da se radi o vrlo neugodnoj pojavi kojoj uzrok ne mora biti samo "izvoljevanje" djeteta, dobro je posavjetovati se s pedijatrom.

Kao i u svemu što prati odrastanje djeteta, po pitanju dječjih navika je najvažnije roditeljsko strpljenje i informiranost.
Uz to, nemojte se ustručavati potražiti savjet stručnjaka i pozitivni rezultati neće izostati.
{lofimg src="/images/slike/kopanje_nosa-rotir.jpg"}
 
Banner
Baner
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner