Strabizam (razrokost, bježanje oka, škiljavost) je pojava kada oči nisu međusobno pravilno usmjerene.
Strabizam zaslužuje veliku pozornost kada se govori o zdravlju očiju kod djece. Strabizam nije samo estetska pogreška, već je uvijek povezan sa smanjenjem prostornog vida. Kompleksno liječenje strabizma kod djece se izvodi već u predškolskoj dobi i zahtjeva dugotrajnu profesionalnu brigu očnog liječnika i predanu suradnju roditelja.

Uzroci nastanka strabizma

Uzroci pojave strabizma su brojni, često ih je više, a ponekad su i nedovoljno poznati.
Najčešće postoje sljedeće nepravilnosti:

• u građi očne jabučice (dalekovidnost i astigmatizam)

• u građi ili funkciji mišića koji pokreću oko

• u razvoju refleksa u mozgu koji su važni za suradnju oba oka u procesu vida

Strabizam se češće susreće u pojedinim obiteljima pa je određena uloga nasljeđivanja neosporna.

Kada i kako nastaje slabovidnost?

Strabizam se javlja u prvim godinama života, u vrijeme kada je razvoj vida najaktivniji. Oko bježi stalno ili samo povremeno, kod umora. Uvijek je to isto oko ili oba oka naizmjence. Najčešće oko bježi prema nosu, a uz to postoji dalekovidnost i astigmatizam. Dalekovidno oko nema dovoljno jasnu sliku, pokušava je izoštriti naporom što dodatno tjera oko prema nosu. Krivi položaj očiju ujedno smeta stvaranju zajedničke slike oba oka. Centar u mozgu se brani i ne koristi oko koje škilji. Ako takvo stanje dulje traje vid na tom oku zaostaje u razvoju i nastaje slabovidnost (uvijek škilji isto oko).

Kako se liječi strabizam?

Dijete mora nositi odgovarajuće naočale koje će ispraviti postojeću grešku refrakcije oka. One će omogućiti jasnu sliku pa tako i potaknuti razvoj vida te smanjiti kut škiljenja. Strabizam se ne može liječiti bez nošenja naočala. Važno je da dijete uvijek gleda kroz sredinu dioptrijske leće, da mu naočale ne klize niz nosić, da ga ne žuljaju iza uha, te da ne stoje labavo i ne ispadaju pri igri i živahnijim pokretima. Liječenje okluzijom (zatvaranje oka na naočale ili potpuno) primjenjuje se kada se želi slabovidno oko prisiliti na funkciju. U slučaju teške slabovidnosti neophodno je zatvaranje vodećeg oka na duže vrijeme, ali uz njegovu stalnu kontrolu. Uz to se preporučuje vježbanje slabovidnog oka nekoliko sati dnevno kod kuće (vježbe precrtavanja).

Vježbe na aparatima - po potrebi one se nadovezuju na vježbe kod kuće. Izvodi se od 10 do 14 vježbi na tzv. koordinatoru. Kada je vid slabovidnog oka toliko poboljšan može se prijeći na vježbe suradnje očiju. Iako liječenje strabizma zvuči jednostavno, nije ga lako provesti jer traje godinama, mora slijediti razvoj vida, mora biti kontinuirano i svakodnevno, te traži velik angažman roditelja. Navedene metode liječe funkciju vida, a paralelno se ispravlja i položaj očiju. U slučaju da postoji veći otklon, odnosno velik kut škiljenja, nije dovoljno samo tzv. konzervativno liječenje, već se mora napraviti operacija.

Operacija strabizma samo je dio liječenja i sama za sebe nikad nije dovoljna. Često joj se daje preveliko značenje. Ona će poboljšati položaj očiju i estetski izgled i stvoriti bolje uvjete za razvoj vida. Nije jednostavno donijeti ispravnu odluku kada obaviti operaciju. Ona se najčešće izvodi u dobi između treće i četvrte godine, rijetko ranije, no svakako prije neko dijete krene u školu. U slučaju velikog kuta škiljenja operaciju treba napraviti već u drugoj godini.

Prevencija

Idealno bi bilo sistematski pregledavati vid između 3. i 4. godine, a ne pred školu kao što je to sada slučaj. Ako se slabovidnost ustanovi oko 7. godine, rezultati liječenja su neusporedivo lošiji nego ako je to u dobi od 3-4 god. Razvijene zemlje imaju razrađene programe za ispitivanje vida kod djece u dobi od 3-4 godine, i taj model bi svakako trebalo uvesti i kod nas. Kako je riječ o relativno čestoj anomaliji a poremećaji vida zahvaćaju najdragocjeniji dio pučanstva - djecu pred kojom stoji školovanje, izbor zanimanja, cijeli radni vijek - strabizam ima veliko medicinsko i društveno značenje.

Mr. sc. Tatjana Voskresensky-Horvat,
dr. med., specijalist oftalmolog