Zdrava komunikacija koja uključuje ljubav i razumijevanje pomaže roditeljima da razviju stabilan odnos sa svojom djecom i prevenira nepoželjne oblike ponašanja kod kuće i u školi.

Komunikacija nije nimalo jednostavan proces, jer dijete prima različite informacije od sugovornika. Te informacije uključuju:

• riječi koje izgovarate

• ton vašeg glasa (glasan, nježan, intenzivan, šapat…)

• gestikulaciju

• položaj tijela

• izraze vašeg lica

Kroz komunikaciju s vama, dijete gleda, sluša i reagira. Pri tom i procjenjuje vrijeme kada će i kako odgovoriti ili reagirati.

Govor tijela

Riječi koje izgovarate često imaju manju težinu nego neverbalna komunikacija. Jako je važno imati na umu dojam koji ostavljate izrazom lica i govorom tijela.

Odvojite trenutak i pogledajte svoje lice u ogledalu. Kako izgledate? Jeste li namršteni ili nasmijani, djelujete li suzdržano? Kad se približite djetetu s blagim i nasmijanim licem, ono će biti osjetljivije na poruku koju želite prenjeti.

Razmislite o vašem stavu. Stojite li nad svojim djetetom pri razgovoru ili se spustite na njegovu visinu?

Obratite pažnju

Mlađe dijete će znati da vam je do njega stalo kroz pažnju koju mu poklanjate s ljubavlju, ali kada dijete krene u školu, provoditi ćete manje vremena zajedno i biti će potreban dodatni napor kako biste održali dobar odnos. Intenzitet i način na koji djetetu poklanjate pažnju, mijenjati će se kako dijete bude sazrijevalo i kako se njegove potrebe budu mijenjale.

U dobi od pet godina dijete uživa u komunikaciji kroz maženje, škakljanje ili zagrljaje. Ono će se razveseliti ako mu namignete, potapšate ga po ramenu, promrsite mu kosu ili dignete palac u znak odobravanja. Rituali pozdravljanja pri odlasku u školu su također vrlo važni – mahanje pri ulasku u školu ili kroz prozor učionice dati će djeci do znanja da mislite na njih.

Dijete uvijek na neki način daje do znanja da treba pažnju. Manje će dijete to učiniti kroz plač ili će vas zvati. Školarac će se pak poslužiti suptilnijim metodama; pokazati će vam najnoviji crtež, željeti otpjevati ili izrecitirati pjesmicu koju su učili toga dana.

Svi ti načini nisu samo skretanje pozornosti. Vaša pažnja je potrebna djetetu kako bi izgradilo samopoštovanje i samopouzdanje. I zbog toga, odvojite vrijeme, iskoristite "poziv" djeteta za vašom pažnjom i pokažite interes za ono što radi i ono što mu se događa.

Neka vaša poruka stigne do djeteta

• Približite se djetetu.

Ako želite da vaša poruka stigne do djeteta, trebate mu se približiti i fizički. Ako ga zovete iz daljine ili iz druge prostorije, dijete ne može čuti niti razumjeti cijelu poruku. Također će propustiti i vaš izraz lica te gestikulaciju, koji mu pokazuju je li vaša poruka ozbiljna.

• Djetetu se prvo obratite imenom.

Ovo će privući pažnju – ljudi pomnije slušaju poruke koje uključuju i njihovo ime. Tako im je jasnije da je poruka upućena isključivo njima. Ako se ime izgovori na kraju rečenice, dijete će manje pažnje posvetiti samoj poruci, jer možda neće shvatiti da je poruka upućena upravo njemu. "Marko, vrijeme je za ručak!" će imati mnogo bolji učinak nego "Vrijeme je za ručak, Marko!".

• Neka uputstva budu pozitivna.

Na primjer, vaše dijete će reagirati bolje ako mu kažete ono što želite da učini, a ne ono što želite da prestane raditi. Pokušajte: "Sanja, molim te, pospremi radni stol.", umjesto "Sanja, radni stol ti je opet neuredan."

• Dajte djetetu priliku da odgovori.

Mladom mozgu je potrebno nekoliko sekundi za obradu onoga što ste rekli i pretvaranje uputstva u akciju.

• Budite jednostavni.

Mlađi školarac može zapamtiti otprilike tri predmeta u jednoj rečenici. Na primjer: "Tomica, molim te, skini kaput, ovjesi ga i onda dođi ovdje.", uglavnom će rezultirati dobrom reakcijom. Dok će: "Tomica, skini kaput, ovjesi ga, odnesi torbu u sobu, operi ruke, presvuci se i onda dođi ovdje.", biti previše.

• Budite jasni.

Dobro je dati izbor – to će izgraditi neovisnost djeteta. Na primjer: "Ana, želiš li sada pripremiti odjeću za sutra ili ćeš to učiniti prije spavanja?". Međutim, ne postavljajte pitanje ako zapravo dajete instrukciju. Pitanje "Želiš li sada pripremiti odjeću za sutra?", omogućava djetetov odgovor – "ne!".