Puž: Oprosti, nisam znao da sam i danas ovdje stao.
Nešto kao da me vuče u blizinu tvoje kuće.

Miš: A, tako znači! A što te to najviše privlači?

Puž: Obuzima me sreća gledajući tvoju kućicu izmedu cvijeća.
Pogledaj moju, suviše je stara i nema baš nikakvog čara.

Miš: To tebi ne bi trebalo smetati.
Sjeti se da si ti jedini koji s kućom možeš šetati.

Puž: Istina, to je tako, ali kako da mi ne smeta kad kraj
moje kućice nema ni jednog cvijeta.