Da sam dimnjačar, smio bih biti crn
Kao najcrnji kotao sa ognjišta,
Smio bih nagaravljen hodati ulicom
I nitko mi ne bi ništa.

Nosio bih na pletenim žicama četke,
Jednu manju i jednu veću,
Na kojima svaka čekinja
Donosi sreću.

Obilazio bih kuće kao pod crnom maskom,
Samo bi mi se smijali bijeli zubi i dva oka,
Peo bih se iznad krovova kuća
I gledao grad s visoka.

A kad bih sreo neko dijete koje je tužno
I koje nesreća danomice lupa,
Dopustio bih mu da iz moje četke
Jednu čekinju iščupa.