New
Prognoza vremena

TVRTKO I PUŽ

Tvrtko_i_puz

-  Može li se netko malo pomaknuti? ... - upita Tvrtko i iskoristi priliku kad je kamion koji ih je prevozio prešao preko rupe na cesti.

-  Huuuh, ovako je malo bolje. A ti? Kakav si ti kamen? Da, da, ti, šareni!

-  Niiiisssaaam ja kammmeeeen. Ja sam Puuuuž.

-  O, oprosti Puž, nisam te prepoznao!

-  Ništa, ništa! Vidi kako mi je kućica prljava. Ovako ne mogu ni sam sebe prepoznati.

-  Mislim da si u vodi bio mnogo ljepši. Hoćeš li moći živjeti izvan vode?

-  O, naravno. Ja ti nisam od onih puževa koji trebaju vodu, jer dišu samo na škrge. Onih koji žive u rijekama. Ja se u vodi samo hranim. Mogu se hraniti i izvan vode. Mogu disati izvan vode jer imam pluća.

-  Hm, da... Neka ti bude. Nije mi baš jasno zašto netko mora imati škrge ili pluća.

-  Pa moramo nekako disati!

-  Disati?

-  Ti ne dišeš?

-  Ja samo postojim.

-  Čudan si ti!

-  Nisam čudan. Ja sam kamen.

-  Pa, kad ti kažeš, valjda je tako. Uostalom, meni se sviđaš. I, oprosti na smetnji, imaš nešto što mi se sviđa. Smijem li se poslužiti?

-  Poslužiti? A što bi to bilo?

-  Onaj, onaj koji me je ugrabio... došao je taman kad sam izašao malo udahnuti da mogu nastaviti jesti.

-  Pa, bojim se da mene nećeš moći pojesti.

-  Tebe ne. Pojest ću ovo malo zeleno što imaš na sebi. To ti ja jedem.

-  Pa, ako je samo to, samo izvoli.

-  Hvala.
I tako krene Puž na svoj ručak. Plazio je i plazio preko Tvrtka dok se nije zasitio.

-  Kako je tvoj jezik hrapav! Nadam se da si skoro gotov!

-  O daaaaa, hvala ti. Baš je bilo ukusno. Jezik mi je hrapav da mogu s kamenja i bilja sastrugati hranu. Nisam te valjda povrijedio?

-  Povrijedio? Mene, kamen? Ne, ne, nisi. Samo... Jedva čekam da siđeš. Sveg si me zabalavio.

-  Imaš namjeru vrijeđati?

-  Ma, ne. Nemoj se ljutiti!

-  Puž se ipak malo naljutio. Uvukao se u svoju kućicu i zatvorio vrata. Kuc, kuc... Pokucao je kamen Tvrtko nekoliko puta. Napokon, vrata se otvore i izvire dva roščića koji se konačno junački ispruže.

-  Ne ljutim se. Razmišljam kako pobjeći.

-  Kako pobjeći? Bojim se da netko tko se ovako vuče na vlastitom trbuhu baš i ne može pobjeći. Kako to misliš napraviti?

-  Pooooolaaaaako...

-  Bojim se da baš nema vremena za polako.

-  Moram polako. Teško je preko toliko kamenova.

-  Kaže se: preko toliko kamenja.

-  Svejedno kako se kaže. Jednako je teško. A možda se samo uvučem u kućicu i otkotrljam. Bilo bi možda lakše da imam noge.

-  Da, ali nemaš noge.

-  Pa, koliko vidim, nemaš ih ni ti. Uostalom, jesi li ikad vidio kako hoda ljud?

-  Podsjetio si me na moju prijateljicu Mirandu. I ona je tako govorila dok nije naučila.

-  Hoćeš reći da ne znam govoriti?

-  Mnogi ne znaju.

-  Pa, ako nije ljud, kako onda?

-  Čovjek.

-  Pa, dobro. Znači, čovjeki imaju noge, pa se onako čudno gegaju. Svaki tren mislim da će pasti.

-  Ma, ne kaže se čovjeki...

-  A sad si rekao...

-  Tvrdoglaviji si od Mirande!

-  Opet ti... Miranda, pa Miranda. I ja sam upoznao Mirandu, pa što? Ona je jedna obična riba. Miranda Karas. Ima li ona noge? Nema, pa ipak joj je i bez njih dobro.

-  Čudan si ti, Puž. Previše si tvrdoglav. Da, i meni je malo čudno kako se ljudi pokreću ali oni su drugačiji.

-  Meni je sasvim dobro na mom trbuhu. Uostalom, ja se malo protegnem na jednu stranu, pa malo na drugu, i idem dalje.

-  Da. Zato si tako spor. Kako i ne bi bio s tim teretom koji nosiš?

-  Barem se imam kamo skloniti... a ne kao beskućnici, koji moraju puzati pod neki list da se sklone.

-  Da... na njih sam skoro zaboravio. Ali oni su ipak brži od tebe.

-  A ti? Kako se ti krećeš. Kako se ti hraniš? Nemaš čak ni pluća! S kim se ja družim!?

-  Pa, baš ti hvala na ljubaznosti! Sad kad si se nahranio i svog me izbalavio, više ti nisam dobar. Dobro, Puž. Kako hoćeš. A baš sam imao ideju kako bismo mogli zajedno pobjeći.

-  Misliš? Hajde, reci mi! Hajde, reci!

-  Kamen je zašutio i razmišljao o vlastitom bijegu. Možda je malo i zadrijemao, a Puž od njega više nije mogao izvući niti riječ.

-  Na prvom zavoju, kad se kamion opet zatresao, Tvrtko se zakoturao. Doduše, malo ga je pogurao jedan veći kamen koji je na kraju zapeo za dasku na ogradi kamiona i tamo ostao. Tvrtko je pao s kamiona i ostao na listu trpuca uz rub ceste.


Iz knjige Sonje Smolec "Kamen Tvrtko"
Ilustracija Veronika Prvonožec

 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner