Zakasnio Ivica u školu i učiteljica ga pita koji je razlog njegovog kašnjenja:

- Učiteljice, vi ste nas naučili da moramo poštivati znakove.

- Da, ali kakve to veze ima?

- Pa, na jednom je pisalo "Uspori, škola!"

Teta u vrtiću pomaže obuti čizme malom Ivici. On je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge. Kad su obje čizme bile navučene, teta je bila sva u znoju, a onda je začula Ivicu:

- Teta, čizme su na krivim nogama!

Teta se opet primila posla i, povuci-potegni, svaka je čizma bila na pravoj nozi. Tada mali Ivica uzvikne:

- To nisu moje čizme!

Teta se ugrize za jezik pa smireno kaže:

- Zašto mi to nisi prije rekao!?

I uz napor mu ponovo izuje čizme. Mali Ivica nastavi:

- Čizme su od mog brata. Mama ih je dala meni.

Teta nije znala bi li plakala ili se smijala... Povuci-potegni, čizme su ponovo bile na nogama.

Teta tada upita:

- A gdje su ti rukavice, Ivice?

- Pa, ugurao sam ih u čizme..

Ivičin tata je došao na informacije.

Učiteljica: - Vaš sin je cijeli test prepisao od jedne djevojčice.

Tata: - A kako znate da je prepisivao Ivica, a ne djevojčica?

Učiteljica: - Prva tri odgovora su im jednaka. U četvrtom je ona napisala ne znam, a Ivica je napisao ni ja!

Profesor: Reci mi, Ivice, gdje žive Sudanski crnci?

Ivica se ne može sjetiti.

Profesor: Malo ću ti pomoći. Koja rijeka teče ispod Savskog mosta?

Ivica malo razmišlja i dosjeti se: Sava!

Profesor: Odlično, Ivice! Pa gdje onda žive Sudanski crnci?

Ivica: Ispod Savskog mosta.

Učiteljica pita Ivicu zna li gdje je Kina.

Ivica: - Ne znam, ali mislim da nije daleko.

Učiteljica: - Zašto to misliš, Ivice?!

Ivica: - Pa, s mojim tatom radi jedan Kinez koji dolazi biciklom na posao.