New
Prognoza vremena

MAMIN KUTAK

NE - FIZIČKOM KAŽNJAVANJU


ne_udaranju

Batine (lupanje, udarac po guzi, "glađenje" pelene ili guze) su jedna od najkontroverznijih metoda discipliniranja. Na jednoj se strani nalaze roditelji koji vjeruju kako je opravdano ponekad lupiti dijete, a s druge se strane nalaze roditelji koji smatraju kako djecu nikad ne bi trebalo udariti. Negdje u sredini, nalaze se roditelji uvjerenja da udaranje treba koristiti samo u nekim, specifičnim situacijama (npr. kad dijete izleti na cestu). Dio razloga ove rasprave krije se u činjenici da roditelji i stručnjaci vrlo različito definiraju udaranje. Za neke, udaranje podrazumijeva lupanje djeteta po guzi, dok drugi udaranje smatraju izvedenicom za bilo koju fizičku kaznu koja ne uzrokuje ozljedu, kao što je lupanje djeteta po ruci kada dira nešto zabranjeno ili opasno i sl.

Svrha ovog teksta je proučiti razloge održavanja prakse udaranja, (ne)učinkovitost udaranja i ponuditi zamjenske metode discipliniranja.

Razlozi udaranja

Iako će većina odraslih bez puno razmišljanja osuditi rješavanje konflikata udarcima, udaranje djece nastavlja biti široko prihvaćena metoda discipliniranja jer velik broj roditelja smatra kako će batine naučiti njihovu djecu koje su aktivnosti i postupci zabranjeni, brzo ih zaustaviti kada postanu prezahtjevna i iritantna i potaknuti ih da se ponašaju "kako treba".

Velik broj roditelja vjeruje da ne-fizički oblici discipliniranja ne funkcioniraju. Batine su također praksa koja je različito primjenjivana u različitim kulturama i dijelovima svijeta.

(Ne)učinkovitost udaranja

ne_udaranju8

Iako batine mogu ublažiti frustraciju roditelja i zaustaviti na trenutak "loše" ponašanje, prema mišljenju Američke udruge pedijatara, istraživanja upućuju da je udaranje najmanje učinkovita metoda discipliniranja.
Da bi testirali ovu tvrdnju, skupina znanstvenika intervjuirala je roditelje s početnom hipotezom kako će se djeca, čiji se roditelji u odgoju služe i batinama, ponašati sve bolje i prihvatljivije kako bi sve rjeđe bila kažnjavana (Leach, 1996.). Međutim, rezultati su pokazali kako roditelji četverogodišnjaka, koji su djecu počeli fizički kažnjavati u dobi od godine dana, jednako često kažnjavaju svoju djecu kao i roditelji koji su svoju djecu počeli fizički kažnjavati u kasnijoj dobi. Iz toga je moguće zaključiti kako djeca očito ne nauče lekcije koje im roditelji pokušavaju prenijeti batinama.

Udaranje može biti neučinkovito jer ne uči djecu alternativnom načinu ponašanja (prema Američkoj udruzi pedijatara, 1995.).
U biti, udarana djeca se češće osjećaju ljuto, poniženo i bespomoćno. Osnovna "lekcija" koju uče iz udaranja je potruditi se da sljedeći put bolje sakriju svoje ponašanje i ne budu uhvaćena i kažnjena.

Udaranje šalje djeci pogrešnu poruku – batine su prihvatljiv način rješavanja problema, u redu je da jača i veća osoba napadne osobu manju i slabiju od sebe.

ne_udaranj9

Uz to, kad dijete dobije batine, ono možda i može shvatiti da je učinilo nešto loše, ali je najčešće premalo da bi shvatilo "poruku" batina. Vrlo je zbunjujuća poruka koju roditelj šalje sasvim malom djetetu, kada udarcem želi prekinuti potencijalno opasno ponašanje: "Udaram te jer ne želim da se povrijediš.".

Konačno, ako je udaranje najčešće korištena metoda u odgoju, može izazvati potencijalno opasne dugoročne učinke: povećava vjerojatnost neprihvatljivog ponašanja, agresiju, nasilno i kažnjivo ponašanje, poteškoće u učenju i depresiju. (Straus, 1995.)

Zamjenske metode discipliniranja

Jedan od razloga zašto roditelji koriste udaranje kao metodu odgoja je činjenica da ne poznaju druge učinkovite metode promjene neprihvatljivog dječjeg ponašanja. Da bi bilo učinkovito, discipliniranje se nužno treba prilagoditi djetetovoj dobi. Neučinkovite su metode često utemeljene na nerealnim očekivanjima od djece.

Možda će vam pomoći sljedeći prijedlozi učinkovitih, dobi prilagođenih metoda discipliniranja:

Bebe (0-15 mj.)

ne_udaranju6

Bebe na mnoge situacije reagiraju impulzivno, bez stvarnog razumijevanja svoje okoline i svojih mogućnosti. Kod djece koja još uvijek ne razumiju potpuno koncept posljedice i opasnosti, udaranje će uzrokovati samo strah i tjeskobu.

  1. Gdje se dijete dovodi u opasnost, maknite dječju ruku, umjesto da je udarite.

  2. Kad dijete drži nešto što ne želite da dira, dogovorite zamjenu za igračku, umjesto da djetetu otmete predmet iz ruke. Ukoliko nešto želite oduzeti "na silu", dijete će još čvršće držati opasan predmet.

  3. Prilagodite životni prostor djetetu tako da u dosegu djeteta ne bude opasnih i lomljivih predmeta.

  4. Napustite na trenutak prostoriju, ukoliko osjećate navalu bijesa. Uvjerite se prije toga da je dijete u sigurnom okruženju.

Gegavci i novopečeni samostalci (15-24 mj.)

ne_udaranje10

Discipliniranje djece u ovoj dobi zahtijeva ogromnu količinu vremena, energije i strpljenja. Zato je vrlo važno pronaći učinkovite i primjerene tehnike. Primjerice, zabraniti djetetu igranje opasnim predmetima, kao što je npr. štednjak, uopće neće biti učinkovito, jer dijete još uvijek ne razumije posljedice. Batine svakako neće pomoći djetetu da razumije posljedice igranja opasnim predmetom. Umjesto toga, dijete iz udaranja može izvući poruku "Ja sam loša osoba." umjesto "Učinio sam nešto loše.". Metode discipliniranja morate koristiti dosljedno, inače vas dijete neće shvaćati ozbiljno.

  1. Uvjerite se da je djetetova okolina sigurna, uklanjajući sve opasne predmete iz dječjeg dosega. Za ovu je dječju dob prirodna naklonost istraživanju okruženja. Dijete ove dobi uvijek nadgledajte. Nerealistično je očekivati od djeteta koje je zapravo tek naučilo hodati da se bezopasno igra više od nekoliko minuta bez nadzora odrasle osobe.

  2. Izbjegavajte direktne sukobe s djetetom koji će dovesti jedino do ljutnje i frustracije i vas i djeteta. Umjesto direktnog suprotstavljanja, planirajte preusmjeravanje pažnje na novu aktivnost ili predmet. Mnoge problematične situacije mogu se ublažiti smiješnim ili neočekivanim "upadom" roditelja, npr. škakljanjem blago uznemirenog djeteta.

  3. Koristite svoju veličinu i snagu da prekinete problematičnu situaciju. Jednostavno podignite dijete iz kade rashlađene vode ili dijete koje ne želi hodati po cesti.

  4. Ukoliko krenete udariti dijete, preusmjerite pokret na vlastito tijelo ili stol. Zvuk udarca prekinut će neželjeno ponašanje bez nepotrebnog udaranja djeteta.

Vrtićarci i starija djeca (od 24 mj.)

ne_udaranju3

  1. Kad osjetite navalu ljutnje na svoju djecu, glasno pljesnite rukama. Iznenadni zvuk prekinut će neželjeno ponašanje.

  2. Ako vas dijete odbija slušati, spustite se na njegovu razinu (čučnite, kleknite), obujmite ga čvrsto rukama (tako da ne može izbjeći gledanje u vas) i smireno ponovite.

  3. Budući da udaranje ne spada u reakcije u racionalnim i smirenim situacijama, vrlo je važno da naučite kontrolirati vlastitu ljutnju i bijes kako bi spriječili pojavljivanje situacija "gubitka kontrole". Udaljite se, udarite po jastuku, nazovite prijatelja ili napišite poruku. Kad se smirite, impuls da udarite dijete sigurno će biti umanjen.

  4. Ukoliko osjećate kako trebate kazniti dijete zbog određenog ponašanja, pobrinite se da kazna bude logički povezana uz incident – time omogućavate djetetu učenje iz neželjenog ponašanja. Npr. ukoliko se dijete odveze biciklom do ulice u kojoj ne smije voziti bicikl, oduzmite mu bicikl na određeno vrijeme. Ovakva kazna uči dijete da određene ceste mogu biti opasne, da ste zabrinuti za djetetovu sigurnost i da ćete nametati sigurnosna pravila koliko god bude potrebno. Oduzimanje privilegije gledanja TV-a, uskraćivanje deserta ili udaranje, neće dijete poučiti sigurnosti u vožnji bicikla.

  5. Uvedite na ispravan način korištenje metode isključivanja. Isključivanje, kao metoda kažnjavanja, je vrlo kontroverzno, ali dok se koristi kao vrijeme koje služi djetetu i roditelju za povrat kontrole nad emocijama i ponašanjem, može biti vrlo učinkovito u zaustavljanju ciklusa neželjenog ponašanja.


Prijedlozi primjenjivi u svakoj dobi:

  • Podržavajte dobro ponašanje. Zagrljaji i pohvale vrlo su učinkoviti.
  • Koristite prevenciju. Učinkovita disciplina podrazumijeva najavu jasnih i jednostavnih obiteljskih pravila (što ih je manje, to bolje) u vrijeme kad su djeca mirna i slušaju.
  • Probajte razumjeti osjećaje iza djetetovih postupaka. Stariju djecu pitajte zašto su ljuta. Ukoliko maleno dijete plače, upitajte sebe što bi moglo biti uzrok nezadovoljstvu – želi li dijete biti nošeno, ima li mokru pelenu, je li gladno i sl.
  • Budite otvoreni i razgovarajte s djetetom, obavijestite dijete o odluci da promijenite svoje reakcije. Ukoliko ste u prošlosti udarali dijete i odlučili ste prestati s takvim ponašanjem, razgovarajte s djetetom o toj odluci. Lekcija proizašla iz tog razgovora, može biti poučna cijeloj obitelji.

ne_udaranje5

 

PLANIRANJE I ORGANIZIRANJE UČENJA

planiranje_ucenja

Čini li ti se ponekad da je dan prekratak za sve ono što trebaš učiniti i da bi bilo bolje da traje malo duže? Koliko duže? Misliš da je u tome problem? Istina je ovakva: Dan traje 24 sata i to bi trebalo biti sasvim dovoljno za sve naše aktivnosti ako smo dovoljno pametni da se znamo organizirati. Moraš si napraviti plan učenja:

  • mjesečni plan
  • tjedni plan
  • dnevni plan

MJESEČNI PLAN. Nađi si doma nekakav kalendar u koji ćeš svaki mjesec moći upisivati važne školske i izvanškolske događaje i rokove (ispite, lektire, rođendane, odlaske zubaru i dr.), na način da ćeš zaokružiti datum i pored njega napisati zašto ti je važan.
Stavi si taj plan na vidljivo mjesto kraj radnog stola da ti svaki dan služi kao podsjetnik.

TJEDNI I DNEVNI PLAN. Lako je stići sve što naumiš ako slijediš svoj dnevni raspored.

  • Prvo upiši sve svoje svakodnevne obvezne aktivnosti (satove u školi, nogometne treninge, satove u glazbenoj školi).
  • Zatim ostavi vrijeme za učenje i domaću zadaću.
  • Dodaj svoje dnevne aktivnosti (obroke, spavanje, kućne poslove).
  • Upiši svoje osobno vrijeme (TV, igra, odmaranje).

Evo kako bi to moglo izgledati:

vrijeme              PLAN U S Č P S N
8–13h škola
13-14 odmor, ručak
14-15 DZ iz MAT, učim PRI
15-16 učim POV i ENG
16-17 gl. škola
gitara
17-18
18-19 slobodno vrijeme, TV
19-20 večera
20-21 TV/tuširanje
21-22 ponavljanje, spavanje

Mnogi ljudi odlažu obveze s razlogom. Možda je ono što trebaju obaviti preteško ili im je previše stresno. Koji god razlog bio, odgađanje može postati loša navika. Najbolji je lijek jednostavno se prihvatiti posla i obaviti ga.

Spremni?

Od tebe se očekuje da se prvo odmoriš i nešto pojedeš kako bi mogla/mogao prionuti na posao. Kad to obaviš, uzimaš svoj unaprijed pripremljeni dnevni plan učenja i krećeš!

Slijede koraci pri učenju.

1. KORAK • Preleti kroz tekst.

Pročitaj naslove, podnaslove, pregledaj slike, tablice, grafikone. Važno je da dobiješ uvid u ono što te čeka.

2. KORAK • Pročitaj tekst.

Pročitaj tekst više puta i pri tome podcrtavaj (ako se radi o tvojoj knjizi koju ne moraš vratiti na kraju godine), radi bilješke i sažetke. Označi nove riječi i glavne misli, pronađi glavnu ideju u svakom odlomku i svojim riječima napiši kratku verziju pročitanog.

3. KORAK • Ponovi svojim riječima.

Ponovi svojim riječima bez gledanja u knjigu.

4. KORAK • Ponovno pročitaj.

5. KORAK • I prije učenja novog gradiva, i poslije, i uvijek i stalno PONAVLJAJ, PONAVLJAJ, PONAVLJAJ!

Koliko god si nešto izvrsno naučio/la  zaboravit ćeš ako nećeš ponavljati!

Sad sklopi ugovor sam/a sa sobom.

UGOVOR

Ja, _________________________________________

sklapam ovaj ugovor sa samim/samom sobom,

prema kojem ću ove školske godine:

  1. Redovito praviti mjesečni, tjedni i dnevni plan rada.
  2. Voditi računa o urednosti mog radnog prostora.
  3. Učiniti sve da na vrijeme stižem na nastavu.
  4. Nastojati izgraditi i održavati dobre odnose s ljudima oko sebe
        i sa sobom.
  5. Koristiti i slijediti korake pri učenju.
  6. Na kraju prvog polugodišta imati prosjek ocjena ______ ili viši.
  7. Na kraju godine imati prosjek ocjena ______ ili viši.
  8. Redovito pratiti svoj napredak i za uspjeh se nagrađivati.

Potpis  __________________________

 

uspjeh_u_skoli


Preporuka za čitanje:

  • Miljković, D; Rijavec, M. (2003.): Vodič za preživljavanje u školi. IEP. Zagreb.
  • Pletenac, V. (2004): Put prema uspješnom učenju ili kako treba učiti. Naklada Slap. Jastrebarsko.
  • Schumm, J. S. (2005.): Škola bez muke. Ostvarenje. Lekenik.


Izvor: Zbornica

Vezani članci:

 

UČENJE I ZADAĆA BEZ MUKE

ucenje i zadaca bez muke


Dijete možete motivirati na učenje kroz razne interaktivne sadržaje prilagođene njegovom uzrastu. Isto tako, u rješavanje domaćih zadaća ga uključite kao aktivnog sudionika i prepustite mu inicijativu.

Nakon napornog radnog dana vjerojatno ni vama, baš kao ni vašem djetetu, nije lako sjesti i suočiti se s brojnim zadacima iz različitih predmeta. Unatoč tome pokušajte svemu pristupiti pozitivno te primjerom pokažite kako i vi rješavate svoju domaću zadaću.

Dok dijete ispunjava radnu bilježnicu iz matematike, vi plaćajte račune i odgovarajte na e-mailove, staloženo i bez kašnjenja. Istodobno raspodijelite školske predmete, tako da svaki od roditelja pomaže u onom području koje mu lakše ide.

Čak i ako pogriješi, pohvalite djetetov trud. Upitajte dijete što već zna o određenoj temi i na koji način misli da bi moglo doći do pravog rješenja. Tako će učenje ići puno brže, dijete će stjecati samopouzdanje i svi ćete se osjećati puno opuštenije.

Zadovoljstvo obavljenim

Ako je dijete blizu pravog rješenja, no još ga nije pronašlo, najbolje je sugerirati mu da pokuša malo promijeniti pristup. Potaknite ga da samo dođe do kraja, a na vas se uvijek može osloniti.

Rješavajući domaću zadaću, vaš odnos s djetetom je na prvom mjestu. Ako ono nikako ne može samo doći do potrebnih zaključaka, preuzmite inicijativu i pomozite mu.

Ako zapne, tražimo pomoć dalje

Osjetite li se tijekom zajedničkog pisanja zadaće umornim ili nekompetentnim, sasvim je u redu prestati te zamoliti drugog roditelja da "uskoči".

Učenje može biti zabavno

S vremena na vrijeme s ostalim roditeljima organizirajte zajedničko učenje. Kupite dovoljno grickalica i sokova i učite uz vesele trenutke odmora. Dijete će naučiti da uz dobru organizaciju, izvršavanje obaveza može biti zanimljivo i zabavno.

 

DOMAĆA ZADAĆA

domaca_zadaca_clanak7

Polaskom u prvi razred djeca se prvi put susreću s pojmom "domaće zadaće". Ukoliko je dijete već usvojilo određene radne navike (samostalnost djeteta), pisanje domaće zadaće će prihvatiti bez većeg negodovanja iako, pisanje domaće zadaće za većinu djece ostaje posljednje na popisu stvari koju bi željeli raditi, a spada negdje u kategoriju čišćenja sobe.
Recite svojem djetetu: Učenje je zabava jer njime saznajemo nove stvari o sebi i svijetu!

Zašto je važno pisati domaću zadaću

Domaća zadaća je važna komponenta u procesu učenja i usvajanja znanja.

Zadaća djetetu omogućava:

  • da ponovi i uvježba ono što je učilo u školi
  • da se pripremi za sljedeći radni dan
  • da znanja iz različitih područja objedini u jednoj zadaći (npr. nekom sastavu ili projektu)
  • da se nauči koristiti literaturom
  • da se nauči samostalnosti u radu
  • da stekne samodisciplinu i osjećaj odgovornosti

Zadaća roditelju omogućava upoznavanje sa školskim aktivnostima. Svaki dan pitajte dijete da vam prepriča što je naučilo u školi te ga zamolite da vam pokaže bilježnice.

Roditelji trebaju, bez prisile, naučiti dijete da je domaća zadaća potrebna i da se jednostavno mora učiniti. To je proces koji zahtijeva strpljenje i ustrajnost. Djeci je često pisanje zadaće prva prilika u životu da preuzmu važnu obavezu i da se dobro osjećaju zbog postizanja uspjeha. 

Kako pisati domaću zadaću

domaca_zadaca_clanak

Mjesto za pisanje zadaća

Dijete bi trebalo imati svoje mjesto za pisanje zadaće. Ukoliko ima svoj radni stol, treba dogovoriti da se zadaća piše za radnim stolom. Radni stol treba biti postavljen u prostoriji na mjestu gdje ima dovoljno svjetla. Radno mjesto treba biti uredno, uklonite sa stola sve ono što vašem djetetu može odvući pozornost. Knjige i bilježnice uredno složiti. Na radnom stolu dobro je postaviti raspored sati i raspored dnevnih aktivnosti, kako bi dijete moglo samostalno pripremati svoje knjige i pribor. Tijekom rada, isključite računalo i ugasite TV. Ukoliko dijete dijeli prostor s ostalim ukućanima, osigurajte mu mir i tišinu.

Roditelji često imaju pitanja koja ih muče vezana uz pisanje domaćih zadaća i učenje:

  • Kako pisati domaće zadaće?

Prije pisanja zadaće objasnite djetetu što se očekuje od njega. Objasnite djetetu zašto je to važno, jer kao i odrasli, djeca bolje nešto rade kada u tome vide smisao.
Dajte djetetu do znanja da je zadaća njegova obaveza i da ju pokuša samo uraditi, ali da ćete vi biti na raspolaganju ukoliko mu pomoć bude potrebna.
U početku s djetetom pregledajte sve udžbenike i bilježnice kako bi se dijete prisjetilo što ima za zadaću. Ako dijete učestalo zaboravlja zadaću, nabavite mu mali blok u koji će si zapisivati zadaću i obaveze za slijedeći dan.
Dobro je biti u kontaktu s drugom djecom iz razrednog odjela i njihovim roditeljima, tako da povremeno možete provjeriti što dijete ima za zadaću. To ne smije postati pravilo, već izuzetak.

  • Trebam li učiti i pisati domaće zadaće sa svojim djetetom i do kojeg razreda?

Učenje i pisanje domaćih zadaća je obaveza djeteta i ono bi ju trebalo naučiti samostalno izvršavati. Ukoliko dijete pokaže da mu je pomoć potrebna, treba mu pomoći, ali ne na način da roditelj preuzima odgovornost zadaće na sebe. Uključite se na način da objasnite djetetu ono što mu je nerazumljivo i date mu smjernice uz pomoć kojih će samostalno izvršiti zadatak. Dijete će biti daleko zadovoljnije postignutim, bude li znalo da se radi o njegovom vlastitom zalaganju.

  • Trebam li sjediti uz dijete ako ono samostalno piše zadaću?

Nemojte sjediti kraj djeteta kada mu pomoć nije potrebna, dozvolite djetetu da pokuša samo. Nemojte se nametati pri pisanju ako to nije potrebno.

  • Trebam li brisati djetetove pogreške u zadaćama?

Ukažite djetetu na pogreške, ali ih nemojte vi ispravljati jer će se dijete poslije oslanjati na vas. Nemojte rješavati zadatke umjesto djeteta jer tako razvijate neodgovornost. Nemojte brisati napisano ili nacrtano, nemojte trgati stranice bilježnica, već savjetujte dijete da ispravi ono u čemu je pogriješilo.

domaca_zadaca_clanak5

  • Koliko vremena treba dijete provesti u pisanju zadaća?

Otprilike jedan sat.
Vrlo je važno s djetetom dogovoriti  način i vrijeme pisanja zadaća. Vodite računa da dijete ima svoje obaveze te da ono nije uvijek spremno pisati zadaću kada to vama odgovara. Ako je dijete prije podne u školi, ono tamo uči, radi, piše, razmišlja, igra se i umori se. Kada dijete dođe kući, potrebno mu je dati neko vrijeme da se odmori, jede i igra se. Zato je dobro s djetetom  zajedno napraviti dogovor - plan učenja, koji će ovisiti o rasporedu djetetovih aktivnosti. Ako se dogovorite da će dijete poslije škole ručati do 14 sati, igrati se do 15 sati, pisati zadaću do 16 sati, ići na aktivnosti do 19 sati, večerati do 20 sati i ići u krevet do 21 sat, tada se svi tog rasporeda trebate pridržavati. Dobro je dnevni raspored zapisati na papir i staviti na vidno mjesto u djetetovoj sobi. U tome treba biti dosljedan, uporan, ne mijenjati pravila i ne popuštati .

Ukoliko se pridržavate tih pravila, dijete uči uvijek u isto vrijeme, troši manje vremena na pripremu za učenje i dobro je organizirano. To mu omogućava da ima dovoljno vremena za učenje igru i zabavu.

  • Na koji način trebam pomoći svojem djetetu u pisanju zadaća?

Budite strpljivi. Objasnite mu što mu nije jasno, nemojte mu davati gotova rješenja. Budite na raspolaganju kada dijete zatraži pomoć. Ne crtajte umjesto djeteta i ne pišite umjesto njega. Nemojte djetetu čitati, prepričavati ili sažimati – time mu nimalo ne pomažete. Ako dijete samo napiše zadaću, pregledajte ju da bi pružili djetetu osjećaj sigurnosti. Ako vi niste kod kuće dok dijete samo piše zadaću, trebate naknadno prekontrolirati zadaću.

Vaša očekivanja trebaju biti realna s obzirom na djetetove mogućnosti, ali opet ne preniska ili previsoka. Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom u razredu i očekivati da ostvaruje bolje rezultate od drugih. Potičite ga da uči radi sebe, a ne radi ocjene.

Nemojte posustajati, jer nekoj djeci pomoć gotovo da i ne treba, a nekoj će pomoć biti potrebna dosta dugo. I ono što je najvažnije, pohvalite svoje dijete za svaku samostalno napisanu zadaću i za svaki napredak u pisanju zadaća. Hrabrite i poštujte svoje dijete.

  • Zašto moje dijete ima tako puno zadaće?

Učitelj ima veliku ulogu u kreiranju domaćih zadaća. Zadaća treba biti dobro osmišljena, svrsishodna i prilagođena uzrastnim mogućnostima učenika. Često puta se zadaća prilagođava i individualnim sposobnostima pojedinih učenika. Ukoliko imate pitanja vezana uz domaće zadaće, porazgovarajte s učiteljem/učiteljicom. Nemojte prigovarati pred djetetom jer time narušavate odnos vašeg djeteta i učitelja.

domaca_zadaca_clanak2

  • Što da radim ako dijete odbija pisati zadaću?
Ako dijete odbija pisanje zadaće, ne prijetite kaznom uzalud, dijete će vas iskušavati. Manja je pogreška pustiti dijete da ode bez zadaće, nego narušavati roditeljski autoritet.
Ne dopustite odgađanje dnevnog plana. Objasnite djetetu da ste mu vi na raspolaganju u ono vrijeme koje ste zajedno dogovorili za učenje i da mu nakon toga vremena više nećete pomagati - budite u tome dosljedni.
  • Trebam li nazvati druge roditelje da provjerim zadaću?
Nemojte svakodnevno zvati druge roditelje da bi pitali što je za zadaću. Tako ćete naučiti svoje dijete da samo sluša i pamti zadaću, a ne da se oslanja na druge. Razvijajte stav – odgovornost  za izvršavanje svojih obaveza.
  • Trebam li djetetu zadavati dodatne zadatke za vježbanje uz zadaću?
Nemojte dodatno zadavati zadatke za vježbanje, dovoljno je zadala učiteljica.
Ukoliko je potrebno dodatno vježbati, neka to ne prelazi više od 15 min po predmetu - dijete mora imati vrijeme za odmor, igru i zabavu.
  • Trebam li ispitivati dijete gradivo koje je naučilo?
Neka djeca lakše pamte ako vide tekst, nekima je lakše ako ga čuju, drugi vole crtati ili pisati, a treći hodaju dok uče. Važno je samo da pomognete djetetu da otkrije koji mu stil učenja najviše odgovara i kojom metodom najlakše pamti.
Povremene provjere znanja u vrijeme koje je za to određeno su dobre i pokazati će vašem djetetu da ste uključeni u njegova nastojanja i da mu želite pomoći. To nikako ne bi trebalo raditi pod prisilom niti u neadekvatno vrijeme.
U početku je dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatka za vježbu, ispitivati ga gradivo i pomagati mu oko nejasnoća.

Vezani članci:
{lofimg src="/images/slike/domaca_zadaca_clanak77.jpg"}
 

VRTIĆ, BAKA ILI DADILJA


Kako djeca rastu, započinju i brige vezane uz odluku kome povjeriti mališane na čuvanje. Rijetke majke imaju sreću da mogu ostati kod kuće još neko vrijeme dok njihovo dijete psihofizički ne bude spremno na odvajanje i reorganizaciju svakodnevnice. Većina roditelja se suočava sa stresnim razdobljem odluke – jaslice, baka ili dadilja. Svaki od mogućih izbora ima svoje prednosti i nedostatke, a ono što roditelji trebaju učiniti jest maksimalno se informirati o svakoj opciji.


JASLICE, VRTIĆ

vrtic
Izvor slike: Dječji vrtić "Naša radost"-Pregrada

  • Prednosti:

Jaslice i vrtići su dobra opcija za roditelje koji trebaju stalnu skrb o svom djetetu jer se neće dogoditi da se, primjerice, zbog bolesti nema tko brinuti o vašem mališanu. Te su institucije također pod stalnom kontrolom inspekcija i trebaju zadovoljavati standarde opremljenosti, zdravstvene zaštite i prehrane te sigurnosne mjere za boravak djece. U vrtićima se djeci nudi velik broj edukativnih materijala i poticaja te pružaju mogućnosti za socijalizaciju djeteta.

  • Nedostaci:

U gradskim vrtićima i jaslicama je teško naći mjesto za dijete, pa su roditelji nerijetko primorani upisati dijete i godinu dana prije polaska u vrtić ili biti na listi čekanja.
Nadalje, u jaslicama ili vrtiću je teško pratiti ritam svakoga pojedinog djeteta, nameće im se utvrđena rutina poput određenog vremena za jelo, spavanje i izlaske, a i radno vrijeme jaslica je striktno određeno.
Najveći nedostatak ove opcije čuvanja jest to što je u velikim grupama dijete stalno izloženo virusima i bakterijama druge djece. Iako je to individualno, može proteći i više mjeseci dok dijete ne stekne imunitet na "vrtićke" bolesti.

  • Kako odabrati vrtić:

Razmislite odgovara li vam više da je vrtić u blizini doma ili u blizini vašeg radnog mjesta. Kad se odlučite za lokaciju, obiđite vrtiće (privatne i državne) u blizini i pitajte sve što vas zanima. Obratite pozornost na higijenu, opremljenost vrtića, broj djece u skupinama te način rada odgajatelja. Pripreme za vrtić počinju nekoliko mjeseci prije konačnog polaska.
Neki od preduvjeta za lakše privikavanje djeteta na vrtić su: da dijete barem danju ne nosi pelene, da samostalno obavlja određene radnje (hranjenje) i da se već odvajalo od vas (bilo kod bake i sl.).

Doznajte više:


BAKA ILI DJED

cuvanje_baka_i_djed
  • Prednosti:

Bake i djedovi, gotovo poput roditelja, bezuvjetno vole dijete. Dijete ih poznaje i briga zbog odvajanja od roditelja traje vrlo kratko, a o kvalitetnim i ukusnim obrocima i higijeni djeteta ne biste trebali brinuti. Ukoliko su baka i djed mlađi i zdravi, dijete će uživati u igrama i šetnjama s njima, ali mlađi bake i djedovi rijetko mogu čuvati djecu jer su uglavnom još uvijek u radnom odnosu.

  • Nedostaci:

Mogući problemi leže u činjenici da većina baka i djedova smatra kako im vaše upute nisu potrebne i kako bolje od vas znaju što je djetetu potrebno. Nadalje se javlja pitanje pokrivanja troškova djeteta. Bake i djedovi najčešće unuke čuvaju besplatno, što može biti opterećenje za njihov ionako skroman kućni budžet. Vrlo je važna i činjenica da osobe u godinama često nemaju toliko energije koliko malo dijete zahtijeva. Pripreme obroka, hranjenje, presvlačenje, odlasci u šetnju, igre s loptom, ljuljačke, klackalice... sve to može iscrpiti stariju osobu, a djetetu je nužno potrebno.

Doznajte više:

 

DADILJA

dadilja
  • Prednosti:

Ukoliko ćete imati sreću i pronaći adekvatnu dadilju za svoje dijete, najveća je prednost u tome što dijete ostaje i boravi u svojem domu. Poštivaju se sve rutine koje je dijete uspostavilo, vrijeme čuvanja je fleksibilnije, a čuvanje se ne prekida u slučaju neke blaže viroze djeteta.
Prednost koju osjećaju roditelji koji su se odlučili unajmiti dadilju, jest to što ne moraju organizirati tko će i kada dijete odvesti u vrtić te doći po njega. Jutra su znatno manje stresna jer se dijete ne mora buditi i spremati, već jednostavno ostaje spavati u svom krevetiću.
Djeca koju čuvaju dadilje su znatno rjeđe bolesna jer su manje izložena virusima koji vladaju u vrtićima. Nisu prisiljena natjecati se s ostalom se djecom za pažnju teta u vrtiću, te često brže napreduju i razvijaju osjećaj sigurnosti i samouvjerenosti.

  • Nedostaci:

Pri izboru dadilje roditelji moraju biti vrlo oprezni, a upravo je to i najveći nedostatak. Naime, kad dadilja čuva dijete, relativno je bez nadzora i stoga je nužno da to bude kvalificirana osoba kojoj roditelji mogu vjerovati.
Roditelji će najvjerojatnije dosta vremena provesti tražeći dadilju, a ukoliko ona odluči iz bilo kojeg razloga dati otkaz ili je na neko vrijeme onemogućena čuvati dijete, začarani krug traženja ponovno započinje.
Još jedan nedostatak unajmljivanja dadilje je društveni život djeteta te slabije razvijanje socijalnih vještina. U vrtiću se provode programi bavljenja specifičnim, djetetovoj dobi prilagođenim aktivnostima, a i dijete ostvaruje svakodnevni kontakt s vršnjacima. Stoga je važno da roditelji dadilji osiguraju potrebne materijale za igru s djetetom te da s dadiljom dogovore dnevne aktivnosti. Ukoliko dadilja s djetetom ne odlazi na igru van kuće, roditelji ne smiju zanemariti odlaske u park i igraonice. Važno je odabrati aktivnost koja uključuje druženje s drugom djecom.
Jedan od razloga zbog kojega se roditelji teško odlučuju za dadilju jest i cijena čuvanja koja većinom daleko premašuje cijenu vrtića.

Kako odabrati dadilju:
  • Dječje mišljenje

Vrlo često, čak i one male bebe upozoravaju smijehom ili plačem kako im se neka strana osoba dopada ili ne. Nemojmo nikad zanemarivati dječje mišljenje i osjećaje smatrajući sebe najpametnijima. Dakle, tražite li dadilju za svoje dijete/djecu uključite partnera i dijete, a posebno bake i djedove ukoliko i oni žive s vama.

  • Važnost obrazovanja

Nekim roditeljima obrazovanje dadilja nije od velike važnosti, no kvalitetno obrazovanje i dugogodišnja praksa ipak čine profesionalca. Diplomirani odgajatelji su najprofesionalnije osobe za rad i odgoj zdrave djece, a diplomirani defektolozi za djecu s posebnim potrebama. Ukoliko svome djetetu ne možete osigurati odgajatelja probajte odabrati osobu koja je tijekom svog obrazovanja imala stručne kontakte s djecom (učitelji, profesori, treneri) i naravno što više iskustva u radu s djecom. Onima kojima obrazovanje nije jako važno, preporučamo osobu koja je već odgojila vlastito dijete, nezaposlenu majku ili baku.

  • Prednost preporučenima

Zatražite dadilje preporuke i obavezno ih provjerite. Porazgovarajte s njezinim bivšim poslodavcima o iskustvima te prednostima i nedostatcima te dadilje. Bilo bi poželjno i da vam dadilja donese na uvid originalnu potvrdu o nekažnjavanju kao i liječniččku svjedodžbu o psiho-fizičkoj sposobnosti za rad s djecom, izdane baš za tu priliku. Također je vrlo važno da dadilja ima sanitarnu knjižicu koju će obnavljati jednom godišnje.

  • Upoznajte dadilju

Nakon što se obave formalnosti potrebno je što bolje upoznati dadilju. Posvetite svakoj dadilji dovoljno vremena za upoznavanje. Pozovite ju na večeru, u grad na kavu, u park ili igraonicu kako biste što bolje upoznali njezinu prošlost, navike, metode odgoja, itd. Upoznajte i njezinu obitelj te posjetite njezin dom gdje ćete vidjeti nivo higijene koju ta osoba posjeduje. Nakon što donesete odluku o zapošljavanju dadilje počnite s prilagodbom djeteta na novu osobu. Vrlo je važno da ste cijelo vrijeme uz svoje dijete i da se nova dadilja postupno uključuje u njegu, odgoj i obrazovanje djeteta.

  • Izgradite povjerenje

Dadilju obavezno upoznajte s cijelom obitelji, učiteljicom ukoliko dijete ide u školu i tetom ukoliko dijete ide u vrtić te djetetovim prijateljima. Prije nego što dadilja počne samostalno raditi s djetetom budite sigurni da dobro poznaje vaš dom, susjedstvo (obližnju trgovinu, apoteku, park, igraonicu) i precizirajte način rada s djetetom. Recite joj sve svoje želje i potrebe vezane uz odgoj, prehranu i njegu djeteta te ciljeve obrazovanja. Također je najbolje ispisati cjeloviti "Podsjetnik za dadilju", s raznim podacima, kontaktima i informacijama potrebnima dadilji da uspješno obavlja svoj posao kako ne bi dolazilo do remećenja djetetove dnevne rutine.

Dadilje imaju veliku čast brinuti se za vaše dijete i nemojte izbor takve osobe prepustiti slučaju.

Doznajte više:

dijete_cuvanje

 
Više članaka...
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner