Piše: Dinka JuričićKatkad stigne i do četrdesete, a još ne razmišlja samostalno, ne donosi odluke i ne preuzima odgovornost. To umjesto njega još uvijek čine njegovi roditelji.Imamo vrlo različita poimanja o tomu što je dobro za našu djecu. Najopasniji su roditelji oni koji misle da znaju što je za njihovu djecu najbolje: miješaju se u sve odluke koje djeca pokušavaju samostalno donijeti, od odluka o odabiru odjeće, prijatelja, načina provođenja slobodnoga vremena... do odluka o odabiru studija, posla, bračnoga druga.. Nimalo ih ne opravdava što se miješaju u najboljoj namjeri. Što mislite koliko vaših učenika zna samostalo zakrpati rasparani rub na svojim trapericama, zašiti gumb, nožem odrezati i zašiljiti grančicu za roštilj, naložiti vatru? Koliko bi roditelja diglo paljbu na vas kad biste to pokušali naučiti njihovu djecu, čak i kad su ta djeca osmaši? Sad smo obavili lakši dio posla: složili smo se oko pogrešaka koje čine oni drugi. A činimo li i mi iste pogreške u poučavanju? Ne štitimo, doduše, djecu od igala, noževa, škara, vatre, vode, hladnoće, napora... kao prebrižni roditelji, ali štitimo ih od – razmišljanja. Mislimo li umjesto njih, nudimo li im odgovore umjesto da ih učimo postavljati pitanja, tumačimo li im umjesto da ih potičemo da sami pokušaju shvatiti? Francuski filozof Jacques Rancière u svojoj slavnoj knjizi Učitelj neznalica (knjiga je prevedena i na hrvatski) kaže da zapravo vrijeđamo dijete svaki put kad mu tumačimo nešto što bi i bez nas moglo shvatiti. Takvim mu tumačenjem šaljemo uvredljivu poruku da ga smatramo nesposobnim da samo shvati. Možete li zamisliti kakve bi reakcije u vašoj školi i među roditeljima izazvala odluka da se u školi učenicima iz odgojnih i pedagoških razloga omogući treniranje borilačkih sportova, na primjer – mačevanja? U zabludi je svatko tko misli da je cilj borilačkih sportova u tome da se nauči svladati protivnika. Svladanje protivnika je cilj ratovanja, a cilj borilačkih sportova je naučiti ovladati – sobom. Onaj tko nauči vladati sobom, svojim ponašanjima i svojom pozornošću, bez problema će svladati svaki problem. Sjajan primjer pogledajte u videu u kojem majstor Thai Chia izaziva jednog od najboljih trenera mačevanja i pobjeđuje ga bez ikakvoga oružja, pozorno prateći protivnikove poteze i koristeći samo (mačevalačke) tehnike izbjegavanja udaraca. Tim Morehouse je nositelj olimpijskoga srebra u mačevanju. Svoj je život posvetio odgajanju mladih ljudi pomoću – mačevanja. Neprestano rezultatima dokazuje da svatko može postati šampion u kojem god životnome području želi, ako se posveti tomu cilju, marljivo trenira i vjeruje u sebe. Prva i najvažnija lekcija u stvaranju šampiona glasi: Šampion ne postaješ time što jednom pobijediš neprijatelja, nego time što se trudiš svaki dan postati mrvicu vještiji i bolji nego što si bio jučer. Objašnjavajući svoju viziju mačevanja kao sporta iznimne pedagoške vrijednosti, Morehouse je napisao: "Tri ključne pedagoške vrijednosti bavljenja sportovima i inače su: - Njegovanje svoje strasti energičnim duhom i napornim radom. - Postavljanje velikih ciljeva i donošenje dobrih odluka. - Ustrajajanje i jačanje prolaženjem Mačevanje je nekad bilo čvrstim pravilima uređeno viteško nadmetanje kraljeva i plemstva. Danas je mačevanje jedan od triju sportova u kojima se natjecalo na svim dosadašnjim Olimpijadama. To je jedan od najsigurnijih sportova ne samo zbog strogo definirane zaštitne opreme, nego i zbog duha viteštva sačuvanom u sustavu bodovanja koji prisiljava sportaše na fer ponašanje i poštivanje suigrača. Mač je, dakle, u pedagoškome smislu, puno korisniji od sablje.“ Uzgajivači podrezuju krila pticama da im ne bi odletjele. Mi podrezujemo krila djeci kad umjesto njih radimo, mislimo i odlučujemo... Podrezujemo im krila kad ih štitimo, umjesto da ih naučimo da se sami čuvaju i preuzmu odgovornost za sebe.
Nije isto brinuti se o jednom djetetu ili o njih dvadeset troje.
Piše: Sandra Vuk, učiteljicaU mojem su razredu 23 učenika. Dvadeset tri glavice. Plavokosi, smeđokosi, dugokosi ili kratko ošišani, smeđooki ili sjajnih zelenih očiju, svi su oni moj 1.b Katkad mi je to teže objasniti roditeljima nego učenicima. Ove sam školske godine već nakon 24 sata znala ime svakoga od njih (i sama sam bila ugodno iznenađena time), a već početkom listopada postali smo pravi tim. Kada dolaze na individualne razgovore, roditelje najviše zanima kako se njihovo dijete snalazi u razredu, što radi... Otprilike sredinom nastavne godine u prvom razredu počinju i primjedbe: - „Niste primijetili da dijete A gura moje dijete” - „Dijete B govori ružne riječi i ne želim da moje dijete sjedi s njim”... Kad čujem takve primjedbe, polako zauzimam obrambeni stav ili preispitujem situaciju. Posljednjih dana roditelji mi, nezadovoljni ponekom slabijom ocjenom svojeg djeteta, često govore: - „Kod kuće je sve znao” - „Kod kuće piše kao violina” - „Kod kuće zbraja i oduzima gotovo napamet” itd. Roditelji počinju sumnjati u moje kriterije u ocjenjivanju, moje doživljavanje učenika, traže skrivene motive za to što sam njihovo dijete upozorila zbog nečega… Nedavno sam zamijetila jednog roditelja kako hoda lijevo-desno ispred našeg prozora i zaviruje u učionicu kao da nešto važno krijemo unutar svoja četiri zida. Otvorila sam prozor i pozvala ga da dođe k nama, ali je ostao ispred učionice gledajući u naše prozore. A što mi to krijemo unutar svoje učionice?Što to učiteljica čini da je pojedini učenik drukčiji u školi nego kod kuće? Koje pogrešne gumbe pritišćem pa mi učenik ne zna pokazati znanje koje, prema riječima roditelja, pokazuje kod kuće? Ima dana kada taj učenik provede više vremena sa mnom nego s roditeljima i u razredu je okružen vršnjacima koji, kao i on, imaju određene potrebe. Kad je u razredu, svaki učenik treba pričekati red da nešto kaže, treba znati pravila ponašanja u zajednici i čekati svojih pet minuta. Ako učenik ta pravila nije naučio u svojoj obitelji, svi imamo problema. IspitivanjeOcjenjivanje je javno, unutar razreda. Vrlo često učenici sami procjenjuju svoje znanje, a katkad i jedni druge ispituju i ocjenjuju. Kad, primjerice, ispitujem prirodu i društvo za odličnu ocjenu, učeniku ne postavljam niz potpitanja da bi točno odgovorio, ne kimam glavom sugestivno kako bih ga potaknula ili potvrdila njegov točan odgovor niti mu pomažem šuškajući prvi slog točnog odgovora. Kriteriji vrednovanja znanja i zalaganja učenika posve su jasni i dostupni roditeljima, pa se oni i sami mogu uvjeriti što je sve potrebno za odličnu ocjenu. Pribor naš svagdašnji„Danas ne stignemo kupiti, učinit ćemo to neki drugi put” – možda zvuči smiješno, ali zbog takva odnosa prema obvezama s nekim roditeljima vodim veliku borbu. Učenici katkad nemaju bilježnice, nitko ne pročita obavijest u informativki, ne donesu potreban pribor za likovni, ne drže se rasporeda, za projekt „Jedi zdravo, budi zdrav” ne donesu nijednu namirnicu, ali prvi su u redu kad treba kušati kakvu slasticu i sl. Prvi put svakom učeniku progledam kroz prste, posudim mu ono što mu nedostaje, snađemo se, no onda zaboravljanje pribora polako prijeđe u naviku ili mi pak roditelj na individualnim razgovorima kaže: „Znate, mi radimo i ne očekujete valjda da svakog dana zavirujemo u školsku torbu svojeg djeteta i pregledavamo informativku te kupujemo ono što je potrebno za nastavu!” Još nisam nabavila čarobni štapić s pomoću kojega bih mogla, ustreba li, stvoriti 10 dodatnih bilježnica ili pet vodenih boja ili, pak, kao nekidan, 12 crnih flomastera. Ali roditelju je važno samo njegovo dijete, a ja ih u razredu imam dvadeset troje! Moji đaci rado mi pričaju svoje male životne priče. Slušajući ih, jasno mi je da naš razred postaje važan dio njihova života, nova obitelj. Povezanost s tom školskom obitelji kod nekih je učenika iznimno snažna i dugotrajna. Stoga molim roditelje neka vjeruju mojim prosudbama, a u vlastitu domu neka budu principijelni roditelji koji će od svoje djece tražiti da riješe zadatke koji su im namijenjeni. Neka sudjeluju u životu svoje djece i u vlastitu domu govore o školi afirmativno potičući ih na učenje. Voljela bih da roditelji pročitaju ovaj tekst i vjeruju učiteljici svoje djece. Oni neka budu roditelji, a meni dopuste da budem učiteljica.
|
Na stranu situacije u kojima se članovi obitelji udalje jedni od drugih. Tome mogu pridonijeti okolnosti u vrijeme odrastanja, kasnije odluke, narav pojedinog čovjeka, pa će se neki okrenuti prijateljima, uz rezignirani zaključak da obitelj nisu mogli birati. Srećom, većina ljudi osjeća da su njihove sestre i braća blagoslov u njihovom životu, osobe na koje mogu računati "bez puno buke", prijatelji s kojima su otkrivali važne životne istine i pravi zaštitnici. Imati brata
"Imati brata; to je kao da imaš u džepu hrpicu zlata." (V. Zemunić Čemu služi brat?)
Uzor i primjerStariji brat je uzor, on je važan, hrabar, sve zna i umije. Naravno, zato ponekad upada u nevolje. Ali i tim nevoljama se divite, kao i sposobnosti brata da se iz njih izvuče. Posredno učite; i kroz njegove pogreške i kroz njegove uspjehe. ZaštitnikIako mu godi vaše divljenje, brat ima potrebu zaštititi vas, pa čak i od samoga sebe. Da, u ranoj će vas mladosti nagovarati na gluposti, bit ćete njegov štitonoša i alibi. Ipak, kako vrijeme prolazi, brat vam neće dozvoliti da znate sve i sudjelujete u svemu. Držat će vas na distanci onoliko koliko je potrebno da budete sigurni u njegovim očima. Kasnije, u životu, već će svi znati da ste vi njegov brat ili sestra, i da s tim nema šale. Savjetnik
Brat savjetuje. Točnije, gnjavi dok savjetuje. Nemoguće mu je izmaći. Ako brat smatra da vas treba posavjetovati, bude li trebalo svezat će vas za stolicu dok ne čujete sve što je naumio. Iza svega stoji odgovornost i ljubav prema vama. Najbolji prijateljBratu se možete povjeriti. Na svaku temu. On je najbolji prijatelj. Onaj koji će vas zbog vaše tajne zafrkavati sve dok ga ozbiljno ne zamolite da s time prestane. Brat je najzabavniji prijatelj. Odvest će vas na kuglanje onda kad biste se najradije pokrili dekom po glavi. Pokazat će vam cijeli niz rješenja vašeg problema, iako možda dobar dio nije primijenjiv. Naći će načina da budete "muško" iako ste mu možda sestra. Ako ste mu brat, stegnut će vas oko vrata tako da ćete odmah zaboraviti na emocionalnu bol. Podrška
Imati brata znači imati cjeloživotnu podršku. Kad vas u djetinjstvu i mladosti roditelji "pozovu na red", krajičkom oka potražit ćete brata. Ubrzo ćete mu se izjadati, a on će vas potapšati uz rečenicu; "Sve sam to prošao..." Znate da nije uputno baš uvijek i na svakoga požaliti se bratu, jer njegova reakcija može biti pretjerana. Svejedno je prava satisfakcija već sam osjećaj koliku vam moć pruža bratova ljubav. OdanostDa vam cijeli svijet okrene leđa, brat to neće učiniti. Možda će ga život odvesti dalje od vas, možda se više nećete tako dobro razumjeti, možda se neće slagati s vašim izborima, ali postoji bratski, muški princip, po kojemu on zna što je njegova "dužnost". Koliku će vam pažnju pritom ukazati ovisi o njegovoj prirodi, ali jedno je sigurno - dobar vas brat nikada neće zaboraviti. Više:
Zašto je lijepo imati sestru
Braća i sestre
 Na stranu situacije u kojima se članovi obitelji udalje jedni od drugih. Tome mogu pridonijeti okolnosti u vrijeme odrastanja, kasnije odluke, narav pojedinog čovjeka, pa će se neki okrenuti prijateljima, uz rezignirani zaključak da obitelj nisu mogli birati. Srećom, većina ljudi osjeća da su njihove sestre i braća blagoslov u njihovom životu, osobe na koje mogu računati "bez puno buke", prijatelji s kojima su otkrivali važne životne istine i pravi zaštitnici.
Imati sestru
Stručnjaci sa Sveučilišta u Brighamu proveli su istraživanje koje je pokazalo kako su djeca koja imaju sestru manje sklona neraspoloženju, a kasnije su manje izložena riziku od depresije.
Opuštenost
Uz sestru možete sve, neće vam ozbiljno zamjeriti. Možda će preokrenuti očima ili "frknuti nosom", ali vjerojatnije je da ćete se skupa nasmijati. Podsjetit ćete se što ste si sve morali otrpjeti u djetinjstvu i mladosti, naročito ako ste dijelili sobu. Razgovori
Razgovori sa sestrom su nezmjenjivi. Iako većinom "ona" najbolje zna, pustit će vas da budete euforični u veselju, biti brižna i suosjećajna kad vam je teško. To je stoga što je žena i što vas instiktivno podržava i štiti. Slično kao kod razgovora s najboljim prijateljem/prijateljicom, ali uz značajnu razliku. Sestra je konstanta u vašem životu preko krvnog srodstva. Teme za razgovor su nepresušne, ali može se i šutjeti. Sa sestrom možete satima čekati u nekom redu i šutjeti, a da ta šutnja ne izaziva nelagodu ili potrebu da je popunite s barem nekoliko rečenica. Iskrenost
Da, reći će vam da ste se udebljali, da vam kapa očajno stoji jer nikad niste bili tip za pokrivala za glavu. Reći će vam možda i da misli kako se niste ponijeli fer prema mami, kako ste pogrešno odreagirali odgajajući svoje dijete... Ali, to sve i vi možete reći njoj. Sestri je također besmisleno glumatati. Ona vas kuži. To može biti frustrirajuće. Ako ćete ući u prepirku sa sestrom, ta prepirka se može pretvoriti u predbacivanje. Ipak, već predvečer istoga dana, znat ćete da u onome što vam je rekla ima puno istine i da joj je zbog prepirke jednako krivo kao i vama. Pri idućem susretu sa sestrom, sve će biti u redu, bez zaostatka. Uostalom, niste li upravo uz svoju sestru usavršili svoje vještine pregovaranja? Zajedništvo
Seka i vi protiv cijelog svijeta? Čest slučaj, naročito u mladosti. Tko je sačuvao više tajni, tko koga više pokrivao pred roditeljima... Zajedništvo u periodu odrastanja čini vas timom do kraja života. Zauvijek će postojati stvari koje ćete znati samo sestra i vi. Zdrava konkurencija
Kopirati sestru je najprirodnija stvar na svijetu, osobito ako je starija. Nećete joj to baš priznati. Osim toga, roditelji su joj bili skloniji. E, to ćete joj reći. Ipak, zbog ničega od toga nećete zaista biti ljuti na nju, jer naposljetku, ona ne dijeli vaše mišljenje po tom pitanju. Uvjerena je da vam se više popuštalo. Imati sestru može značiti imati uzor koji je poticajan, uzor u koji se ima povjerenja, jer krećete s istog starta. Sigurnost
Sestrina briga ravna je brizi roditelja. Ako vam kaže da je izgubila 5 godina života brinući što je s vama, to doista i misli. Ona će poduzeti sve da budete zbrinuti, što znači da ukoliko je sama doista spriječena dotrčati, anagažirat će pola grada jer - u pitanju je njezin brat ili sestra. Ponekad će njezina procjena biti da pretjerujete, ali briga neće biti manja. Sve to vam govori da niste sami i nikad nećete biti sami dok je nje. Osim ako tako ne odlučite. U tom slučaju će vas s vremena na vrijeme podsjećati da se možete predomisliti. Najbolja tetaLijepo zanimanje - tetaViše:
Zašto je lijepo imati brataBraća i sestre
|
